Za kraj ovoga dijela kazališne sezone u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, održan je koncert Splitskih virtuoza. Do kraja ove sezone u pulskom kazalištu bit će održano nekoliko predstavljanje polaznika Dramskog studija, te gostovanje raznih plesnih studija, uz humanitarni koncert u izvedbi učenika pulske glazbene škole.
Prošle su godine Splitski virtuozi obilježili desetu obljetnicu svog osnutka. Brojne kritike hrvatskih i inozemnih novina s oduševljenjem prate koncerte komornog orkestra od prvog nastupa do danas.
Na inicijativu Glazbeno-umjetničke udruge Artemis, Glazbene mladeži i Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu udružili su se istaknuti profesionalni splitski glazbenici pod vodstvom violista i dirigenta Wladimira Kossjanenka i osnovali komorni orkestar u Splitu s kontinuiranom koncertnom djelatnošću. U ansamblu sudjeluju glazbenici s dugogodišnjim iskustvom na koncertnim pozornicama diljem svijeta, a ujedno i profesori Glazbenog odjela Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.
I na koncertu u pulskoj kazališnoj kući potvrdili su sve epitete kojima su okrunjeni, te zaključili su na najbolji mogući način sezonu klasične glazbe u pulskoj kazališnoj kući. Solistica je bila pijanistica Vesna Podrug.
Edvard Grieg, norveški skladatelj, pijanist i dirigent na elementima norveškog folklora izgradio je vlastiti, nacionalno-romantički glazbeni izraz. To je bilo vidljivo u njegovom djelu "Iz vremena Holberga", sa stavcima Prelude, Sarabande, Gavotte, Air i Rigaudon.
Tu je posebno došla do izražaja uigranost, usklađenost ovih glazbenika, gdje ima toliko vrsnih pojedinaca, a svi zajedno opet zvuče tako ujednačeno i usklađeno.
Dakako, nije moglo izostati niti djelo Borisa Papandopula. Bio je to "Koncert br. 2 za klavir i gudače" (Predigra. Allegro con brio II. Andante con moto III. Allegretto vivace), vrlo profinjeno, elegantno izvedeno.
Uslijedilo je djelo Benjamina Brittena "Simple Symphony" (Boisterous Bourrée II. Playful Pizzicato, Sentimental Saraband, Frolicsome Finale).
Za kraj, tu su bila djela Šoštakoviča i Leroya Andersona, tematski i stilski različita, no koja su omogućila da ovi inspirirani glazbenici pokažu svu raskoš muziciranja te da potvrde svoj naziv.