Što je scenarist i redatelj Antonio Nuić htio i gdje mu je nestao okus onog prvog poljupca morat će sam dokučiti, ali ovakav talent više nema pravo na razbacivanje novca u društvu u kojemu ne vidi izlaza, već potpuni mrak i pesimizam, pa žrtvuje i dječakovu sudbinu za očevu gubitničku neprilagođenost* "Rudar" je slovenski film s hrvatsko-danskom koprodukcijom i dovoljno je reći da je Hrvatska još desetljećima daleko od toga da snimi ovakav film s intrigantnom temom poslijeratnih egzekucija, poznatih kao Križni put

Stari likovi u novoj situaciji – to je najkraći sažetak najnovijeg filma "Mali" Antonija Nuića, koji se naslanja na likove iz omnibusa "Seks, piće i krvoproliće" (2004.), koji je redatelj radio zajedno s Borisom T. Matićem, a koji je i ovaj film producirao. Tu je i ekipa na čelu s Franjom Dijakom, Rakanom Rushaidatom, Hrvojem Kečkešom, Robertom Ugrinom, Bojanom Navojcem i Živkom Anušićem. O njihovoj glumi ne treba trošiti riječi, jer je kao i uvijek - fantastična. Dodan im je novi kompanjon, Vito Dijak (Mali), a na kraju svega opor je okus. Nuić se nikako ne može pronaći i identificirati izvan BiH miljea, pa je u filmu "Sve džaba" upio tu bosansku kasabu i ležernost, u "Kenjcu" sirov hercegovački kamenjar uzavrelost, a s ovim zagrebačkim urbanim navijačima i dečkima s ruba grada vidi samo crnilo i bezizlaznost, a neprilagođenost im je jedini zaštitni znak. Nuić me podsjeća na onog Komšića kojega biraju u Predsjedništvo a nikoga ne predstavlja.

Neobjašnjiv pesimizam

"Mali" je tako loš nastavak Nuićeva pada koji je krenuo sa "Životom s trubom" prepun parodiranja, a ovaj potonji čak upada u neobjašnjiv pesimizam koji je samo Nuiću poznat i od kojega ne odustaje dok je god u Zagrebu. Naime, film počinje i obećava možda danas i vrlo važnom temom koju su pojeli "ženski problemi oko djece". Jer, kada Franjo (uvijek na visokoj razini Franjo Dijak) raži u školi pomoć da kao diler koji je odslužio kaznu može svoje grijeh oprati na brizi i skrbi o sinu, koji se očito njegovim povratkom poboljšao (dok majka, supruga umire), onda sve skrene u pravcu - kakav otac takav mora biti i sin.

Dilanje, šmrkanje (nikada u povijesti PFF-a nije se ovoliko šmrkalo koke i pušilo trave kao u filmovima proteklih sedam dana, što govori o očitom oporavku društva?), okupljanje stare škvadre koja pokušava naći mjesto u svakodnevnom ritmu života i navijačka strast da je najbolje kada je najgore niti sluti na dobro, a još manje na pravo okruženje za nadarenog Malog prepuštenog ocu.

Povezane vijesti

• Tijela koja se zbližavaju i udaljavaju
• Nove knjige: "Hrvarenje" Mate Ćurića
• James Thompson i Angelo Chicco oduševili Poreč