Do četvrtka 14. lipnja u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula održat će se završne prezentacije Dramskog studija INK-a za kazališnu sezonu 2017./2018., a publika će moći vidjeti 18 naslova koje su pripremili polaznici i njihovi mentori te ponešto izmijenjenu verziju plesne predstave "13".
Dramski studio broji oko 150 polaznika raspoređenih u 10 grupa, te još tri grupe scenskog pokreta. Voditelji su dramski pedagozi Aleksandar Bančić i Marijana Peršić, te plesna pedagoginja Andrea Gotovina. U sklopu završnih prezentacija neke će se grupe predstaviti zajedno grupnim radom, a ima i grupa koje su podijeljene te se predstavljaju s nekoliko naslova.
Istraživački rad
Marijana Peršić kaže da se na prezentacijama intenzivnije radi zadnjih dva mjeseca rada u Dramskom studiju INK-a u sklopu redovnih susreta svake grupe u svom terminu, programski prilagođeno radu svakoj skupini tijekom školske godine. No, cijeli umjetničko-pedagoški proces odraz je istraživačkog rada u kojemu su djeci ponuđene kazališne metodike i tehnike ne bi li se što više kreativno i jezično, verbalno i neverbalno, izražavali. Prezentacije su tek djelić onoga što se radi tijekom cijele godine.
- Svake školske godine u rujnu upisujemo nove članove, stari članovi potvrđuju nastavak pohađanja i time si osiguravaju mjesto u studiju. S godinama, tijekom procesa neki izgube interes, neki ga opet nađu, neki navrate s prijateljem, prijateljicom, svidi im se, ostanu. Svatko nalazi negdje svoju potrebu, da li za društvom, druženjem, izražavanjem, kreativnim radom, glumom, pisanjem, režijom, pokretom, plesom…, kaže Marijana Peršić.
Svake godine dramski studio završava svoju vrijednu sezonu završnim prezentacijama kojima se predstavlja široj ili užoj publici. Sam taj čin od velike je važnosti za same polaznike. U tom su trenutku na pozornici i predstavljaju sebe i svoj rad pred drugim ljudima. Za neke, ističe Andrea Gotovina, to bude prvi put na daskama koje život znače, a neki imaju više iskustva.
Različite teme
Kada se radi o nekim temama kojima se predstave bave, Peršić ističe očuvanje prirode, brigu za druge, razmišljanja o različitosti i prihvaćanju različitosti te stvaranje mogućnosti jedne drugačije i slobodnije škole.
Govoreći o radionicama scenskog pokreta, Gotovina ističe da se radi cijele godine. "Onda se filtriraju odnosno pojave neke iskrice koje nam zazvone kao mogućnost postavljanja na scenu, detalj koji otvori vrata nekom scenskom uprizorenju. Tada i započinje konkretan rad na samoj završnoj prezentaciji. Više se fokusiramo na odabranu temu i motiv, stvaramo materijal i stavljamo ga u neku određenu formu", kaže Gotovina koja dodaje da interes za scenskim pokretom raste, svake godine je polaznika sve više pa je time i potreba za otvaranjem novih grupa stalno prisutna. Tako ove godine radionice scenskog pokreta broje 50-ak polaznika.
Osim triju radionica scenskog pokreta Gotovina vodi i jednu dramsku grupu. Radi se o srednjoškolskoj grupi, 6.b koja broji 16 polaznika u dobi od 15 do 17 godina.
- Iako se radi o dramskoj grupi, pokret i neverbalna komunikacija sastavni su dio programa i rada unutar ove skupine. Stoga se ciljevi i provođenje nastave u većini poklapaju s radom na scenskom pokretu. Ipak, naglasak i prioritet ima rad na glumi, razvoju govorne kulture, i izražajnosti, rješavanju napetosti pri scenskom nastupu i govoru, razvijanju kreativnosti i brzom improviziranom razmišljanju. Polaznici se uče samostalnosti i timskom radu, odgovornom ponašanju i uvažavanju različitosti, slobodnije i iskrenije izražavaju vlastite misli, stavove i osjećaje, razvijaju empatiju te uživaju u kreativnom druženju sa svojim vršnjacima stvarajući umjetnost, kaže Gotovina.
Avantura stvaranja
Zadatak ove skupine bio je nasumičan odabir "naslova". Izvlačenjem šarenih kartica polaznici su se unutar svoje grupe susreli s naslovom, odnosno temom svoga budućeg zajedničkog rada. Procesom asocijacija, improvizacija, razgovora i prijedloga krenuli su u avanturu stvaranja. Uz mentorsku pomoć i podršku voditelja samostalno su postavili svoje predstave u mini formi imajući na umu da je kazalište, odnosno kazališna umjetnost širok pojam te da potraže rješenja koja im se možda ne nude kao prvi izbor.
- Na satu scenskog pokreta polaznici stječu osnovna teorijska i praktična znanja o tijelu i pokretu kao sredstvu izražavanja, te uvide u svoje izražajne sposobnosti i mogućnosti u svom kreativnom usavršavanju. Na scenskom pokretu također se bavimo otkrivanju samih sebe, razumijevanju vlastitih emocija i stanja te pojedinačnim razvojem, kako nešto što želimo komunicirati ili predstaviti učiniti isključivo tijelom, objašnjava Gotovina.
Netko bi se mogao zapitati koja je svrha tih radionica, no cilj je, napominje Peršić, potaknuti djecu, mlade na razmišljanje, stvaranje i razvijanje vlastitih ideja. Tu su i analiza i realizacija u određenom usklađenom kontekstu s grupom polaznika.
- Uvijek mi je cilj pratiti i osluškivati njihove prijedloge, primjedbe, komentare tijekom rada. Iz njih se nužno nešto stvori. Ukoliko su motivirani, uz moj poticaj i neprestano bodrenje i hrabrenje, vidim da im puno znači ta mogućnost vlastitog izričaja, bez straha od greške. Ustrajati do kraja u ideji, realizirati priču, prilagoditi je unutar grupe, nadovezati svoju ideju na nečiju drugu ideju, pa i odustati od nekih svojih zamisli za korist zajedničkog projekta složen je umjetničko-pedagoški proces u kojem su na kraju oni, dramci zadovoljni svojim rezultatom pogotovo ako iza njega stoji, uz moj, i njihov uložen trud i predanost, kaže Peršić.
O tome koja je motivacija polaznicima da dođu na radionice, kaže: "Sigurno im je stalo da glume u predstavama, da se igraju, druže, razmjenjuju ideje, stvaraju svoje priče, nauče nešto o kazališnoj umjetnosti, glumi, režiji. Nekima je to uvod za daljnje bavljenje kazalištem odlaskom na akademije, razne škole, a nekima jednostavno da su tu, da imaju s nekim popričati, pitati nekog za mišljenje, tu se osjećaju, prihvaćeno, ugodno, rekli bi oni kao u dnevnom boravku." (Mladen RADIĆ)