Nedavno je objavljena pulska kulturna strategija, ili, punim nazivom »Plan razvoja kulture Grada Pule – Pola za razdoblje 2023. – 2030.« Dokument je naoko prošao ispod radara zainteresirane javnosti, a pogotovo činitelja pulske kulturne scene. Moglo bi se reći da umjetnici nisu birokrati (upravo suprotno), pa im zato praćenje službenih objava i prijavljivanje na programe nije jača strana. Dapače, to je i razlog zašto je u svijetu sve više umjetničkih »agenata«, koji u ime stvaralaca ispunjavaju formulare i prate natječaje.

Plan se sastoji od 111 stranica, uz podrobno razrađene analize postojeće infrastrukture i njenih potencijala. Kako je navedeno u dokumentu, prioriteti provedbe javne politike kojima će se pridonijeti razvoju kulture i medija čine: jačanje i promicanje hrvatske kulture, umjetničkog stvaralaštva i sudjelovanja u kulturi, zaštita, očuvanje, prezentacija i ekonomsko vrednovanje kulturne, povijesne i prirodne baštine, ulaganje u kulturne i kreativne industrije te razvoj medija i medijske pismenosti. Druge ili sekundarne točke su doticaji s drugim programima, poput, primjerice, strategija C2 Obrazovani i zaposleni ljudi, SC5 Zdrav, aktivan i kvalitetan život, SC8 Ekološka i energetska tranzicija za klimatsku neutralnost, i slični.

Zacrtani su mnogi ciljevi, a u »Planu razvoja kulture Grada Pule« navedeno je i mnogo fascinantnih podataka, poput temeljito navedenih brojki utroška, uloga i posjećenosti kulturnih institucija. Jasno je vidljiv pad proračuna za kulturne aktivnosti tijekom epidemije Covida, a tužno - da je upravo za 2020. godinu bio predviđen velik porast financijskog pokrića za kulturnjake. Naravno, umjesto toga, došao je lockdown.

Plan je javno dostupan na stranicama Grada Pule, a o planovima samim, o prednostima i nedostacima i realnostima provedbe planiranog, pitali smo neke od činitelja pulskog kulturnog života. Pitali smo i više njih, no zbog onog ranije navedenog razloga, da umjetnici nisu birokrati, mnogi nisu htjeli ili mogli u realnom roku dešifrirati pozamašan i ambiciozan plan.

Boris Domagoj Biletić

Dr. sc. Boris Domagoj Biletić, književnik, predsjednik Istarskoga ogranka DHK i urednik njegovih izdanja rekao je »bez dlaka na jeziku« što misli o Planu razvoja.

- Pred sebe u tzv. »pdf« obliku izvukoh nešto naslovljeno: »Plan razvoja kulture Grada Pule – Pola za razdoblje 2023. – 2030« na 111 stranica, no teško odredive količine teksta u karticama. Prvih sedam stranica »materijala« otpada na: gradonačelnikovo obraćanje Zaključkom Gradskom vijeću, tj. jednu stranicu dopisa od 3. listopada ove godine; jednu stranicu Zaključka Gradskog vijeća, bez datuma, koje slijedom hijerarhijskih ovlasti donosi Plan razvoja kulture Grada u rečenom razdoblju, što potpisuje predsjednica Gradskog vijeća – uz pet stranica obrazloženja istoga, koje pak potpisuje osoba p. o. Gradonačelnika. Tu su još »klase« i »urbrojevi« (konkretni ili s praznim mjestima za naknadan upis). Zatim slijedi »razrada« nadugačko i naširoko. Primijetio sam odmah: slabu i na mjestima nepodnošljivu nepismenost i nepotrebno zamršene konstrukcije pune tuđica, što znači da je cijela stvar mjestimična potvrda sljedećega: kad manjka sadržaja (ili u nj nismo sigurni, odnosno nije baš bitan), neka je barem forma ta koja ostavlja dojam/«dojam«. Sabrao sam, prema sjećanju, mnoga svoja višedesetljetna iskustva rada u kulturi i za kulturu, što u najširem smislu, što pak posebno u području umjetnosti, točnije književnosti – autorski, kao organizator, urednik, nakladnik/izdavač i slično, pa krenuh. Sretna je okolnost ta da je priručni »materijal« računalno pretraživ, pa sam lakše dobio/izvukao ove rezultate moje prve znatiželje, ali i interesa: knjiga se (u nominativu, da sad ne cjepidlačimo) na 111 stranica spominje – 20 puta: Sajam knjige = četiri puta, potom uz pojam e-knjiga, pa »Pula kao grad knjige«, uz pojam »Rojc«, višeput i razumljivo uz djelatnost Gradske knjižnice i čitaonice, pa »Projekt knjiga u kvartu« (da se knjižničar nakon 40-ak godina staža u neznanju zabezekne) te još uz Poslovnike o radu raznih kulturnih vijeća. Književnost se spominje dva puta (u nominativu i to samo uz Sajam knjige i Monte Librić, koji je iz iste »obitelji«; usto, taj sajam za mene nije udruga, od proračuna i funkcioniranja u svakom smislu pa nadalje, nego ga treba i tretirati i »prebaciti« u institucije, za što postoje dobri i neoborivi argumenti svima u korist, ako ćemo čisto i »transparentno«), te dva puta u genitivu (od toga jednom kao Festival talijanske književnosti, GKČ Pula). Pojam »književnik« i »književnici« ovdje ne postoji, jednako kao ni pojam »književnički/a« itd. i sve tome slično. Još sam se dao izgnjaviti tražeći pojmove »ogranak« (nalazim samo uz GKČ), pa »istarski ogranak«, pa »Društvo hrvatskih književnika«, pa »Istarski ogranak društva hrvatskih književnika«, pa »Nova Istra«, pa »časopis« (samo kao e-časopis, ali ne pulski e-STAV), pa »Pulski Dani eseja«. Rezultat je očekivan i sjajan, a glasi: NULA, NIŠTA, NIŠTICA... Jednako je bilo kad se pisce ništa nije pitalo, a htjelo se kandidirati za EPK, što je na kraju postala Rijeka, kaže Boris Biletić.

