Naslovnica knjige
Uz jedanaest priča knjiga donosi i jedanaest originalnih ilustracija u boji likovne umjetnice Laure Sándor iz Subotice. Urednica knjige je književna kritičarka i hungarologinja dr. sc. Emőke Berényi, dok je pogovor "Jedna zaboravljena generacija" napisao Attila Sirbik (1978.), vojvođanski mađarski književnik. Ušumovićeva knjiga objavljena je u Forumovoj ediciji "traN(S)zakció"
Umaškom piscu i ravnatelju Gradske knjižnice Umag Nevenu Ušumoviću objavljena je u Novom Sadu knjiga priča na mađarskom jeziku pod nazivom "Csalogány nyelve" (Slavujev jezik) u izdanju Nakladničkog zavoda Forum. Prevoditelj István Ladányi izabrao je i preveo priče iz dvije Ušumovićeve zbirke, "Makovog zrna" (2009.) i "Rajskih ptica" (2012.), koje je bio objavio zagrebački Profil.
Uz jedanaest priča knjiga donosi i jedanaest originalnih ilustracija u boji likovne umjetnice Laure Sándor iz Subotice. Urednica knjige je književna kritičarka i hungarologinja dr. sc. Emőke Berényi, dok je pogovor "Jedna zaboravljena generacija" napisao Attila Sirbik (1978.), vojvođanski mađarski književnik. Ušumovićeva knjiga objavljena je u Forumovoj ediciji "traN(S)zakció", čija je urednica dr. sc. Emese Rajsli, koja je na mađarski prevela bitna književna djela s BHSC jezika, kao i sa slovenskog i makedonskog jezika.
U ediciji u kojoj je objavljena Ušumovićeva knjiga nalazimo tako djela Jelene Lengold, Abdulaha Sidrana, Borislava Pekića, Svetislava Basare, Zvonka Karanovića… u prijevodu različitih mađarskih prevoditelja. Novosadski Nakladnički zavod Forum osnovan je 1957. godine s ciljem izdavanja mađarskih autora u tadašnjoj Jugoslaviji. U proteklih šezdeset i pet godina s više od 2.500 objavljenih naslova postao je najveća i najvažnija kulturna ustanova vojvođanskih Mađara.
Realizaciju ove knjige financijski su podržali Pokrajinsko tajništvo za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Autonomne pokrajine Vojvodine, Mađarsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji, kao i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Odmah u prvoj rečenici Sirbik Ladányijeve prijevode naziva genijalnim. Naime, iako je ova knjiga prvo ukoričenje njegovih književnih prijevoda, svojim svestranim književnim radom dr. sc. István Ladanyi (1963.) stekao je veliki ugled u mađarskoj, ali i u hrvatskoj književnoj javnosti.
Književne prikaze i eseje objavljuje u mađarskoj i u hrvatskoj periodici, kao lektor na zagrebačkoj katedri za hungarologiju (od 2002. do 2008.) bio je omiljeni profesor među studentima (među kojima je bio i Ušumović!), a na katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu doktorirao je usporedbom djela vodećih imena mađarske, hrvatske i srpske postmoderne književnosti (Esterházy, Ugrešić, Albahari). Danas je profesor na Panonskom sveučilištu u Veszprému, gdje se bavi hungarološkim i kroatističkim temama; na mađarskom je objavio nekoliko knjiga poezije i eseja.
Prilikom izbora Ušumovićevih priča, od kojih je neke tijekom posljednjih godina objavio u veszprémskom časopisu Ex Symposion (čiji je jedan od urednika), Ladányi se vodio kriterijem srodnosti Ušumovićevog pisma s mađarskim književnim poetikama i motivima.
Naime, osim što je Ušumović (Zagreb, 1972.) odrastao u Subotici, u gradu s većinskim mađarskim stanovništvom u kojem je mađarski jezik društvene sredine, u njegovu biografiju ulazi i da je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao hungarologiju, te na hrvatski preveo s mađarskog jezika romane "Dječaci Pavlove ulice" Ferenca Molnára, "Hrabalova knjiga" Pétera Esterházyja i "Okrug Sinistra" Ádáma Bodora što je istaknuto i ovom mađarskom izdanju njegovih priča.
Na poleđini knjige izdvojen je sljedeći odlomak iz Sirbikovog pogovora: "trebalo bi nacrtati zemljopisnu kartu po pripovijetkama Nevena Ušumovića, čiji junaci iz pokrajinskog predjela, zrcaleći se u njemu, dobivaju divovsku snagu. Iz predjela po kojem badava odmičeš, slika se ne mijenja, nema kraja ravnici. I gdje sigurna mjesta nalaziš samo daleko od duhovne pustoši. U kartu bi trebalo ucrtati sve vodne putove Bačke zajedno sa svim njenim bazdećim močvarama. Malenu šumu ili salitrom prekriveni, zapušteni, urušeni željeznički kolodvor, kao oazu u pustinji, privremeno odmorište i sklonište, jer moramo napredovati dalje, izloženi ćudljivim oblicima zbiljskog i metafizičkog bivanja koji se rastapaju u halucinaciji, da bismo zatim sve više, u koncentričnim krugovima ulazili u raznolike prostore urbanog života".
Upravo ovakvu atmosferu oživljavaju i ilustracije Laure Sándor u kojima glavnu ulogu imaju zapuštene, urušavajuće zgrade gradske arhitekture i industrijskih pogona, upečatljive scene s čijom prazninom se bore Ušumovićevi likovi.
Iz svega rečenog jasno je koliko je ovo izdanje Ušumovićevih priča pomno osmišljeno i koncipirano: izuzetan je to nakladnički korak prema mađarskoj književnoj publici.
Naime, osim što je Ušumović (Zagreb, 1972.) odrastao u Subotici, u gradu s većinskim mađarskim stanovništvom u kojem je mađarski jezik društvene sredine, u njegovu biografiju ulazi i da je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao hungarologiju, te na hrvatski preveo s mađarskog jezika romane "Dječaci Pavlove ulice" Ferenca Molnára, "Hrabalova knjiga" Pétera Esterházyja i "Okrug Sinistra" Ádáma Bodora što je istaknuto i ovom mađarskom izdanju njegovih priča