Predstavljena knjiga "Panorama" Dušana Šarotara

(Hina/EPA)

Knjiga "Panorama" slovenskoga pisca Dušana Šarotara, predstavljena u četvrtak navečer u autorovoj nazočnosti u razgovoru s književnikom Romanom Simićem, postavlja puno pitanja slikajući Europu kao prostor neprestane migracije i prostor "velike" Europe koja nestaje.

Predstavljanje je priređeno u sklopu Tjedna književnih događanja u netom otvorenoj Knjižari Frakture.

Nakladnička kuća Fraktura objavila je knjigu, a to je nakon "Biljara u Dobrayu", drugi Šarotarov naslov koji je do sada objavila. Pred hrvatsko čitateljstvo dolazi u vrsnom prijevodu Anite Peti-Stantić što je potvrdio i autor, priznajući da je najviše strahovao baš za hrvatski prijevod jer je hrvatski jezik, kako je rekao, "najbliži jeziku književnosti koja više nema svoj prostor i svoju zemlju".

Jezik kao istinski identitet kojim prenosimo smisao života

Kako je to rekao Simić, Šarotarov roman bremenit je problemima i pitanjima koja izranjaju poput babuški, kao što su pitanja pripadnosti, doma i križanja vremensko-prostornih događaja.

Ta pitanja "progovaraju" kroz likove romana koji su svi putnici - bezimenoga slovenskog pisca s fotoaparatom koji se u Irskoj upoznaje i sprijateljuje s Albancem - vozačem Gjinijem koji je pred 20 godina emigrirao u Irsku. Nakon Irske, pisac u Belgiji upoznaje Spomenku, sveučilišnu profesoricu književnosti zemlje koja više ne postoji i koja je iz ratnoga Sarajeva s kćeri emigrirala u Belgiju.

Bezimeni slovenski pisac tako putuje od najzapadnijega dijela Europe iz kojega su tijekom povijesti Europljani emigrirali na druge kontinente, preko središta Europe - Belgije do njezina istoka - Sarajeva.

Za Šarotara, odgovor na bremenita identitetska pitanja je jezik kao naš istinski identitet, jer osobno ne vjeruje u naciju kao identitetsko obilježje. Smatra da jezik nije samo sredstvo već je jedini kojim prenosimo smisao života, a upravo je mnoštvo jezika i kulture ono što je bitan identitet Europe, odnosno ideal "velike" Europe koja nestaje.

Istaknuo je da si nekome tko zna tvoj jezik sposoban u dvije minute u okruženju u kojemu drugi ne znaju tvoj jezik otvoriti svoju dušu što je, primijetio je, slično kao da dođeš kod psihoanalitičara.

Kako je rekao, sretan je što je iskusio "posljednje trenutke 'velike' Europe" dodavši da mora pesimistički primijetiti kako izgleda da taj segment Europe propada.

Umjesto očekivanih 37 čitatelja, iznenađen percepcijom romana

Šarotar je posvjedočio da je knjigu pisao tri godine i da je po njezinu završetku (2015.) bio posve iscrpljen tako da gotovo tri godine nije ništa napisao.

"Kada je roman bio napokon gotov, očekivao sam da će imati 37 čitatelja", našalio se Šarotar. Ipak, iznenadila ga je široka europska percepcija romana koji, vjeruje, sutra ne bi mogao izaći jer više ne postoji prostor koji opisuje. Smatra da ta činjenica zapravo ide romanu u prilog sada kada smo se "svi zatvorili i distancirali".

Knjiga je objavljena u sklopu projekta "Coping with Insecurities of Contemporary Europe" sufinanciranoga novcem programa "Kreativna Europa" Europske unije.

Dušan Šarotar rodio se 1968. u Murskoj Soboti. Studirao je sociologiju kulture i filozofiju u Ljubljani. Poeziju, eseje i priče objavljuje od studentskih dana. Prvu knjigu kratkih priča "Potapljanje na dah" objavio je 1999. i od tada je napisao niz proznih knjiga: Mrtvi kot, Nočitev z zajtrkom, Nostalgija, Ostani z mano, duša moja / Ostani z menov, düša moja i Ne morje ne zemlja.

Prvu zbirku poezije Občutek za veter objavio je 2004. u suautorstvu s Ferijem Lainščekom, nakon koje su slijedile Krajina v molu i Hiša mojega sina. Najpoznatija su mu i najprevođenija djela romani Biljar u Dobrayu (2007.) i Panorama (2015.), oba prevedena na hrvatski jezik. Osim pisanjem i uređivanjem Dušan Šarotar bavi se i scenarističkim radom i fotografijom te spada u red najvažnijih suvremenih slovenskih autora. Radi kao urednik u AirBeletrini.