TRI NOVOOTKRIVENA GLAGOLJSKA GRAFITA
Naši grafiti, neugledne škrabotine po zidovima – vrijedan povijesni izvor
Dvojezični grafit na zidu crkve svetoga Franje u Puli
Danas, skoro četrdeset godina od knjige "Glagoljski natpisi" Branku Fučića iz 1983. poznato je stotinjak novootkrivenih natpisa. Dijelom je to rezultat restauriranja brojnih zidnih slika na kojima su se ukazali novi glagoljski grafiti. Među njima se ističu tri kao prvorazredni povijesni izvori te nam pružaju podatke koji nadopunjuju poznavanje fenomena glagoljaštva kao i istarske srednjovjekovne povijesti
Među sačuvanom glagoljaškom baštinom Istre te među brojnim istraživačima koji su se njome stručno bavili posebno mjesto pripada Branku Fučiću i njegovom opsežnom katalogu koji je 1983. godine objavljen pod naslovom "Glagoljski natpisi". Ova knjiga nije nastala preko noći. Materijal za nju skupljan je skoro četrdeset godina.
Izložba "Svjedočanstva o slavenstvu Istre"
Mladi profesor Fučić od lipnja 1945. godine radi s Ferdom Hauptmannom u "Muzejskom otsjeku" Prosvjetnog Odjela Oblasnog Narodnooslobodilačkog odbora u Labinu, a od veljače 1946. surađuje na pripremi izložbe "Svjedočanstva o slavenstvu Istre" koja je morala biti otvorena u Pazinu u vrijeme kada je saveznička komisija studirala etničke i ekonomske prilike u Istri. Glagoljaška baština bila je snažan argument u prilog kulturnoj pripadnosti Istre tadašnjoj Jugoslaviji. Fučić nastavlja prikupljati glagoljski materijal kao asistent Konzervatorskog zavoda u Rijeci te naposljetku pod okriljem riječke podružnice Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Bio je svjestan da posao katalogiziranja glagoljskih spomenika nije konačan te da će i nakon njegove objave biti otkriveni novi. Danas, skoro četrdeset godina od njegove knjige poznato je stotinjak novootkrivenih natpisa. Dijelom je to rezultat restauriranja brojnih zidnih slika na kojima su se ukazali novi glagoljski grafiti. Među njima se ističu tri kao prvorazredni povijesni izvori te nam pružaju podatke koji nadopunjuju poznavanje fenomena glagoljaštva kao i istarske srednjovjekovne povijesti.
Dvojezični natpis s imenom Franaca Jelinića
Na južnom zidu unutrašnjosti crkve Sv. Franje iz 14. stoljeća u Puli nalazi se dvojezični natpis s imenom izvjesnog Franaca Jelinića u posvetnom križu kojeg je objavio Darko Deković. No ovdje možemo pridodati jednu dosta važnu opasku. Zapis je nastao na naslikanom posvetnom križu koji se nalazi na visini nedostupnoj običnim posjetiteljima, a ugreban je u svježu žbuku. Iz toga možemo zaključiti da je njegov autor morao biti netko iz samostanske sredine to jest da je Franac Jelinić tih godina bio pulski fratar.
Nakon restauracije zidnih slika u crkvi Sv. Barnabe u Vižinadi otkriven je čitav niz glagoljskih grafita. Jedan od njih po paleografskim osobinama možemo datirati u 15. stoljeće. Njegov je autor "žakan Matej iz Cetina koji je boravio kod gospodina Vida". Iako to nije izričito napisano znamo da su žakani za vrijeme naukovanja stanovali kod starijeg popa koji ih je učio pismenosti. U ovom slučaju to je upravo Vid, jer riječ gospodin znači pop. Tako nam ovaj grafit svjedoči ne samo o migracijama glagoljaša iz udaljenih krajeva Hrvatske u Istru, već i to da je u 15. stoljeću Vižinada glagoljaška župa u kojoj njezin pop podučava žakne pismenosti.
Grafit potpisao Pop Anton iz Rijeke
Treći ovdje obrađen grafit pronađen je 2009. godine na zidnoj slici u crkvi Sv. Marije na lokvi u Gologorici. Na njemu se 1412. godine potpisao Pop Anton iz Rijeke. Ovaj skromni grafit osim što pomaže u dataciji fresaka najstariji je dokument stvoren rukom nekog riječkog glagoljaša. Navedenog popa možda možemo poistovjetiti s onime kojeg 30-ih godina 15. stoljeća spominje u svojoj notarskoj knjizi riječki bilježnik Antonio de Reno.
Sva tri opisana grafita dokazi su upotrebe glagoljice u Istri i Rijeci u kasnom srednjem vijeku te o njihovom hrvatskom karakteru. Da su ovi grafiti otkriveni ranije sigurno bi kao takvi bili iskorišteni na spomenutoj pazinskoj izložbi 1946. godine. (Željko Bistrović)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