Čini se da je ovaj pozamašan dokument čak i vrsnog stručnjaka na trenutak zaustavio.

- Tu sam stao, izgubivši volju i želeći sačuvati bar malo i vlastita i dostojanstva svojih kolega pred politikom, jer »kulturna je politika« i ovdje samo gola politika! Zaključio sam da i ova strategija, poput brojnih kojima sam svjedočio, nije rađena da bi bila izvedena, ma ni izvediva. Puli ne treba vječna priča o potencijalima (što i ovaj »dokument« papagajski potvrđuje), nego nam treba taktika i operatika, vojničkim rječnikom rečeno, kad smo već u, makar bivšem, uglavnom vojnome gradu, a danas nije ni to. I strategija je iz istoga vojničkog vokabulara, no ova i ovakva za Pulu – NIJE! Razvojne planove s provedbeno ostvarivim idejama ovdje trebaju sastavljati isključivo Puljani, čak bez sufliranja sa strane, jer mi takvih snaga imamo. Ne trebaju nam »uvozni« profesionalni sastavljači, plaćenici za »šprance«, nego vrlo dalekovidni ljudi, vizionari sa znanjem, da, ali (nije paradoksalno!) s dometom kratka vida/pogleda kada su konkretni planovi posrijedi. Grad kulture? S dva muzeja koja jako odskaču iz sivila pulske kulturne kaljuže danas? Grad kulture (i znanosti) bez: koncertne dvorane, gradskoga muzeja, muzeja brodogradnje, kazališta u pravome smislu riječi (INK to nipošto nije, ako je ikada i bilo), s umnogome faličnim sveučilištem, Sveučilišnom knjižnicom koja se naočigled raspada, kreativcima koji odlaze, bježe odavde, u pravim gradovima kulture/kulturnim gradovima doma i u inozemstvu stvarajući čak čudesa, jer ondje imaju kontekst i razumijevanje za dobre zamisli, jer se drugdje mogu stvaralački razmahati...? Grad kulture čiji najpoznatiji festivalski znak/«brend«, onaj filmski, »strateški« ne vode Puljani? Grad kulture (i znanosti) u kojemu nema sjedište regionalni Državni arhiv (makar njegov pulski dio), koji nema »svoj« istraživački Centar HAZU, već nekakvu ispostavu, »radnu jedinicu«...? Grad kulture koji, u jednoj nazovistrategiji, kako sam tek površno pobrojivši/nabrojivši, ali ipak ovdje pokazao, čini mi se i dokazao: »strateški« ne računa s jedinim sustavnim i ozbiljnim nakladnikom (već 33 godine) koji mu je preostao, koji je izdao više od 150 relevantnih knjiga, 80-ak svezaka u 115 brojeva jed(i)noga ovdje časopisa za književnost, umjetnost i kulturu, s izdavačem najposjećenijega e-portala (već pet godina) za književnu kritiku u Hrvatskoj, s jednom od najvažnijih književnih manifestacija u Hrvatskoj (Pulski dani eseja već 21 godinu), gdje je pokrenuta i dodjeljuje se jedna od najvažnijih književnih nagrada (već 17 godina) u državi, ona s imenom »Zvane Črnje« – to li je grad kulture? U kojemu ni na pojavnoj, javnoj razini nemaju obilježja neki među najznačajnijim sugrađanima intelektualcima, prosvjetnim, kulturnim djelatnicima i umjetnicima, ne samo i ne nužno isključivo piscima – to li je grad kulture? Neću biti samo retoričan: o ovoj strategiji prije pomnjivije raščlambe mislio sam da možda ima nekog smisla i da za nju ima slabašne nade. Sada sam siguran da je nema i sretan sam što u svemu tome nisam sudjelovao niti hoću, sve i kad bih poželio. Svim optimistima sretno, a skeptičnima, koji čašu poput mene češće drže polupraznom, skromno poručujem: sumnja je i u ovome slučaju dokaz da još ima neke nade. Kada i ova »strategija« samu sebe dokine, što doista ne želim (neka mu je, kome je draga i prihvatljiva), ali je dokinuće neminovno – jednako kao što je, uzmimo vrlo svjež primjer, u manje od godine propao »veleban« i »veleuman« plan Ministarstva kulture i medija glede poticaja izdavanju i otkupu knjiga u državi nam Hrvatskoj – nadam se da to neće biti tek u 2030. A onda valjda opet iznova – novi ljudi, ali iste uloge i obrazine... U Puli već toliko puta viđeno.

