(Snimila Nina Petrović)
U Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta srca u Puli održalo se tematski nesvakidašnje predavanje o povijesti najpopularnijeg gaziranog alkoholnog (ili bezalkoholnog, pa čak i voćnog) pića. Naravno, riječ je tu o pivu. Predavanje je održao Domagoj Dujmić, kustos Arheološkog muzeja Osijek.
Događaj je dio popratnog programa izložbe »Batina - tisućljetni svjetionik na Dunavu«. Izložba predstavlja arheološki izvanredno vrijedan lokalitet iznad Dunava, naseljen već osam tisuća godina, a najpoznatiji po razdoblju iz prijelaza brončanog u željezno doba. Dujmićevo je predavanje dio rezultata istraživanja Arheološkog muzeja Osijek koja su trajala dulje od desetljeća.
Na Bliskom istoku i u sjeveroistočnoj Africi proizvodilo se pivo od ječma, pšenice i raži. Neolitičkom revolucijom ovo je piće stiglo i do Europe. Na Srednjem i Dalekom istoku pivo se pravilo od riže i raži, dok su civilizacije Srednje i Južne Amerike proizvodile pivo od kukuruza.
- Najraniji dokazi o proizvodnji piva sežu još iz vremena kasnog paleolitika u području bliskoistočnog Plodnog polumjeseca od kuda potječu i divlje vrste žitarica. Arheolozi uz pomoć mnogih stručnjaka različitih znanstvenih disciplina uspješno pronalaze tragove prve proizvodnje piva i domestikacije žitarica. U svakom kutku svijeta razvile su se civilizacije, a s njima proizvodnja alkoholnih pića i poljodjelstvo, objasnio je Dujmić.
- Dobro dokumentirana fermentacija piva zabilježena je u Khani Masi (Iraku) i datira u 3500. godinu pr. Kr.. U gradu Uru (Irak) u grobnici kraljice Pu-Abi pronađeni su tragovi sirupa od datulja u receptu i pronađenim ostacima. Osim toga, taj je lokalitet od iznimne kulturološke, povijesne i arheološke važnosti jer su tu pronađeni mnogi predmeti, poput posuda, šalica, slamki i cjedila, kazao je.
Zanimljivo je, naveo je Dujmić, kako se još u Epu o Gilgamešu (2150 pr. Kr.) mogu pronaći zapisi koji pričaju o divljaku Enkiduu kako uči od prostitutke Shamhat piti pivo »da bi izgledao civilizirano«.
Zatim, prvi nalazi kuhanja piva u većini kućanstava zabilježeni su u Tall Bazi (Sirija, 1200 pr. Kr.). Arheolozi i biokemičari su pronalazak oksalata, gljivice kvasca i sterola ergosterola (markera za identifikaciju fermentacije) povezali s prvim kućanskim proizvedenim pivom. Zanimljivo je da se pivo tu čuvalo u posudama od 200 litara.
Što se Starog Egipta tiče, prvi nalazi pira i ječma pronađeni su oko 3500. pr.Kr. (predddinastički Egipat) u Hierakomplisu. U Abidosu su, pak, pronađene pivovare kapaciteta 22.400 litara (odnosno, osam redova po 40 posuda). U Eberskom papirusu (medicinski zapis iz drevnog Egipta koji nudi preko 842 tretmana za bolesti i nesreće a najviše piše o bolestima srca, dišnog sustava i dijabetesu) spominje preko 700 medicinskih preparata koji sadrže pivo. U tom kontekstu svakako treba spomenuti i sačuvane zapise (koji se nalaze u Britanskome Muzeju) s popisom Egipćana koji su izostajali s posla. Dakle, u Starom Egiptu bilo je posve opravdano izostati s posla u svrhu pravljenja piva!
U Kini, 7000 pr. Kr. pravilo se pivo od riže. Tomu u prilog ide jedan od prvih dokaza s »qu starterom« od prosa (slad + kvasac) s dodacima trava i cvijeća kao začina.
Arhiloh iz Pharosa (7. st. pr. Kr.) prvi put spominje pivo u kontekstu Antičke Grčke, a prvi tragovi hmelja zabilježeni su u samostanu sv. Petra i Stjepana u Corbiji, Francuskoj, oko 822. godine naše ere.
A kakva je situacija danas s pivom?« Nisam siguran«, kroz šalu je kazao Dujmić, »zato idemo probati!«. Vjerovali ili ne, Dujmić i ravnatelj AMI-a Darko Komšo, pozvali su publiku na degustaciju piva kućne radinosti te je time, uz smijeh i zabavu, završeno ovo nadasve poučno predavanje.