Tanja Miličić nedavno je izabrana za ravnateljicu Javne ustanove Pula film festival. Od 2007. stalno je zaposlena u ovoj ustanovi, prvo kao producentica Pulskog filmskog festivala, a od 2008. do 2021. i kao voditeljica Kina Valli. S bogatim iskustvom zajedno s kolegama priprema 69. Pulski filmski festival koji će se održati od 16. do 24. srpnja.

- Koliko se vaš sadašnji posao razlikuje od prijašnjeg po obimu posla, obavezama i slično?

- Najprije ću iskoristiti priliku pojasniti da je Javna ustanova Pula Film Festival gradska ustanova u kulturi, osnovana 2003. godine s primarnim zadatkom organizacije Pulskog filmskog festivala, no da se otada profilirala u organizaciji i ostvarivanju mnogobrojnih manifestacija, što na području prikazivačke djelatnosti s cjelogodišnjim poslovanjem Kina Valli i programima Film na šugamanu, Circolo Classic i Kino u kvartu, kao i programa s drugim kulturnim i zabavnim predznakom poput Dođi u grad, Advent u Puli, Dana Grada, proslava sv. Tome i slično. Ustanova ujedno brine o pozornici u Areni, te pruža logističku i tehničku potporu mnogobrojnim gradskim i drugim manifestacijama.  

A sada da se vratim na vaše pitanje… Nije mi lako razlučiti obim poslova. Trenutno u meni 'obitavaju' i ravnateljica i producentica, a te dvije funkcije imaju potpuno različitu interakciju prema poslu. Pojednostavljeno, ravnateljica izrađuje plan rada, sa svakim pojedinim odjelom i donosi niz odluka na dnevnoj i dugoročnoj bazi, dok producentica izvršava plan i primjenjuje odluke. Cilj mi je u skoroj budućnosti postati 'samo' ravnateljica, a kolegama prepustiti izvršni dio, no predugo sam bila operativac i imam tendenciju o svemu voditi brigu pa nisam sigurna koliko ću u tome uspjeti.

Raspolažem dragocjenim predznanjem i iskustvom; od koordinatorice programa i producentice Festivala i ostalih programa, preko voditeljice Kina Valli i umjetničke savjetnice, koji će mi zasigurno pomoći pri organizaciji ovako zahtjevnog posla. Ono što mi je u ovom trenutku najvažnije jest da osjećam da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme unatoč brojnim obvezama.

- Što vam je za sada najveći izazov?

- Sjetiti se da sam ravnateljica i da pojedine poslove smijem delegirati kolegama, ha, ha. Šalim se. Za razliku od drugih filmskih festivala u Hrvatskoj i šire, riječ je o manifestaciji koja nosi teret prošlosti i na čiji položaj, programsku koncepciju i razvoj mnogi i danas polažu prava, što u konačnici znači da Ustanova koja ga organizira, a samim time i najbolje poznaje, nažalost, nema otvorene ruke oblikovati ga u smjeru za koji smatra da je najbolji, a koji se temelji na višegodišnjem iskustvu i analizi. Biti odgovorna osoba nije nimalo jednostavan zadatak, te sam stoga iznimno zahvalna umjetničkom ravnatelju Pavi Marinkoviću što je u Ustanovi prepoznao partnera, a ne puko administrativno tijelo koje realizira njegovu programsku viziju. Da pojednostavim, najizazovnije mi je nositi se s teškim okovima prošlosti i izboriti se da Ustanova ima utjecaj na programsku koncepciju Festivala jer u trenutnoj konstelaciji čak ni ja kao ravnateljica nemam pravo glasa.

- U kojoj ste fazi s organizacijom filmskog festivala?

- Točno u onoj u kojoj bismo trebali biti. Organizacija ima svoj tijek, iako ponekad negdje zapne, no Festival se svaki put do sada (izuzev dvaput kada je bio otkazan) otvorio - filmovi su se prikazivali, gosti su dolazili, publika je pronalazila informacije o filmovima itd., a tako će biti i ove godine. Često mislimo da nam nedostaje samo jedna minuta, sat, dan… da sve bude kako treba, no pitanje je da li je to doista tako, jer ako znamo da imamo još minutu, sat, dan, vjerojatno bismo svejedno opet odgađali. Ukratko, u završnim smo pripremama, izuzetno je dinamično i intenzivno, sve manje spavamo, a kada spavamo sanjamo posao i Festival… no, važno je da svi volimo to što radimo.

- Koliko su promjena vlasti u Puli i izbori za ravnateljicu JU PFF utjecali na organizaciju festivala, odnosno jesu li je usporili?

- Festival je programski zadan Statutom, što znači da eventualni utjecaj može biti savjetodavan. Ne smatram da je promjena vlasti u Puli na bilo koji način, za sada, utjecala na organizaciju Festivala, no svaka sugestija je dobrodošla, a na nama je, da na temelju iskustva i procjene odlučimo hoćemo li ih primijeniti. Na primjer ovogodišnji program "Pula i film", a u sklopu kojeg će se na festivalskom otoku na Giardinima održavati razgovori s Puležanima koji su profesionalno vezani za film, zapravo je nastao na inicijativu gradonačelnika Filipa Zoričića, koji je želio skrenuti pažnju na brojne filmske djelatnike rodom iz Pule. Mislim da je to sjajna ideja.