Gorka Ostojić Cvajner

Povjesničarka umjetnosti Gorka Ostojić Cvajner u svojim primjedbama i prijedlozima na Plan Grada Pule za razdoblje od 2021. - 2030. godine, izrekla je pohvala konceptu Plana radi gotovo sveobuhvatnosti, te na metodičnosti, jasnoći, podatcima, analizi i komparativnosti, kao i viziji sutrašnjice.

- No, ako pro futuro Pula ima biti »Grad kulture« kako u naslovu stoji pod »Prioritet«, što do sada nije bila, tada predlažem sljedeće: primaran fokus Naručitelja Grada Pule je Na grad, suprotivo njegovom decenijskom izmještanju na periferiju, čije su posljedice vidne u sveobuhvatnoj zapuštenosti i oronulosti. Sve ostalo od sekundarne je važnosti. U tom kontekstu, a i samopoštovanja radi, Pula mora graditi, čuvati i prezentirati svoj identitet sa svim kodovima koji je određuju, što znači obligaciju utemeljenja Muzeja grada Pule i personalizirati impersonalno. Najsjanija palača u gradu izgrađena je 1872. godine, Marine-Casino, danas Dom hrvatskih branitelja, trebala bi postati Palačom kulture, isprobano idealnim mjestom za Filmski festival u Puli, za Sa(n)jam knjige u Istri, za ostale filmske, glazbene i scenske programe, za protokolarne, svečarske i tematske skupove, za rezidencijalni prihvat i predstavljanje umjetnika iz cijelog svijeta, sa svekoristivim unutarnjim i vanjskim prostorom namijenjenim svim jezicima i svim generacijama, smatra Gorka Cvajner.

Gorka Ostojić Cvajner osvrnula se i na spomenike u Gradu Puli.

- Da bi Kazališni trg definirao prometno, pješački, kulturološki i estetski cijeli potez KultuRinga i bio sjajnom poveznicom s Istarskim narodnim kazalištem i Marine-Casinom kao križište kulture u srcu grada, s pogledom s jedne strane na mitske Giardine, a s druge na uspon k Monte Zaru na kojem se decenijski stvarala znanost, kultura i subkultura. Utemeljenje Kuće ili Muzeja Antonija Smareglie Puljanina i znamenitog opernog skladatelja koji se svojim djelima proslavio u Bečkoj državnoj operi i u Metropolitanu u New Yorku, kao i u opernim kućama diljem Europe, ne pripada samo soba u njegovoj rodnoj kući tik do Foruma. Poput svih svjetskih glazbenih velikana zaslužuje suvremeno koncipiran audio-vizualni prostor s memorabilijama. No, valja spomenuti kako je za rodnu kuću Maestra već bilo izrađeno i plaćeno idejno i izvedbeno rješenje pokojne arhitektice Ljubice Dugandžić, da bi se na koncu odustalo! To su smjerokazi za odluke od povijesnoga značaja, za civilizacijske i kulturološke iskorake Pule i nemjerljiv su donos kulturnom turizmu, naspram masovno-izletničkog kojem svakodnevno svjedočimo. Ujedno, velik su izazov, no i potvrda da kultura nije samo sfera potrošnje, već da se ulaganje vremenom pretvara u samoodrživost moderne kulturne infrastrukture. Pula kao najveći grad i najvažniji grad Istre zaslužuje povrat na 52000 PULA, navodi Cvajner.

