(Hina/EPA)
Britansko-trinidadska spisateljica Monique Roffey, dobitnica nagrade Costa, gostovala je u četvrtak u Zagrebu u programu Dvostruki portret 10. Festivala svjetske književnosti zajedno s hrvatskom književnicom i prevoditeljicom s njemačkom adresom Alidom Bremer.
S dvjema autoricama razgovor o sličnostima i različitostima njihovih djela, prevođenju i društvenom aktivizmu koji čine važan dio njihovih biografija razgovor je u Meštrovićevu paviljonu moderirala televizijska i radijska urednica Karolina Lisak Vidović. Kazala je kako je riječ o sjajnim književnicama čija djela vezuju ribarske mreže "ali ih razlikuje ulov u njima: u jednoj, onoj koju je isplela Alida Bremer, nalazi se leš muškarca, a u onoj koju je isplela Monique Roffey – morska sirena".
Obje je knjige objavila Fraktura: "Sirena s Crnog Školja" Monique Roffey (prijevod Sanja Ščibajlo), ovjenčan 2020. prestižnom britanskom nagradom Costa Book of the Year, moderna je bajka koja odzvanja snažnim ženskim glasom, dok u romanu "Snovi i kulise" (2022.), Alida Bremer moćnu predratnu priču smješta u vrevu starog Mediterana, na trgove i ulice staroga Splita, svog rodnog grada.
Govoreći o svojoj nagrađenoj knjizi u kojoj se miješaju povijesna fikcija i magijski realizam, Roffey je rekla kako je na ideju o sireni došla nakon što je čula legendu o sireni koja je došla s Kariba. Ta je priča bila puna patrijarhalne strukture i zastarjelih pretpostavki o ženama – poželjela je tu priču ponovo ispisati "ali s feminističkoga stajališta". Isto tako, u romanu se željela baviti poimanjem ženske ljubomore, prokletstva, natjecanja među ženama, "a seksualnost sirene koja je zarobljena u repu na neki je način uklonjena".
Knjigu su isprva odbili svi britanski nakladnici, da bi ju naposljetku uspjela objaviti kod manjeg nezavisnog izdavača, ali u nezgodnome trenutku – na samom početku pandemije. Kako se ništa nije događalo, do kraja te godine pretpostavila je da je s njome gotovo, da naprosto nije zaživjela. "No, onda se dogodila nagrada Costa i sada imamo 17 prijevoda, a riječ je o prilično eksperimentalnom romanu – takva nagrada nešto eksperimentalno pretvara u mainstream", rekla je Roffey.
Monique Roffey (Trinidad, 1965.) autorica je šest romana, zbirke kratkih priča i knjige memoara. Predaje kreativno pisanje u sveučilišnom centru Manchester Writing School i na sveučilištu Manchester Metropolitan University, a također je i mentorica u Nacionalnom centru za pisce. Eseje objavljuje u časopisima The New York Review of Books, Boundless magazine, The Independent, Wasafiri i Caribbean Quarterly. Budistica je i aktivistkinja.
Radnju "Sirene" namjerno je, kako je rekla, smjestila u doba prije ere interneta, kako bi izbjegla da njezina sirena odmah završi na Instagramu i Facebooku, i to na početak 1970-ih godina, "politički i kulturno vrlo uzbudljiva vremena na Trinidadu".
Alida Bremer također je svoj roman odlučila smjestiti u prošlost, i to u Split 1936., no to joj nije oduzelo privlačnost kod njemačkih čitatelja: izvorno pisana na njemačkom jeziku, knjiga "Snovi i kulise" već je osvojila kritiku i publiku njemačkog govornog područja – jedan ju je kritičar proglasio "romanom koji govori jezikom njemačkoga egzila". Autorica je kazala kako joj to što je iz Splita i što je usko povezana s hrvatskom kulturom i uronjena u njezinu književnost, nije onemogućilo da bude njemačka autorica. "To je njemački roman, no njegov svijet, sve što je meni važno u njemu, korespondira s mojim osjećajima prema prostoru Splita", kazala je.
Alida Bremer (Split, 1959.) urednica je nekoliko njemačkih antologija hrvatske književnosti te je prevela na njemački mnogobrojna djela s hrvatskoga, srpskog i bosanskog jezika. Njezin prvi roman "Olivino nasljeđe" (2015.) u Njemačkoj je dobio izvrsne kritike i izazvao oduševljenje publike.