Prof. dr. sc. Igor Duda nedavno je na pulskom Sveučilištu Jurja Dobrile organizirao desetu po redu Doktorsku radionicu. Uz to, autor je brojnih studija, projekata, manifestacija i bio je to povod za razgovor s njim.

U organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma i Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli nedavno je održana četverodnevna 10. Doktorska radionica. Kako je krenuo cijeli taj hvalevrijedan projekt?

- Prije desetak godina sve se dobro poklopilo. Puno prije toga, kao student sam odlazio na Dubrovačku medievističku radionicu. Kasnije sam bio predavač na Zagrebačkoj slavističkoj školi, također u Dubrovniku. Međutim, kao doktorand nisam imao prilike sudjelovati na nečem sličnom iz suvremene povijesti što bi me možda dodatno usmjerilo ili mi omogućilo savladavanje neke posebne vještine.

Da, bilo je znanstvenih skupova, ali to je drugačiji format. Ideja o pulskoj radionici kuhala se neko vrijeme. Kada se 2015. ostvarila, iza mene je već bio niz godina Radionice za suvremenu povijest u sklopu nastave na diplomskom studiju, moji prvi diplomanti već su postali doktorandi, poput Anite Buhin koja je od početka dio organizacijskog tima Doktorske radionice, već sam predavao na doktorskom studiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, novost je u Puli bio sveučilišni Centar za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, krenuo je i moj prvi istraživački projekt preko Hrvatske zaklade za znanost, kao i međunarodna suradnja s kolegama okupljenima oko Humboldtova sveučilišta u Berlinu.

Trebalo je sve te elemente povezati i zaključiti da je vrijeme za pokretanje Doktorske radionice koja je u ovom obliku, čini mi se, sretna mješavina ljetne škole i znanstvenog skupa.

Živa povijest

Prilika je to da se mladi istraživači susretnu i upoznaju.

- Naravno, a višegodišnja praksa to i potvrđuje. U deset godina radionica je uspjela okupiti oko 130 doktoranada i oko 40 predavača koji su dolazili s pedesetak sveučilišta. Iz druženja u Puli nastajale su suradnje i prijateljstva.

Važno je da priliku za kontakte imaju i pulski studenti koji mogu osjetiti što bi ih u budućnosti moglo dočekati na doktorskom studiju i koja je razina poznavanja engleskog jezika u struci potrebna. Oni dolaze, prate, razgovaraju, pomažu i upisuju doktorske studije u Hrvatskoj i inozemstvu.

Bavite se suvremenom poviješću, koliko su mlade generacije dan-danas zainteresirane za tu temu?

- Suvremena povijest obuhvaća vrijeme od Prvog svjetskog rata do danas i stalno raste. Dobrim dijelom to je živa povijest, ona najizravnije utječe na sve što se oko nas događa te oblikuje identitet pojedinca i zajednice. Izvori za to razdoblje su najobimniji i najraznolikiji, od arhivskih spisa preko medijskih sadržaja i onodobne literature do razgovora s akterima.

Studenti to znaju, odlično reagiraju i stalno je puno završnih i diplomskih radova. No, neovisno o tome, za sve studente bilo bi važno da prate aktualne događaje, da budu dobro informirani. To često nedostaje, a može im koristiti u struci, u razumijevanju povijesti i svijeta oko sebe. U tom procesu nezamjenjiva su znanja koja im nude humanističke znanosti.

Zbog kojih je razloga danas socijalizam važan kao predmet analize društva?

- U našoj javnosti pod socijalizmom se najčešće misli na četrdeset i pet godina druge Jugoslavije, na to prijelazno razdoblje koje je društvo trebalo pripremiti za ulazak u utopiju komunizma. Međutim, socijalističke i komunističke ideje i politike bitno su starije i opstaju sve do danas. Ako ipak govorimo o razdoblju, ono je kod nas bilo vrijeme dubinskih promjena i emancipacijskih zaokreta u društvu.

Na pozornicu izlaze žene, radnici i mladi, oni koji su ranije bili potlačeni i gurnuti u stranu. Događa se i napuštanje periferne uloge ovog prostora čiji se glas u međunarodnim odnosima čuje i poštuje. Na djelu je bilo stvaranje suvremenog društva i srednje razvijene zemlje, a sve uz promicanje načela solidarnosti i suradnje. Takvi skokovi nisu česti, a kada se dogode, ostavljaju trag koji odzvanja i danas kada se društvo opet suočava s pitanjima perifernosti i emancipacije kao svojim slabim mjestima.

Iz tog gledišta zanimljiva je Vaša knjiga "Socijalizam na kućnom pragu. Mjesna zajednica i svakodnevica društvenog samoupravljanja u Jugoslaviji". Jesu li mjesne zajednice bile bitno drukčije od mjesnih odbora?