- Pulski filmski festival simbolizira Arena, a memorijski i radno pripada Palači kulture, kao jedan od tri najstarija festivala u Europi i svijetu i treba biti u stalnoj »Kući filma«. Sa(n)jam knjige u Istri nakon što je »skvotao« 27 godina, trajno se treba vratiti i ostati u Palači kulture kao »Kući knjige«. Povijesni i pomorski muzej Istre na Kaštelu djeluje u neodgovarajućim i skučenim prostorima za sakupljenu i otkupljenu građu, za obradu, pohranu i izlaganje. Potreban im je hitno dodatan kvalitetan prostor za nastavak rada i dobre prakse. Zbirka Antuna Motike i likovni fundus grada Pule vezani su za prostor u Istarskom narodnom kazalištu i za Gradsku galeriju. Disfunkcionalnost prostora za rad, obradu, restauraciju djela, njihovo čuvanje i izlaganje javnosti odvijaju se restriktivno i povremeno što rezultira nevidnošću. Potreban je prostor za stalni postav najveće zbirke eksperimentalnih djela Puljanina, Antuna Motike i značajan broj umjetnina suvremenih umjetnika Pule, Istre i Hrvatske, kao i kadrovsko ekipiranje. Sveučilišna knjižnica u Puli vapi za radikalnom obnovom, no nadasve novim prostorom, suprotivo stalnoj praksi dodjele manjih prostora na više lokacija. Nesuvislost politike koja određuje život kulture očituje se u činjenici da je bila pripremljena sva dokumentacija za preseljenje Sveučilišne knjižnice u prostor ulazne zgrade u Staru bolnicu, pa se još jednom odustalo. Kina u Puli za sada samo dva, Kino Valli i u Max Cityju. Premalo za dugu tradiciju koju je imala, a i danas ima. Vratiti gradu bivše Kino Istra, i nekoć respektabilno Kino Beograd i po mogućnosti zaboraviti čemu su služila do sada. To je i pitanje časti za »filmski grad«, a publika nije upitna. Kultura cjelogodišnje mora imati svoje objedinjene, estetski uobličene, na vrijeme pripremljene, tiskane, objavljene, dostupne, vidne i propagirane programe.

Mijo Mirković napisao je 1954. godine monografiju »Puna je Pula« - dodala bih 2021., praznih prostora! Kazališni trg planiran je za vrijeme obnove INK-a od 1984. do 1989. Koautori su Slaven Cetina, diplomirani inženjer arhitekture i projektant, sada nažalost pokojni Josip Diminić, akademski slikar i kipar, autor skulptoralne kompozicije i Gorka Ostojić Cvajner, autorica koncepta. Prijedlog nije prihvatio tadašnji vojni vrh.

Irena Boljunčić

- Nažalost, Plan razvoja kulture Grada Pule za razdoblje 2023. -2030. ne daje jasnu viziju i smjernice za budući strukturalni i strateški razvoj kulture u našem gradu. U njemu je navedeno sve, ali ujedno i ništa. Nije uopće jasno kako se planiraju postići predloženi ciljevi i kao da nije jasno da bi zadaća gradske kulturne politike trebala biti kreirati sustav i planove, odnosno podloge koji će sustavno doprinositi razvoju pojedinih kulturnih sektora. Isto tako, vidljivo je da mijenjamo kulturni identitet grada u tzv. visoku kulturu, a baštinu alternativne scene zbog koje je Pula i poznata, odbacujemo, smatra stručnjakinja za europske kulturne politike Irena Boljunčić.

Viđenje Kristine Nefat

- Plan razvoja kulture Grada Pule 2023.-2030. ne doprinosi razvoju i mijenjanju postojećeg stanja. Dokument je preopširan s nerealnim ciljevima koji su teško ostvariti u navedenom razdoblju. U svim prioritetnim područjima često aktivnosti ne doprinose ostvarenju navedenih ciljeva uz nejasne/neprimjerene ključne pokazatelje te skromne ciljne vrijednosti. Smjernice dokumenta također pokazuju nedostatak razumijevanja kompleksnosti kulture (i turizma) te potencijala autentične kulture koju ovaj grad stvara ili je naslijedio (kulturna baština), a koja bi trebala biti ponuda i kulturno-turistički proizvod ovog grada, za razliku od »grada manifestacija«, upitne kvalitete i umjetničke izvrsnosti, smatra pulska kulturna djelatnica Kristina Nefat.

Povezane vijesti

• ANTIFA FESTIVAL: Otpor šovinizmu, ksenofobiji i strahu od drukčijega
• KUD "Jelsa" s Hvara nastupio u Beogradu
• "RAVE NAŠ SVAGDAŠNJI" i BUNAR CREW u pulskom Kotaču