Izložba o životu Bele i Miroslava Krleže iza zatvorenih vrata vile na Gvozdu

(Hina/EPA)

U Muzeju grada Zagreba u srijedu, 7. srpnja, otvara se izložba "U životu i smrti - crtice iz zajedničkoga života Bele i Miroslava Krleže", koja kroz arhivske, memoarske i druge izvore nastoji prikazati intimnu stranu njihova života.

Kako se ističe u najavi, izložba autorice Vesne Vukelić Horvatić, koja ostaje otvorena do 30. rujna, muzeološkim jezikom pokušava "zaviriti" u privatni život Bele i Miroslava Krleže iza zatvorenih vrata vile na zagrebačkom Gvozdu, i otkriti drugu, intimnu stranu njihovih druženja, putovanja, izleta.

Izložba prikazuje njihov život promatran kroz prizmu onoga što o njima znamo iz raznih arhivskih izvora, memoarskih zapisa, znanstvenih radova i novinskih članaka.

Bračni par Krleža svojim javnim djelovanjem obilježio je kulturni i politički život Zagreba, Hrvatske i ondašnje Jugoslavije okupljajući oko sebe mnoge znamenite osobe kulturnoga i političkoga života tadašnjega vremena.

Prvi put Krleža je vidio Belu 1909. godine na prozoru kuće u Otočcu. Sudbonosni susret za njih dvoje dogodio se na Zrinjevcu u kolovozu 1917., kada je Miroslav prišao Beli i dogovorio susret sljedećega dana na gornjogradskoj promenadi. Od toga dana razvija se njihova uzajamna naklonost koja je prerasla u ljubav.

Njihovi roditelji bili su protiv veze mladoga para pa je tajno vjenčanje u crkvi sv. Blaža u Zagrebu 14. studenog 1919. bilo skromno i bez rodbine, osim kumova, slikara Ljube Babića i književnika Milana Begovića.

Bračni par Krleža napušta Zagreb u kolovozu 1920. godine i odlazi u Dugu Rijeku kod Koprivnice gdje je Bela dobila posao učiteljice. Nakon što je Krleži teta Josipa Horvat Navratil oporučno ostavila stan u Kukovićevoj ulici (današnjoj Hebrangovoj) i vrijedan imetak, poboljšale su se njihove životne prilike, što je rezultiralo povratkom u Zagreb u ljeto 1921. godine te pridonijelo normalizaciji odnosa među njihovim obiteljima.

Prije useljenja na Gvozd 23, u razdoblju od 1922. do 1952. godine Bela i Krleža promijenili su četiri zagrebačke adrese.

U stanu u Kukovićevoj 28, u kojem su živjeli kao zaštićeni najmoprimci jer je zgrada bila u vlasništvu obitelji Singer, ostaju sve do 1935. godine. Tu su proživjeli dane istinske sreće, profesionalnih uspjeha, ali i prvih bračnih problema povezanih s čestim Krležinim izbivanjima iz Zagreba. Kratko su živjeli u stanu u Mihanovićevoj ulici (1935. – 1937.), gdje je Krleža dovršio pisanje svog maestralnog djela "Balade Petrice Kerempuha", a Bela se isticala glumeći u manjim ulogama komediografskog repertoara.

U Radišinoj ulici bračni par Krleža stanovao je od 1937. do 1946. godine, a nakon rata bračni par Krleža mijenja adresu, pa odlaze u Ulicu braće Kavurića 23 (današnju Hebrangovu).

Bela i Krleža nastanjuju se na Gvozdu 1952. godine i tu provode zadnjih trideset godina svoga života. Njihov dom bio je mjesto susreta ljudi iz kulturnog i političkog života onoga vremena. Početkom 1981. godine Belino se zdravstveno stanje pogoršalo te je odvezena u Bolnicu dr. Mladen Stojanović (danas KBC Sestre milosrdnice). Preminula je 23. travnja 1981., a nakon njezine smrti, Krleža je bio u depresivnom raspoloženju, rapidno je propadao i sve češće razmišljao o svojoj smrti. Umro je 29. prosinca 1981. godine.