U jazz glazbi je puls jako bitan. Kod izvođenja zadane melodije rijetko koristim korone jer bi tako ušao u sukob s pulsom. Naravno, kod slobodne interpretacije melodije često produžim neku notu, a skratim neku drugu, ali to nije korona u pravom smislu * Neću odustati od profesionalnog jazz orkestra u Istri. To je teže ostvariv cilj, ali ne mislim da je to utopija kao što mi mnogi sugeriraju

Sedam mjeseci prošlo je otkako je višestruko nagrađivani pulski trubač Branko Sterpin, dugogodišnji član Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, svirao u zagrebačkoj dvorani Lisinski s proslavljenim kubansko-američkim trubačem Arturom Sandovalom. Usput, vrijedi ponoviti da su tada od istarskih predstavnika nastupili kao dirigent Miron Hauser, Luka Žužić na trombonu i Adriano Bernobić na bubnjevima. Vrlo brzo nakon toga u Kini se, a zatim u cijelom svijetu zakovitlala korona kriza, do danas bitno paraliziravši cijeli planet. Naše ovdašnje udarno suočavanje i bitka s koronavirusom traje dva mjeseca i upravo se stišava. Tih zadnjih 60-ak dana netko je proživio u kontinuiranom strahu i pod medijskim udarom (što je posve razumljivo, pogotovo s obzirom na opasnosti, masovnu smrtnost i patnje u susjednoj Italiji), a netko se više okrenuo sebi, obitelji, vlastitom usavršavanju, meditiranju, duhovnom radu, prirodi. Najviše nas, plivalo je negdje između, povremeno tonući nakratko u ralje panike, a nerijetko u smiraje, produktivnost, rad na sebi, intenzivno online komuniciranje s bliskima.

- Kakvim ste vi 'unutarnjim' morem plovili zadnja dva mjeseca?

- Plovili smo, uglavnom, mirnim morima, s obzirom da smo supruga i ja zajedno s djetetom gotovo cijelo to razdoblje proveli na selu "kod ženinih", u Manjadvorcima. Odlučili smo tako ponajviše zbog Maka i to se pokazalo kao mudra odluka budući da smo imali priliku svakodnevno šetati zelenim prostranstvima uz minimalne mogućnosti uopće nekoga sresti. Bilo je tu i brige naravno, ponajviše iz razloga što većina mojih prihoda dolazi iz honorarnih djelatnosti, od vođenja ansambla pa do koncertnih aktivnosti, a sve su te aktivnosti naravno u ovakvim prilikama onemogućene. Ipak, smatram da je ovdje bilo najvažnije da ostanemo zdravi, a sve ostalo je u drugom planu; tako da je sve zajedno ispalo kao intenzivno obiteljsko druženje s puno lijepih trenutaka i ubranih šparuga, bez obzira što je u novčaniku pustoš.

Industrija zabave i profita opet će vladati

- Mislite li da će ovo globalno ekstremno egzistencijalističko iskustvo promijeniti odnos prema glazbi? Hoće li se i pristup stvaranju glazbe promijeniti? Ili će i dalje dominanto carevati industrija zabave i profita?

- Mislim da se odnos prema glazbi neće bitno promijeniti. U cijeloj ovoj krizi umjetnost je bila pri dnu na listi prioriteta. Naravno, slažem se da u situaciji pukog preživljavanja čovjek neće promišljati o genijalnosti Milesa Davisa, ali nisam siguran da su iz svega ovoga ljudi dodatno shvatili koliko je umjetnost važna. Možda se varam. Što se tiče carstva industrije zabave i profita, smatram da će ono opet vladati jer u današnjem svijetu mašinerije koje "okreću" novac teško posustaju.

- Jeste li razmišljali o ikakvim online nastupima? Nisu tu krivi izvođači, ali meni je to nekako neprivlačno, prilično neautentično i besmisleno kao produkt, bilo da su to (marketinški isticani) koncerti online uživo, a pogotovo kazališna predstava, gdje je sav smisao i draž u živom odnosu onih na sceni i publike.

- Iskreno, meni se ovo online muziciranje na daljinu ne dopada. Koliko vidim, iz takvih muziciranja izlaze samo neki poluproizvodi, ne baš kvalitetni. Ja bih se, osobno, radije zatvorio sam s trubom u prostoriju i radio na sebi, nego svirao nešto tako "samo da je". U tom razdoblju mogli smo slušati najkvalitetnije iz dosad snimljenih koncerata; to bi bilo bolje iskorišteno vrijeme nego slušati neku online sklepanu pjesmu za podizanje morala. Jazz je jako interaktivna glazba i, po meni, nema je smisla svirati ukoliko zaista nisi okružen svojim kolegama… a tu je naravno i interakcija s publikom. Imalo bi možda smisla "streamati" svirku kvarteta ili kvinteta, ali trenutno nam mjere ni to ne dopuštaju.

