Strah nije u fokusu ovih priča, kao niti smrt ni umiranje. Ali očito starost i sama po sebi asocira na to. Mene zanima intimni doživljaj starosti, ono o čemu ljudi nerado govore. Zanima me osjećaj nevidljivosti, usamljenost, krhkost. I kako postupno postajemo suvišni * U našem je jeziku smrt slučajno ženskog roda. Opet, moram reći da nije važno kako ja zamišljam i da li uopće zamišljam smrt nego tek ono što sam o tome napisala, ono što je na papiru

Istaknuta književnica i publicistkinja Slavenka Drakulić, jedna od naših najprevođenijih autorica minulog je tjedna u Zagrebu, prije uobičajenog ljetnog odmora u Istri, u svojoj kući u Sovinjaku, predstavila svoju novu knjigu, zbirku kratkih priča "Nevidljiva žena". Kako je rečeno na nekoliko ovotjednih zagrebačkih promocija, hrabro je to literarno suočavanje s iskustvom raspada života u kojemu stari ljudi na neki način za svoju okolinu postaju gotovo nevidljivi. Zašto su danas, u suvremenom društvu koje ruši sve tabue, samo starost i starenje teme o kojima je gotovo zabranjeno govoriti, što se sa starošću događa s našim tijelima i našim odnosom prema drugima, i kako sa svime time izaći na kraj, neka su od pitanja koje autorica otvara u knjizi, objavljenoj u izdanju nakladnika Frakture.

Riječ je o knjizi 16 priča o starosti, nevidljivosti, smrti mnogočemu što nas sve na ovaj ili onaj način pogađa. Autorica postavlja brojna provokativna pitanja: postajemo li sa starošću nevidljivi, kako se suočiti s boli, zaboravljanjem i sramom zbog starenja i, posebno, što za žene znači starenje u vrijeme kojim vlada imperativ mladosti i ljepote. (Zoran ANGELESKI)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti

• Književna večer Slavenke Drakulić u Buzetu
• Slavenka Drakulić dobitnica nagrade BOOKtiga
• Dodjela Nagrade BOOKtiga Slavenki Drakulić