U Osnovnoj školi Stoja održano je predavanje "Znamenite građevine i stanovnici Sv. Polikarpa – Sisplaca", o čemu je govorio umirovljeni arhitekt Anton Percan, što je privuklo brojne posjetitelje, a u orgnizaciji Mjesnog odbora Sv. Polikarp – Sisplac i Istarskog povijesnog društva.

Kristijan Kešić, učitelj povijesti u OŠ Stoja, zahvalio se Antonu Percanu na prezentaciji, te je prenio zahvale i u ime ravnatelja škole Zorana Bjelopetrovića. Kroz bogato ilustriranu prezentaciju, Percan je obradio povijesne i arhitektonske značajke ovog dijela Pule spomenuvši da je Mjesni odbor Sv. Polikarp - Sisplac po površini deseti od ukupno 16 u Puli, no popisu stanovništva iz 2011. godine, prvi po naseljenosti u gradu, s gotovo 8.000 stanovnika.

Demistificirao je i sam naziv Sisplaca čije ime potječe od njemačke riječi za streljanu. Sam odbor obuhvaća kvartove Sv. Polikarp, Mornarička bolnica i Sisplac. Drugi naziv odbora potječe od crkvice Svetog Polikarpa, biskupa iz Male Azije. Njegov dan obilježava se 23. veljače, a poznat je po tome što je, nakon što je odbio odreći se svoje vjere, spaljen u 86. godini na lomači s dvanaest svojih učenika, zato što je priznavao Isusa kao svoje božanstvo.

(Snimio Mihael Stojanović)

Ludovico Mares

Percan je poseban naglasak stavio na manje poznate, ali arhitektonski i povijesno važne građevine, koje su doprinijele formiranju urbanog identiteta toga dijela grada. Publici je približio život i rad graditelja koji su oblikovali ovo područje, te ih upoznao s poviješću nekih građevina koje su danas prepoznate kao dio važnog graditeljskog nasljeđa Pule. Spomenuo je tako i Ludovica Maresa rođenog u Puli, čije prezime je ujedno poznati brand ronilačke opreme u svijetu.

- Iako je Arena često u prvom planu kao najbitniji spomenik u Puli, odmah nakon njega je arsenalski zid koji je imao ključnu ulogu u urbanističkom razvoju grada. Izgrađen je 1820. godine, a proteže se u dužini od 1.350 metara plus 40 metara ograde i time je odredio urbanistički i koncepcijski izgled toga dijela grada. Zbog širenja grada u 19. stoljeću, u Pulu dolaze novi radnici, stanovnici multinacionalne tadašnje Austro-Ugarske monarhije. Grad je tada bio organiziran slično današnjim mjesnim odborima, a pojedina područja nazvana su po ulaznim vratima starogradske jezgre, objasnio je.

(Snimio Mihael Stojanović)

Osvrnuo se i na činjenicu da je Pula izgrađena na močvarnom tlu, što je donosilo više problema nego koristi. Tadašnji, novi stanovnici tražili su zdraviji način života, a bolja mjesta za život bila su okolica, poput Vodnjana, gdje su bogatiji stanovnici često imali svoje ljetnikovce, a isto tako i u Premanturi i Medulinu, koji su bili kvalitetniji za život.

Također se osvrnuo i na tragičnu 1944., kada je Pula doživjela stravično bombardiranje, a malo ljudi i povjesničara zapravo zna zašto je grad bio tako intenzivno uništavan. Razlozi za takvo razorno bombardiranje ostaju neistraženi i nejasni te je izrazio želju da povjesničari pridaju više pozornosti recentnijoj povijesti nego onoj dalekoj.

Demistificirao je razlike između gradskog i seoskog života, naglasivši kako ljudi na selu nisu imali dokolicu, dok oni koji rade gradske poslove imaju slobodno vrijeme što je po njegovim riječima u povijesti bila ključna razlika između sela i grada. Korištenje slobodnog vremena povezano je s gradskim načinom života, pa su tada gradski stanovnici imali priliku posjećivati Mornaričko-botanički park i druge gradske sadržaje.

(Snimio Mihael Stojanović)

Obitelj Potočnik

Vojna bolnica u Puli imala je kapacitet za liječiti 10.000 vojnika, a polovica onih koji su stigli u grad tijekom njene izgradnje bolovala je od malarije. Bolnica je imala 750 kreveta. S obzirom na očekivane napade s mora, već se tada razmišljalo o obrambenim strategijama. U bolnici postoji i tajni evakuacijski tunel koji vodi do ulice Sv. Polikarpa, u blizini telefonske centrale, nedaleko uspona za Stoju.

Jozef Potočnik, prvi kirurg je Mornaričke bolnice, koji je 1894. godine sahranjen na Mornaričkom groblju. Njegova se obitelj, uključujući sina Hermana, kasnije preselila iz Pule u Maribor. Herman Potočnik bio je pionir aerofizike te je patentirao sustav koji omogućava ljudima preživljavanje u svemiru s pomoću samoobnovljivih stanica, što se danas koristi u astrofizici. Park kod nekadašnje bolnice će nositi njegovo ime, kao počast njegovom značajnom doprinosu znanosti i medicini kazao je Percan.

Povezane vijesti

• Predavanje Antona Percana "Đir do Šijane"
• Đir do Šijane – andemo in Siana: Neizostavni dio urbanog identiteta grada
• Predavanje Antona Percana u Premanturi o Premanturi