Bez obzira na godine koje prolaze eksploziv iz Prvog svjetskog rata još je opasan. Uz to valja dodati i posljedice ratnih operacija aviona NATO saveza tokom rata u Bosni i na Kosovu. Ribari iz Chioggie ispričali su mi da su u nekoliko navrata podigli s mrežama neiskorištene bombe aviona koji su se nakon operacija vraćali u vojni aerodrom u Aviano

"Moglo je sve biti drugačije. U 1914. godini turistička sezona bila je najbolja do tada. Očekivalo se poboljšanje života najnižih socijalnih slojeva u Monarhiji. No izabrano je najgore moguće rješenje, rat, a kakav je bio najbolje mu ime govori “Veliki rat”.... Naša je namjera da prvi put u Europi na sveobuhvatnoj izložbi prikažemo u svim njegovim vidovima djelovanja Veliki rat na moru, kao nama nešto nametnuto, a za Europu nadasve tragično, apsurdno događanje.” Zapisano je to u lijepo opremljenoj brošuri koja predstavlja i promiče novigradski Gallerion Museum smješten u starogradskoj jezgri Novigrada.

Na naslovnici nacrtan je ratni brod u trenutku potonuća, za koji tren nestat će u dubine noseći sobom na desetke, stotine mornara. Veliki rat ostavio je iza sebe 17 milijuna mrtvih i više od 20 milijuna ranjenih, a jedan od krucijalnih poglavlja ratnih operacija na moru dogodilo se na Jadranu, naročito na našem (istarskom) dijelu, sjevernom zbog nazočnosti austrougarske ratne luke i Arsenala u Puli.

Vojno odlagalište

Novigradska galerija Gallerion Museum sa stalnom povijesno- pomorskom postavom nudi posjetiteljima i dodatak: razgledavanje izložbe “Prvi svjetski rat na Jadranu” koja je prije dvije godine otvorena u prostorijama na prvom katu sjedišta Turističke zajednice u Brtonigli. Kad sve zajedno zbrojimo dobijemo oko 600 kvadratnih metara izložbenog prostora koji nudi izuzetno zanimljiv presjek sjevernojadranskih ratnih operacija tokom Prvog svjetskog rata uz izuzetno bogatu zbirku eksponata koji nam pričaju i o Drugom svjetskom ratu. Veći dio izloženih predmeta potječe iz morskih dubina koje čuvaju ratne strahote iz dvadesetog stoljeća. Autor izložbe Sergio Gobbo tvrdi da je tek manji dio oružja izvučeno.

- Teško je izvršiti bilo koju procjenu. Jedno je sigurno, Jadran je pun neiskorištenog eksploziva koji leži na dnu. Bez obzira na godine koje prolaze još je opasan. Uz to valja dodati i posljedice ratnih operacija aviona NATO saveza tokom rata u Bosni i na Kosovu. Pričao sam s ribarima iz susjedne regije Veneto, točnije iz Chioggie, koji su mi ispričali da su u nekoliko navrata podigli s mrežama neiskorištene bombe aviona koji su se nakon operacija vraćali u vojni aerodrom u Aviano, priča Gobbo.

Suradnja s policijom

Kolekcionarska strast autora novigradske i brtoniške izložbe dodiruje se jednog od osjetljivijih ekoloških i sigurnosnih problema Jadrana čije je podmorje u dvadesetom stoljeću pretvoreno u vojno odlagalište. Gobbova postava izgrađena je i zahvaljujući suradnji s protueksplozivnim Odjelom policijske uprave istarske.

- Suradnja izvrsno napreduje, kad god se nešto otkrije u podmorju, odnosno kad god se u ribarskim mrežama nađe koja mina, bomba ili torpedo, čekam procjenu djelatnika. Ako postoj mogućnost da se predmet spasi onda ga predaju meni i taka svakih nekoliko mjeseci izložba se povećava s novim eksponatima. Koristim priliku da im se zahvalim. Oni djeluju na sustav sigurnosti, ja pak na održavanju povijesne memorije jer su ratovi dio našeg identiteta, pripadaju nama.” kaže Gobbo.