- Sasvim kratko, jesu. Da, uvijek se radi o participaciji građana u upravljanju na mikrorazini, ali sve ostalo je različito. Iza nas je trideset godina jednog i trideset godina drugog oblika djelovanja građana. Dostupni podaci ukazuju na višestruko veće sudjelovanje u mjesnim zajednicama, od zborova građana i referenduma, preko raznih programa i akcija, do novčanih samodoprinosa. Bilo je problema, bilo je i naopake prakse, ali bile su i tisuće uspješnih mjesnih zajednica.

Znalo se što one mogu očekivati od poduzeća smještenih na njihovom području, što mora osigurati općina, a čime bi mogli doprinijeti građani. Zajednički se planiralo i dogovaralo, i to u velikim potezima, ne u okvirima malih urbanih akcija. Nekada su mediji javljali da su građani vlastitim doprinosom u novcu i radnoj snazi pomogli izgradnju vrtića u svojem naselju. Danas javljaju da je vrtić izgrađen pomoću europskih fondova. Siguran sam da je za odnose u zajednici sretniji prvi model – stvoriti nešto svoje i u tome neposredno sudjelovati.

Nekad i danas

Pisali ste dosta i o modernizaciji svakodnevnog života u bivšoj državi. Kako danas stojimo s tom modernizacijom?

- Svijet nikada nije brže napredovao nego u zlatnom dobu od 1945. do 1974. godine. I u Jugoslaviji je tada većina sa slame i iz blata dospjela do struje i knjige. Završio je strašan rat, dovršena je obnova, gradilo se i zapošljavalo, životni standard i kvaliteta života su rasli, entuzijazam je bio na vrhuncu. Mase su u ruke uzimale nove prilike i tvrdile da žive bolje nego ikad prije te bile uvjerene da će njihovoj djeci biti još bolje.

Ta djeca danas su već ljudi srednje i starije generacije, a uvjerenje da će djeci biti bolje ishlapilo je unatrag nekoliko desetljeća. Tehnologija danas sve brže napreduje, sve je dostupnija i mnogima je život zato sve udobniji, ali pitanje je koliko je društvo u kojem živimo u ovom trenutku zapravo sretno i razaraju li ga iznutra antimodernizacijski procesi.

Koji je Vaš trenutni fokus interesa?

- Prošla je godina dana od objave knjige "Socijalizam na kućnom pragu" i zbornika "Mikrosocijalizam", ali još uvijek ima neiskorištenog materijala i treba napisati radove za neka druga slična izdanja. U istraživanjima se uvijek naleti i na nešto izvan uže teme pa me i taj materijal čeka. Za temu sljedeće knjige ili grupnog projekta imam nekoliko ideja, ali puštam ih da se jedna od njih polako u sljedećim mjesecima kod mene, u glavi i srcu, izbori za prvo mjesto.

Surađujem na jednoj izložbi i dokumentarnoj seriji, o čemu će se više znati sljedeće godine. Mimo toga, trenutno mi je u fokusu sudjelovanje u organizaciji posla na novoj adresi Filozofskog fakulteta, barem na mikrorazini. Voditelj sam Centra, ali i Katedre za modernu i suvremenu povijest, a sada je puno vrlo praktičnih stvari koje treba riješiti. Tek smo uselili i taj novi prostor može otvoriti nove mogućnosti za rad, čemu se veselim.

Planovi za budućnost?

- Mnogo sam toga u zadnjih više od dvadeset godina rada zapravo pokretao od nule, što je uvijek poseban užitak. U međuvremenu sam stigao do zvanja redovitog profesora. Najlakše bi bilo reći da ću sada samo uživati u čitanju i pisanju, ali mislim da se u ovoj fazi i s tim zvanjem sve više treba baviti drugima te osiguravati poticajno okruženje za rad mlađih kolegica i kolega.

Stvari se okreću na način da više ne bih trebao ja biti taj koji traži priliku za usavršavanje u inozemstvu, već znanje nosim sa sobom ili ga razmjenjujem ovdje sa svima koji dođu. Počeli smo razgovor s Doktorskom radionicom pa dodajem da u ožujku ide poziv za jedanaestu po redu. Do sada smo s minimalnim sredstvima i volonterskim radom mojih bivših studenata napravili mnogo, ali i radionica ima prostora za rast. Doktorandi i predavači rado se odazivaju – neka tako bude i dalje.

Povezane vijesti

• Igor Duda: Pionirska organizacija i povijest djetinjstva
• Profesor povijesti s pulskog sveučilišta Igor Duda: PULA JE ISPIRALA SOCIJALIZAM SA SVOJEGA LICA
• POVJESNIČAR dr. sc. IGOR DUDA: Mjesni odbor jest mlađi brat mjesne zajednice, ali je starija sestra imala razgranatiju strukturu i jaču ulogu u društvu