Ove godine, nadajmo se, uspjet ćemo sada već 19. po redu Dane eseja barem održati u uobičajenome terminu, znači prema koncu listopada – 22. i 23. listopada. Program smo kolokvijalno nazvali "covid" izdanje, utoliko što će biti održano bez publike, nastupit će esejisti, bit će nazočno nekoliko novinara i sve će biti snimljeno te odmah po svršetku dostupno na društvenim mrežama
(snimio Duško Marušić Čiči)
Dr. sc. Boris Domagoj Biletić pokretač je Pulskih dana eseja, manifestacije koja se održava već punih 19 godina. Uoči ovogodišnjih susreta, na programu 22. i 23. listopada, razgovarali smo s njim o konceptu manifestacije i gostima.
- Prošlogodišnji Pulski dani eseja morali su, nažalost, biti odgođeni u zadnji čas zbog naglog pogoršanja epidemiološke situacije, no proljetos su održani u virtualnom obliku. Kako će biti koncipirano ovogodišnje izdanje manifestacije?
- Ove godine, nadajmo se, uspjet ćemo sada već 19. po redu Dane eseja barem održati u uobičajenome terminu, znači prema koncu listopada – 22. i 23. listopada. Program smo kolokvijalno nazvali "covid" izdanje, utoliko što će biti održano bez publike, nastupit će esejisti, bit će nazočno nekoliko novinara i sve će biti snimljeno te odmah po svršetku dostupno na društvenim mrežama: na vlastitome YouTube kanalu Istarskoga ogranka DHK-a, gdje se mogu pogledati i 18. PDE održani "online" i snimljeni u svibnju ove godine, te na Facebooku ogranka. Jednako će sve biti dostupno i putem stranica DHK-a u Zagrebu.
Široko koncipirana tema
- Predstavite nam ovogodišnju temu i sudionike.
- Tema je PISAC, DEMOKRACIJA, IDEOLOGIJA. Nadam se da ne treba dodatnih objašnjenja, osim možda podvući kako je dosta široko koncipirana, tiče se našega vremena, danas i ovdje, kako pojedinca, intelektualca i kreativca u hrvatskome društvu tako i općenito, kao planetarna pojava koja, bar jednim dijelom, naglašava nesavršenosti ili boljetice tzv. demokracije, a kad kažem takozvane mislim na manipulaciju slobodom u najširemu smislu: od medijske i političke manipulacije, do lažne političke korektnosti, makar u zapadnome civilizacijskom krugu. No, pandemija nam je pokazala koliko je svijet zapravo povezan, umrežen i premrežen planetarno: istim problemima, istim strahovima, istim opasnostima i izazovima, da ne idem dalje i preopširno. Sudionici dolaze iz Slovenije i Hrvatske, dakle smo u nekakvoj najskromnijoj mjeri ipak zadržali međunarodni karakter Pulskih dana eseja. Riječ je o istaknutim stvaraocima: književnicima, filozofima, kritičarima, teoretičarima, teatrolozima... Na Pulskim danima eseja bit će predstavljeno i pet naših naslova koje zbog epidemije nismo mogli promovirati, pa ćemo to sada učiniti snimanjem i puštanjem u javnost preko tzv. društvenih mreža. Nije kao uživo, pred publikom, ma ni blizu, ali ipak jest nekakvo rješenje. A predstavit ćemo knjige Milorada Stojevića ("Človik ohne Sprache"), Albina Crnoborija ("U snu", iz edicije "Istra kroz stoljeća"), Jelene Lužina ("Pulski eseji", također iz "Istre kroz stoljeća"), Alda Klimana ("Začini crne proze") i Primoža Repara ("Tri dana u Istri i jedan dan prije") u sjajnome prepjevu pokojnoga akademika Gorana Filipija, kojemu je to bio zadnji rad objavljen za života, a da knjigu, osim na fotografiji, nije dospio ni primiti u ruke, nažalost.
- Kao i svake godine, bit će dodijeljena nagrada za najbolju knjigu eseja "Zvane Črnja". Budući da su okolnosti zadnje, možemo reći dvije godine bile specifične, pa tako i što se tiče izdavaštva, kakva je bila književna produkcija po tom pitanju?