- Kada je 28. srpnja 1914. buknuo rat Talijani i Austrijanci već su bili položili složeni sustav minskih polja duž njihove obale. Najveća koncentracija je dakako bila pri ulazu u pulsku ratnu luku. No, kad se Italija 1915. okrenula protiv austrougarskog carstva, bivšeg saveznika, počele su djelovati noćne diverzije. Austrijski minopolagači minirali bi prolaze u talijanske luke, talijanski su pak uzvraćali s miniranjem istarske obale. Poslijeratno razminiranje išlo je sporo i neučinkovito, mnoge su mine jednostavno potopljenje, kaže mi Gobbo.

Kobne mine, a ne bitke

Snimili smo primjerak austrijske mine na koju je, 13. kolovoza 1914. godine naletio putnički brod u vlasništvu austrijskog Lloyda, Baron Gautsch. Teška greška posade prouzročila je smrt 130 putnika.

- Na sjevernom Jadranu nisu zabilježene pomorske bitke, brodovi su potonuli zbog mina i zbog djelovanja podmornica: talijanskih, austrijskih i njemačkih, dodaje Sergio Gobbo.

Prvi svjetski rat okončan je u studenom 1918. no krajem 1939. započeo je Drugi svjetski rat koji je na Jadranu ostavio još dublje i opasnije tragove. Priča mi Gobbo da su prvi s miniranjem započeli Talijani, a kada je Mussolinijev režim propao stigli su Nijemci koji su dodatno radili na osiguranju pristupa do obale.

- Njemački vojni vrhovi strahovali su od mogućeg iskrcavanja Saveznika na obali Istre pa su detaljno zaštitili neposredan pristup obali, naročito od Savudrije do Poreča i ispred Pule. Koristili su nove modele akustično-magnetskih mina koje su sadržavale od 750 do 1.000 kilograma eksploziva. Te su se mine bacale iz avione pa ih je danas teško lokalizirati, kaže Gobbo dok ga fotograf Milivoj Mijošek slika pokraj jedne takve mine izvučene ribarskim mrežama negdje između Novigrada i Savudrije.

Podmornice u Puli

Nijemci su u pulskoj luci imali i podmornice pa nam Sergio Gobbo pokazuje maketu njemačke podmornice U-81 koja je imala bazu u Puli, a poznata je po tome što je potopila engleski nosač aviona Ark Royal 91 ispred Gibraltara u studenom 1941. godine.

Tokom tridesetogodišnje aktivnosti Gobbo je uspio prikupiti nevjerojatan broj od 450 izuzetno lijepih maketa brodova, podmornica i aviona u raznim mjerilima. Uspostavio je suradnju s modelarima diljem svijeta. Tako je primjerice impozantan model ratnog broda Viribus Unitis izgradio 2008. majstor Novak Yuri iz Ukrajine. U Brtonigli posjetitelji mogu pogledati lijepi model austrijskog aviona Loner 135 koji je poznat po tome što je prvi avion koji je uspio potopiti podmornicu, u tom slučaju francusku podmornicu tipa Fucault dok je plovila na par metara ispod površine mora negdje ispred ulaza u luku Boke Kotorske. Iza svakog predmeta, iza svakog modela stoji ljudska priča.

- Zabilježio sam i pohranio toliko ratnih priča da bih mogao knjigu napisat. Rođen sam u Izoli i kao dijete volio sam se družiti s ribarima i mornarima i kolekcionarska strast je rasla u meni upravo zahvaljujući njima. No, godine su tu, čovjek stari i brže se umara. Moji je cilj osigurati mojoj kolekciji sigurnu budućnost. Izgleda lako, ali nije. Zato nastavljam vezu s pulskim povijesnim i pomorskim muzejom. Smatram da bi moja postava trebala postati dio te zbirke, veli Gobbo koji trenutno radi s pulskim inženjerom Ruhardom Peršićem oko otvaranja laboratorija u kojemu bi se izvršile rekonstrukcije ratnih brodova u raznim mjerama.