Uvijek je pravo vrijeme za big band

- Kakav vi inače imate individualni odnos s publikom na koncertima? Kad je najintenzivnije, s tremom /uzbuđenjem uoči nastupa i/ ili za trenutaka najvećih obostranih užitaka u najnadahnutijim dionicama nastupa?

- Meni je osobno za dobru svirku najvažniji bend. Ako unutar benda dobro funkcioniramo, slušamo se i dešavaju se lijepe stvari, ja mogu svirati i pred samo jednim slušateljem. Što, naravno, ne znači da mi veliki pljesak nakon sola ne godi. Veseli me također kad primijetim da publika intenzivno sluša, kad ne brbljaju previše dok se svira. A sviđa mi se i kada mi ne plješću ako mi neki solo nije baš najbolje uspio.

- Kako je kad ne ide, kad nema inspiracije, kad je loš dan ili kad se dogode veće greške, padovi u nastupu? Kako se iščupati?

- Uh, teške su to situacije. Ja uglavnom pokušam shvatiti zbog čega ne ide. Je li to zbog nečeg što ne funkcionira unutar benda, umornih misli ili umorne ambažure... Onda se pokušavam prilagoditi što bolje mogu i dati svoj maksimum, ali nekada ipak odsviram svirku za zaborav. Žao mi je.

- Već deset godina vodite Big Band Pula. Prošle ste jeseni otvorili novu koncertnu sezonu u pulskom Circolu skladbama Colea Portera. Nije li sad za i nakon korona krize opet sazrelo vrijeme da se, kao i tijekom 20-ih a posebno za Velike depresije, Big bendovi opuštaju ljude, uz ples i zabavu, kao što su to radili big bendovi Bennyja Goodmana ili Dukea Ellingtona?

- Uvijek je pravo vrijeme za big band :). Pa tako i sada. Vremena su se uvelike promijenila. Tih je godina, zapravo, swing glazba bila glavni izvor zabave u plesnim dvoranama. Sada u glazbi imamo brojne pravce koji služe za zabavu. Moj je cilj njegovati i ljudima približiti big band tradiciju, predočiti im o koliko se kvalitetnim bendovima, glazbenicima, skladateljima i aranžerima radilo, a usput pokazati kojim je sve putovima big band glazba otišla.

JazzIstra Orchestra je veliki projekt

- Jedan ste od osnivača JazzIstra Orchestra? Koliko su se početne ambicije smanjile/utišale ili plodova, time i volje za daljnje stasavanje projekta, ipak ima?

- JazzIstra Orchestra je veliki bend i veliki projekt. Početne ambicije su se naizgled postupno smanjile - od cilja da stvorimo profesionalni big band koji će djelovati u istarskoj regiji, postali smo big band koji se okuplja nekoliko puta godišnje i odrađuje projekt ili dva. Trenutno smo tako "upakirani". Neću, međutim, odustati od te ideje. Imao sam sada i malo više vremena razmišljati o tome i smatram da bi bila šteta ne potruditi se dodatno oko realizacije osnovnog cilja, a to je profesionalni jazz orkestar u Istri. Slažem se da je to teže ostvariv cilj, ali ne mislim da je to utopija kao što mi mnogi sugeriraju.

- Bit ćemo mrvu neozbiljniji za kraj razgovora: koliko često koristite glazbenu koronu u sviranju, dakle koliko slobodno produljite notu svirajući trubu? Bilo na kraju kompozicije, na kraju fraze, na vrhuncu melodije? Ili, što je također značenje korone ili fermate, koliko je često u jazz trubi čest kratki prekid u izvođenju/'korona' pauza?

- U jazz glazbi, osim u nekim slobodnijim pravcima te glazbe, puls je jako bitan. U tom smislu kod izvođenja zadane melodije rijetko koristim korone jer bi tako ušao u sukob s pulsom. Naravno, kod slobodne interpretacije melodije često produžim neku notu, a skratim neku drugu, ali to nije korona u pravom smislu. Koronu možemo čuti na krajevima jazz kompozicija kada neki od solista svira kadencu u slobodnoj maniri pa se proizvoljno zadrži na nekim tonovima. Kako god, u jazzu je korona ipak bezopasna.

Povezane vijesti

• Festival otvorio orkestar mladih glazbenika iz cijelog svijeta
• Vid Jamnik International Quartet oduševio sve u Lapidariju muzeja
• Od koronavirusa preminuo Damir Kukuruzović, jedan od najboljih svjetskih jazz gitarista. Imao je samo 45 godina