(Hina/EPA)
Knjiga Hrvoja Tkalčića "Potresi - divovi koji se ponekad bude", u kojoj autor analizira istraživanja unutrašnjosti zemlje i mogućnosti predviđanja potresa, predstavljena je u srijedu navečer u Splitu.
Tkalčić je istaknuo kako su u Hrvatskoj relativno učestali potresi te je potrebno osnaživati seizmološku službu i kadrove za rad na seizmološkim poslovima. "Hrvatska ima samo jednu seizmološku službu u Zagrebu, ali to, s obzirom na konfiguraciju terena, nije dovoljno i trebalo bi imati seizmološku službu i u Splitu", rekao je Tkalčić.
Napomenuo je da se godišnje u svijetu događa oko pola milijuna potresa, ali je razvoj tehnologije učinio da se ljudi naviknu živjeti s potresima te da su potresi postali gotovo način život stanovništva.
Hrvoje Tkalčić redoviti je profesor i voditelj Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnome sveučilištu u Canberri, a od 2007. godine direktor je Opservatorija za seizmička i infrazvučna opažanja Warramunga u australskom Sjevernom Teritoriju, dijelu međunarodne mreže za praćenje i neširenje nuklearnih eksplozija sa središtem u Ujedinjenim narodima.
Govoreći o istraživačkom radu u Australiji, Tkalčić je rekao da su senzori za otkrivanje šumova potresa postavljani u najzabačenije dijelove Australije, gdje ljudska noga nikad nje kročila te se moralo ishoditi posebne dozvole da bi se ušlo u ta područja. Dodao je da su senzori postavljani na dno Južnog oceana gdje su skupljali šumove, a nakon godinu dana izvađeni su te su analizirani podaci koje su prikupljali. Ti instrumenti, objasnio je, bilježe daleke potrese, eksplozije, migracije kitova.
Jedno poglavlje njegove knjige govori o opservatoriju Mawangu u srcu australskog kontinenta, daleko od obala oceana, civilizacije i gradova. "Što se tiče tog opservatorija, on je tamo radi paćenja tajnih nuklearnih pokusa, a seizmologija je jedna od glavnih kompetencija neširenja nuklearnog oružja", kazao je Tkalčić, dodavši da on opservatorij financiraju Ujedinjeni narodi, a podaci se šalju satelitom u Beč gdje se analiziraju i tako diferenciraju nuklearne eksplozije od potresa.
Direktor Centra za globalno zdravlje Sveučilišta u Edinburgu Igor Rudan istaknuo je da će ova Tkalčićeva knjiga otvoriti čitateljima pogled na jedan posve nov svijet seizmologije o kojem se malo zna.
Vrijednost knjige je i u tomu, kazao je Rudan, što Tkalčić u njoj kombinira mnoštvo podataka s lirskim pristupom i čini je dodatno zanimljivom.
U prvom poglavlju Tkalčićeve knjige Zemlja je stavljena u kontekst Sunčeva sustava i svemira kao planet, a aktivnost na njezinoj površini objašnjena je vezom s unutrašnjom dinamikom. Drugo poglavlje otkriva povijesne detalje iz znanosti o Zemlji, a treće govori o otkrićima Andrije Mohorovičića i danske seizmologinje Inge Lehmann.
Središnje priče četvrtog i petog poglavlja Tkalčićeve knjige nedavni su potresi kod Zagreba i Petrinje, u šestome je riječ o modernim metodama analize seizmograma, a sedmo je posvećeno pitanju mogu li se potresi predvidjeti i hoće li se moći predviđati u budućnosti. Osmo poglavlje govori o australskom "Outbacku", njegovim stijenama, drevnom svijetu Aboridžina i egzotičnim životinjama.
Hrvoje Tkalčić objavio je više od 100 recenziranih znanstvenih radova u vodećim svjetskim časopisima koristeći se seizmologijom i matematičkom geofizikom za otkrića o Zemljinoj unutrašnjoj građi i dinamici, od jezgre do kore. Među zapaženim mu je otkrićima opažanje smicajnih valova u unutrašnjoj jezgri Zemlje, čime je dokazao da je ona u čvrstom stanju.
Objavio je prvu dosad napisanu knjigu o unutrašnjoj jezgri Zemlje u izdanju Cambridge University Pressa 2017. godine, a kraljevsko astronomsko društvo u Londonu dodijelilo mu je ove godine medalju Price za prijelomna otkrića razumijevanja arhitekture Zemljina korelacijskog polja i dokaz da je unutrašnja jezgra Zemlje u čvrstom stanju.