- Esejistička je produkcija u posljednje vrijeme sve bogatija i sve življa, raznovrsnija i tematikom i kakvoćom. Ove je godine na vrijeme i sukladno pravilima Nagrade pristiglo deset naslova, sve vrlo dobrih, a među njima ima i sjajnih, bar je takav moj dojam i uvid. Povjerenstvo je radilo u sastavu: prof. dr. sc. Vinko Brešić, književnica Božica Brkan i književnica te kritičarka Lada Žigo. Uopće im nije bilo lako jer, opet prema mojoj subjektivnoj ocjeni i procjeni, najmanje pet naslova moglo je i može ući u najužu, završnu konkurenciju. A što su i koga izabrali, obznanit će u petak, 22. listopada u 10 sati u Klubu hrvatskih književnika "Dr. Ljubica Ivezić", sjedištu Istarskoga ogranka DHK-a. U dodjeli će, uz dobitnika ili dobitnicu, sudjelovati kolegica Brkan kao predsjednica povjerenstva te obojica dopredsjednika DHK-a, kolega Mirko Ćurić i moja neznatnost.
- Tijekom prvih izdanja, Pulski dani eseja obuhvaćali su tematsku cjelinu Ogledi o eseju. Namjeravate li u narednim izdanjima vratiti tu tematsku cjelinu?
Ogledi o eseju
- Da, bio je to zanimljiv doprinos dvodijelnosti programa: s jedne strane tematiziranje određene "zadane" teme, a usto još i esejiziranje o ogledu kao književnu žanru. To smo ponovili nekoliko puta. Ako smijem reći, zamisao programa "Ogled o eseju" moja je i ne bih imao ništa protiv da se u dogledno vrijeme vratimo toj praksi, pa makar bilo povremeno, dakle ne nužno baš svake godine.
- Izdavaštvo Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika je vrlo bogato. Što trenutno pripremate?
- Jest, bogato je, dosad s gotovo 120 objavljenih naslova počevši od 1997., ne računajući više od sedamdeset svezaka časopisa "Nova Istra" od 1996. u više od stotinu brojeva i ne računajući razna sunakladništva tijekom proteklih desetljeća. Novca je, naprotiv, sve manje: i u Puli, i u Istarskoj županiji, i od Ministarstva kulture i medija, iako se na prvi pogled možda ne čini tako. Ali, doista, sve se manje izdvaja za knjigu, a to je, oprostite na riječima, put u novo barbarstvo, nepismenost i svijet površnosti te agresije na svakome koraku. Ova je 2021. kao Godina čitanja, a za knjigu se izdvaja sve manje! Nije li riječ o licemjerju, apsurdu, besmislu takva odnosa politike i društva prema kulturi, pa tako i kulturi čitanja. Ovako se, naprotiv, promiče nekultura! I to na svim razinama. Daleko bi nas odvelo tumačiti što se zapravo zbiva s potporama objavljivanju i otkupom vrijednih izdanja, bar za knjižnice, najprije u Ministarstvu kulture i medija, ali i na nižim razinama. Neki su iznosi za spomenute svrhe smiješni koliko i sramotni. Govorim iz prve ruke. A što se našega izdavaštva trenutno tiče, ide uskoro jedan pozamašan četverobroj "Nove Istre", prvi put tako otkada izlazi tijekom 26 godina, jer drukčije ne možemo, a od knjiga su u različitim fazama pripreme, neke i pred tiskom, naslovi Ante Cukrova ("U duhovnome logoru"), povjesničara Davora Mandića ("Fojbe"), Robija Selana ("Kokosovi orasi"), Osvalda Ramousa ("Papirnati konj", u ediciji "Istra kroz stoljeća"), Giacoma Scottija ("Između dvaju svjetova" u ediciji "Istra kroz stoljeća"), Jare Zemana ("Pula – izgubljeni zavičaj", također Istra kroz stoljeća), Irvina Lukežića ("Istarsko-kvarnerski ogledi"), zbornik "Badavca" i još pet-šest naslova o kojima je zasad možda prerano govoriti.