Brojnu je publiku okupila prezentacija zbirke poezije ''Možda bez naziva'' Olega Morovića, slikara i grafičkog dizajnera u četvrtak navečer u Klubu-knjižari Giardini 2, a o čemu je s autorom razgovarao Igor Zenzerović.

- Predstavljanje zbirke „Možda bez naziva“ prvi je u nizu događaja u sklopu novog programa Kluba-knjižare pod nazivom „Sanjam 30“.

Ovaj program nastao je kao posveta velikoj, 30. obljetnici Sa(n)jam knjige u Istri, a kroz godinu će iznova promišljati neke od najznačajnijih tema obrađivanih kroz trideset godina djelovanja Sajma, s fokusom na autore mlađe generacije.

Prisjećam se brojnih autora i raznih dojmljivih epizoda sa Sajma, neke sam doživjela još kao dijete, sjećam se hrabrosti zakoračiti u nepoznato, kazala je Helena Vodopija koja se ovih dana oprašta od posla u Klubu-knjižari Giardini 2 i odlazi u nove pobjede.

Igor Zenzerović upitao je Morovića o nastanku zbirke, na što je Morović odgovorio ''pišem već više od dvadeset godina, još od školskih dana, imao sam blog s Olegom Šuranom, imali smo časopis za poeziju Polet.

Ova je zbirka nastala kada sam pripremao izložbu, između slikanja, dok se boja sušila, uzeo sam pisaću mašinu i krenuo pisati, i nastalo je tako više od dvjesto pjesama. Knjiga je u potpunosti, i fizički, mojih ruku djelo, jedino je dizajn napravio Oleg Šuran.

Potom sam iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice dobio poziv od, kako sam je nazvao, tete CIP, i pitala me ako je to manuskript, radna verzija, da treba oblikovati, lekturu te da ''mi umjetnici, jo, sve radimo krivo''.

Rekao sam joj da je to tako i da je to definitivna verzija, pa mi je dala CIP, kazao je Morović uz napomenu da mu duže traje proces izrade slike negoli pisanja pjesme, jer treba čekati i da se boja osuši, dok pjesmu u trenutku napiše.

Kazao je da je puno pjesama nastalo u ateljeu kod Andija Pekice, te da mu je jedna prijateljica rekla da to ne treba objaviti, a on je imao podijeljene reakcije i ipak je odlučio objaviti.

- Kod slika, nekada je naglašenija potreba objasniti što je nešto negoli kod pjesme, gdje nemam potrebu objašnjavati.

Opisao bih se da sam mekan kao što mi je glava obla, a u mome životu nema uopće tišine, ne dozvoljavam si tišinu, tu je uvijek prisutna mjuza, naveo je ističući da je aktivan i u Vladimir film festivalu te u onome vodnjanskom i fažanskom, ali da su tu i drugi koji ''vuku'', te da ga i Mladen Lučić Luc ''forsira'', a i za njega je napisao pjesmu.

Uslijedilo je potom čitanje pjesama, specifičnih, gdje se spominju brojne osobe iz raznih pulskih miljea, usporedbe, eufemistički rečeni ''živi'' jezik.

Oleg Morović rođen je 1987. u Puli gdje završava Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna 2006. godine. Voditelj je udruge Prostor urbane kulture u Fažani kroz čiji rad organizira razne kulturno-umjetničke programe poput edukativnih i kreativnih radionica Print Zine. U sklopu udruge također vodi Fanzinoteku – arhiv nezavisnih publikacija.

Kao dio organizacijskog tima organizira Vodnjan Film Festival u Fažani Film Festival (NVFV i La udruga) te Vladimir film festival (SK August Šenoa). Zajedno s Olegom Šuranom i Andijem Pekicom vodi umjetničku organizaciju Fazan i web-portal za dizajn, interakcije i umjetnost nakonjusmo.net, a posljednjih 15 godina izdaju i časopis za poeziju Polet.

Izlagao je na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Bavi se grafičkim dizajnom. U slobodno vrijeme slika ili tiska grafike i plakate u tehnici sitotiska. Voli umjetnost. Živi u Fažani.

Povezane vijesti

• U Rigu, iza velikih dalekih ravnina
• "Možda bez naziva" nedavno objavljen prvijenac Olega Morovića
• U subotu izložba Olega Morovića u Gradskoj galeriji Labin