U dvorištu zgrade u Novigradu koja nudi stalnu postavu snimili smo par zanimljivih eksponata. To su vrata za štale, škurnice i ostali predmeti izrađeni od metala savezničkih aviona koji su srušeni na istarskom tlu.

- Pad aviona značio je feštu za mještane, sve metalne dijelove i dijelova motora koristili bi se za reciklažu: pravili su čaše, vilice, žlice, noževe, sve se iskoristilo. Ja sam to skupio i uz predmete prikupio i priče svjedoka. I to bi moglo poslužiti za pisanje jedne monografije, kaže Sergio Gobbo i ne prestaje maštati i planirati.   Radim s profesorom Tomijem Brezovcem iz Portoroža na uređenju zbirki predmeta koje govore o povijesti istarskog turizma. Prvi svjetski rat započeo je na plaži 28. srpnja 1914. godine. Kada je Beč krenuo u rat protiv Srbije istarski su hoteli i plaže vrvjeli od turista, od Portoroža pa do Opatije. Spoj između turizma i rata ima svoju skrivenu smislenost, valjalo bi na jednom prostoru ponuditi posjetiteljima povod za dublje promišljanje povijesnih i životnih iznenadnih prevrata, to djeluje odgojno jer je i naš svijet pun nedoumica, socijalnih tenzija i strahova.”

Austrijska ostavština

Ljubav prema austrougarskoj pomorskoj ostavštini u Istri leži na slijedećim temeljima koji su slikovito objašnjeni u brošuri koja pomiče muzej Gallerion: "Tradicija austrougarske mornarice ostala je sačuvana u nekim segmentima, u Ratnoj mornarici Kraljevine SHS, a poslije i u drugim državama koje su je naslijedile. Zlatno doba Austrije na moru je završilo 1918. godine, ali ipak se njeno izuzetno bogato nasljeđe u nekim vidovima i do danas očuvalo, kao što su primjerice luke i lučke građevine, kvalitetna brodogradnja, pomorsko školstvo, nomenklatura (posebice u ratnoj mornarici), turizmu i kulturnoj baštini (kompleks utvrda u Puli). Nekih luka poput Trsta, Pule i Rijeke, bez Austrougarske ne bi ni bilo, a veći dio suvremene uzdužnoobalne infrastrukture se počeo stvarati baš u to doba. Posebno svečani i mistični svjedoci tog doba velikih kapetana, mornara i brodova te slavne mornarice, svakako su brojni jadranski svjetionici, stražari i čuvari plovnih putova i prijatelji pomoraca na našoj obali i otocima.”

Iperit iz bombi s dna mora ušao u prehrambeni lanac

Dok sam razgledavao izložbeni prostor u Novigradu i Brtonigli sjetio sam se talijanskog istraživačkog novinara Giannija Lannesa koji godinama radi na otkrivanju lokacija duž talijanske obale koja su služila kao odlagališta oružja. Lannes tvrdi da na potezu od zaljeva Manfredonia do Barija duž obale regije Puglia leži oko milijun bombi iz Drugog svjetskog rata koje sadrže iperit, bojni otrov koji je prema nalazima državne naučno- istraživačke agencije ICRAM, ušao u morski prehrambeni ciklus. Drugo ogromno njemačko odlagalište bombi nalazi se, prema Lannesu u podmorju ispred Pesara, dakle prostora koji je daleko bliži Istri.

Tko je Sergio Gobbo

Sergio Gobbo fotograf, dizajner, glumac, redatelj, predavač, ronilac i voditelj muzeja rođen je 1950. godine u Kopru. Završio je studiji industrijskog i grafičkog dizajna i fotografije u Veneciji 1973. Od 1983. živi u Izoli, a sve više u Grožnjanu. Autor je brojnih nagrađenih dizajna igrački, opreme za dječja igrališta i filmova za djecu, a opremao je i uređivao izložbe i muzejske zbirke. Od početka devedesetih godina radi na projektima promocije istarskog turizma. Također je autor mnogih kataloga, knjiga, prospekata, plakata i vinskih etiketa. Muzej Gallerion u Novigradu utemeljen je 2005. godine. (Elio VELAN, snimio Milivoj MIJOŠEK)