Snimio M. MIJOŠEK
Komedija "Operacija Pašareta" zbiva se u Lindaru, u oštariji Piccolo Parigi, a upravo se tako, malim Parizom, u prošlome stoljeću nazivao ljupki i tajanstveni Lindar * Autor teksta Branko Lučić i redatelj predstave Jasminko Balenović napravili su jako dobar posao, lokaliziravši u naše poznate krajeve i među naše poznate likove događaje s kraja Drugog svjetskog rata koji tek izdaleka nalikuju na atmosferu popularne televizijske serije "Alo, alo"
Iako se u predstavi nigdje ne spominje već se mjestom radnje naziva izvjesna "Kota 465", jasno je još iz najava da se komedija "Operacija Pašareta" zbiva u Lindaru, drevnom gradiću koji se nadvio nad pazinsku kotlinu. To biva još jasnije kad od prvih prizora predstave saznamo da je sva radnja smještena u jedan te isti interijer - oštariju Piccolo Parigi, a upravo se tako, malim Parizom, u prošlome stoljeću nazivao ljupki i tajanstveni Lindar.
Zato je i ambijentalna premijera "Operacije Pašareta", predstave Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula održana u Lindaru, na Fortici, zaravni ispred mjesne crkve odakle su prije dvjestotinjak godina stajali topovi iz kojih se pucalo na Napoleonovu vojsku pri povlačenju iz Istre. S obzirom da je tradicija održavanja ljetnih predstava na lindarskoj Fortici već premašila deset godina, i za ovu izvedbu interes je bio golem, ali svi su strpljivo čekali svoj red za epidemiološki tretman: mjerenje temperature, dezinfekciju ruku i uzimanje osobnih podataka, i naposljetku zasjeli na primjerno razmaknute stolice. Publika je bila ravnopravan lik u ovoj predstavi, salve oduševljenja, pljeska i smijeha poentirale su gegove i pošalice koje su izvodili glumci, na kraju je gledalište neprekinutim pljeskom nekoliko puta zvalo glumce na ponovni izlazak, i nedvojbeno je bilo da su se tog ponedjeljka navečer (na koji je lindarska izvedba premještena zbog nevremena s prvotno planiranog petka) svi u Lindaru jako dobro zabavili.
Autor teksta Branko Lučić i redatelj predstave Jasminko Balenović napravili su jako dobar posao, lokaliziravši u naše poznate krajeve i među naše poznate likove događaje s kraja Drugog svjetskog rata koji tek izdaleka nalikuju na atmosferu popularne televizijske serije "Alo, alo". U oštariji Piccolo Parigi pred publikom su se odvijali komični i napeti događaji i odnosi čiji su akteri bili oštar Pjero (Teo Tiani), njegova kći Pjerina (Nika Ivančić), partizan Bepi (Lino Brozić), britanska špijunka Bloody Mary (Lara Živolić), njemački kolonelo Herr Kurtz (Luka Juričić) i gestapovac Herr Fledermaus (Luka Mihovilović).
Šest likova, a mnogo više zapleta među njima, jer partizan Bepi je zaljubljen u oštaricu Pjerinu, ali je i Herr Kurtz opčinjen njezinim dražima, Pjero kao brižni otac mora nadzirati da se obje "veze" ne izvitopere u neželjenom pravcu, ali kao oštar mora voditi računa i o biznisu pa je stanovita doza kćerinog koketiranja ipak od poslovnog interesa; Herr Kurtz je doduše okupatorski časnik, ali takav kojemu ništa ljudsko nije strano, dok je njegov antipod gestapovac Fledermaus kojemu pak ništa ljudsko nije blisko.
Britanska špijunka u taj kaos dolazi i da bi ga još više povećala, ali i da bi ga na neki način katalizirala. Do oštarije naravno dolaze i odjeci zapleta koji se događaju izvan nje: od neuspješnih pokušaja Herr Kurtza da dođe do recepta za pašaretu, koju okupatori smatraju čarobnim napitkom koji može spasiti Treći Rajh, preko krize s taocima koje Nijemci zatvaraju u Dopolavoro i prijete da će ih pobiti, pa ih partizani oslobađaju nakon što je Pjerina lukavstvom saznala od Kurtza gdje ih drže, pa do završne bitke za oslobađanje "Kote 456" kada se Bepi pojavljuje u novoj ulozi, odnosi snaga među likovima koji su se susretali u oštariji Piccolo Parigi se mijenjaju, ali svi su zadovoljni što završetak po nikoga nije bio tragičan i što ostavlja perspektive i za budućnost.
Mnogim komičnim situacijama oplemenjen je u predstavi prikazan turbulentni odsječak istarske ratne povijesti, a u dijaloge likova ubačene su i mnoge pošalice, uzrečice, poslovice i parabole iz svakodnevnog dijalektalnog izričaja, pa autor Branko Lučić s pravom ustvrđuje da je jezik odnosno čakavski govor također jedan od likova ili tema ove predstave.
U završnoj sceni učinjen je dramatski skok petnaestak godina u budućnost, kada se likovi ponovno susreću u novim okolnostima, a duhovitim sitnim detaljima (primjerice, kada Fledermaus manično dezinficira sve oko sebe jer se panično boji mikroba) u fabulu su uskočili i znakovi današnjeg vremena.
Ambijentalna izvedba "Operacije Pašareta" pod vedrim nebom u Lindaru bila je zabavni spektakl, a njezin dalji život planiran je, ukoliko ga korona ne poremeti, kroz još tri izvedbe na pulskom Kaštelu na programu večeras i sutra, te u listopadu na daskama Istarskog narodnog kazališta.