Hrvatsko dizajnersko društvo premijerno u svojoj zagrebačkoj galeriji predstavlja od četvrtka izložbu "Nenad Pepeonik: Kino u sitotisku" kao prvi opsežniji uvid u autorov plakatni opus.

Izložba se fokusira na filmske plakate jednog od zaboravljenih majstora plakata iz razdoblja od sredine 1960-ih do kraja 1980-ih godina, većinom za zagrebačku filmsku ustanovu Filmoteka 16.

"Gledajući Pepeonikove plakate iz sedamdesetih i osamdesetih kao da gledamo malu alternativnu verziju pripovijesti o filmskoj povijesti u drugoj polovici 20. stoljeća, isto kao što ovom izložbom otvaramo i jednu od brojnih mogućih naracija o povijesti hrvatskog grafičkog dizajna u kojem i Pepeonik svakako ima svoje zasluženo mjesto", istaknuli su u predgovoru izložbe njeni kustosi Marko Golub i Sven Soriić.

Po njihovim riječima, ta izložba nije u pravom smislu riječi retrospektiva, već prvi korak u ponovnom otkrivanju autora, koji daje osnovne koordinate njegovog dizajnerskog djelovanja, uz impresivan izbor plakata iz zbirke grafičkog dizajna zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt iz kojeg je moguće iščitati specifičan Pepeonikov autorski jezik, grafičke postupke i način razmišljanja o mediju plakata. 

Nenad Pepeonik (Varaždin, 1940. – Zagreb, 1999.)  grafičkim se dizajnom počinje baviti sredinom šezdesetih godina, nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, kada stječe iskustva s medijem plakata u prvim godinama djelovanja pogona sitotiska Grafičkog servisa Studentskog centra.

Ondje radi kao voditelj pripreme, no s Alfredom Palom već sredinom 1960-ih paralelno osniva i vlastiti sitotiskarski studio Atelier PP, a ranih 1970-ih bio je jedan od inicijatora Zgrafa.

Osim na toj izložbi, izlagao je na Zagrebačkom salonu primijenjene umjetnosti, a rad mu je zabilježen i na izložbi i katalogu Stoljeće hrvatskog plakata (Kabinet grafike HAZU, 2001.), te publikaciji Dizajn u gradu 1 (HDD, 2020.).  Radio je i za kazalište, najviše za Komediju, izložbe, likovno opremio niz knjiga i kataloga.

Kustosi kažu da nije moguće precizno rekonstruirati kada započinje Pepeonikova suradnja s Filmotekom 16,  ali prema dostupnim  podacima najvjerojatnije kontinuitet u radu za Filmoteku 16 uspostavlja sredinom 1970-ih i nastavlja do sredine 1980-ih. Kasnije grafički oprema prvih nekoliko brojeva tada novoosnovanog časopisa Hrvatski filmski ljetopis.

Napominju u svom tekstu kako mu je rukopis prepoznatljiv i po ekstenzivnoj uporabi natpisnih (display) pisama dostupnih u tom razdoblju, a specifičnost Pepeonikovih plakata je i velika zasićenost bojom.

Kako ističu, iz današnje perspektive Pepeonikovi filmski plakati izgledaju svježe, drukčije i krajnje nekonvencionalno čak i uvažavajući sve grafičke osobitosti koje nosi za njihovo vrijeme uobičajena tehnika sitotiska. 

Dijelom je to, dodaju, i zato što je riječ o plakatima mahom vrlo gledanih filmskih naslova u rasponu od najznačajnijih ostvarenja hrvatske i jugoslavenske kinematografije druge polovice dvadesetog stoljeća, preko ostvarenja Woodyja Allena, Petera Bogdanovicha, do masivnih holivudskih blockbustera među kojima je i klasična trilogija Ratova zvijezda ili Ridley Scottov Alien.

"Svi su tretirani na isti način, u visokim kontrastima, rasterskim teksturama i finom integracijom tipografije i fotografske slike, a u informacijskom smislu na pola puta između plakata i zidnih novina", zaključuju Golub i Sorić.

Izložba će biti otvorena do 4. lipnja.

Povezane vijesti

• Alija i Medina Rešić izlažu u studiju Poola na Verudeli
• "Umjetnik na odmoru 2015." i "Gorgona" u Zagrebu
• Tea Bičić izlaže u galeriji "Poola Gallery"