- S čime biste usporedili organizaciju jednog ovakvog festivala, kada se sve uzme u obzir, od broja ljudi, logistike, promocije i do samog programa?

- Hmmm… možda s nekim višednevnim glazbenim festivalom ili sportskom manifestacijom.

- Što vam je najizazovnije kada se organizira PFF? Gdje se najčešće pojavljuju problemi?

- Najizazovniji je protok informacija. Kada imate ovako kompleksnu organizaciju, kompleksne su i informacije kojih trebaju stići do svih, neke do grupe ljudi, a neke do određenog pojedinca, pa nastojimo da ne dođe do 'pokvarenog telefona'. Valja uzeti u obzir da organizaciju čine ljudi, a ne roboti, a velik i zahtjevan obim poslova, posljedični umor ponekad preusmjeri informaciju na krivu adresu, zbog čega se često vrše provjere. S jedne strane može biti urnebesno zabavno (ako je Festival još daleko), no prvenstveno je stresno jer vam informacija ili nedostaje ili je pogrešna, ili je pak imate, a ne znate što biste s njom. Srećom, iskustvo ipak čini svoje pa se znamo snaći u različitim scenarijima. Naravno, ni tehnologija nije naodmet, postoje razne viber grupe, zajednički diskovi i oblaci, gdje dijelimo informacije i postavljamo pitanja, no nemoguće je svih uključiti.  

- Kako se nosite s očekivanjima ljubitelja filma u Puli kada se radi o PFF-u? Dobivate li pitanja ili prijedloge od ljudi iz Pule što bi željeli vidjeti i kako bi htjeli da festival izgleda?

- Sugrađani mi se nisu obratili s prijedlogom, no uvijek smo otvoreni za organizacijske i programske sugestije. Svaki prijedlog je uvijek dobrodošao jer upravo je publika ta čija je povratna informacija najbitnija. Desetljećima se divim pulskoj publici i beskrajno sam joj zahvalna na odanosti. Mislim da je Pula po tom pitanju fenomen i vjerujem kad bi nekome palo napamet da istraži tko je u posljednjih 68 godina pogledao najviše jugoslavenskih i hrvatskih filmova, da bi to bili Puležani. Sigurna sam da bi o tom višedesetljetnom iskustvu imali mnogo zanimljivog za ispričati i prepričati.

- Rođeni ste i odrasli ste u Puli, jeste li primijetili koliko se mijenjao odnos Puljana prema filmu i filmskom festivalu? Vlada li još uvijek ono lagano uzbuđenje kako se festival približava?

- Ništa nije kao što je nekada bilo, ni u pozitivnom ni u negativnom smislu. Svijet se jako promijenio od daleke 1954. godine kada se održao 1. Festival, mislim da tu ne trebam ništa posebno pojašnjavati. Vjerujem da je poticajnije razgovarati o budućnosti, o sljedećem, 70. jubilarnom festivalu nego iznova se vraćati u tako, sad već, daleku prošlost.  

- Koliko goste festivala, one koji nisu dio natjecateljskog programa, možete privući jednostavnom činjenicom da je to pulski festival, s bogatom tradicijom, bogatim programom i vjernom publikom u Areni i oko nje? Ili i tu novac ima glavnu riječ?

- Pulski filmski festival je jedinstven jer uz film nudi rimsku i austrougarsku ostavštinu, prekrasnu jadransku obalu, kulinarske specijalitete, vrhunsko maslino ulje i vino. Kada sve upakira, svi jedva čekaju doći u Pulu pod zvjezdano nebo, družiti se s kolegama s raznih strana Europe i svijeta, kada dogovaraju buduće zajedničke projekte ili samo uživaju u trenutku. Svaki festival ima neku svoju priču, naša je uz tradiciju, predivna lokacija na čelu sa spektakularnom Arenom. Pulski filmski festival je među najstarijim festivalima ikad i mnogi diljem svijeta, posebno Europe znaju za njega. Festival je u određenom periodu zbog raspada bivše države prolazio krizu identiteta, pa su ga neki, poput drugih dugovječnih Festivala u svijetu, privremeno potisnuli, no svako izdanje ima svoju specifičnost zbog kojeg ga se pamti.

- Gosti festivala se i sami javljaju za dolazak ili sve funkcionira isključivo na pozivima? Traže li nešto posebno?

- Brojni gosti žele doći u Pulu samoinicijativno, posebno ako su već bili na nekom od ranijih festivalskih izdanja jer kada netko jednom dođe u Pulu, rado se vraća. Trenutni umjetnički ravnatelj Pavo Marinković ima iznimno puno kontakata, ja imam nešto, a zajedno smo pozvali i ugostit ćemo mnoge. Naravno, velik dio gostiju vezan je za hrvatsku kinematografiju i doći će u Pulu kako bi predstavili filmove na kojima su radili i pokloniti se publici. Posebni zahtjevi i domaćih i inozemnih gostiju ostaju između njih i nas.

Povezane vijesti

• Izmjene GUP-a ne idu totalno u turizam. GRAD NE ISKLJUČUJE INDUSTRIJU
• Tražim taj trenutak, tu sekundu u kojoj glazbenik pogleda ili se nasmije, tu emociju
• PULJANIN, KOREOGRAF, PLESAČ, REDATELJ MATIJA FERLIN: Kao dijete nisam bio neki plesački supertalent