DANIJEL PEK, NOVI UMJETNIČKI RAVNATELJ PULSKOG FILMSKOG FESTIVALA:

"Ove godine bismo mogli gledati rekordan broj filmova u konkurenciji. Scorsese? Voljeli bismo dovesti njegov idući film"

| Autor: Mladen RADIĆ
Danijel Pek na Sajmu knjiga

Danijel Pek na Sajmu knjiga


Danijel Pek od kraja prošle godine umjetnički je ravnatelj Pulskog filmskog festivala. Manifestaciju, koja će ove godine proslaviti 70. rođendan, Pek će voditi tijekom četiri godišnja festivalska izdanja. Riječ je o uspješnom hrvatskom filmskom i televizijskom producentu koji se istaknuo filmovima "Vis-A-Vis", "Goran", a posebno filmom "Murina" koji je nagrađen brojnim svjetskim festivalima. Nakon stupanja na novu funkciju s Danijelom Pekom porazgovarali smo o planovima za budućnost Festivala.

- Jeste li održali sastanak s predstavnicima Javne ustanove Pula Film Festival? O čemu ste razgovarali?

- Pulski filmski festival ima veliku privilegiju što iza njega stoji javna ustanova koja cijelu godinu može i treba raditi na festivalu, što su zaposlenici te ustanove vrlo motivirani i predani i zadovoljstvo mi je raditi s njima kroz posljednja dva mjeseca. Odmah smo započeli razgovore o tome kako festival napraviti boljim, što mijenjati u dosadašnjem konceptu i pristupu i mislim da smo na odličnom putu. Idući festival bit će prvi koji ćemo zajedno voditi nova ravnateljica Javne ustanove Pula Film Festival Tanja Miličić, izbornik programa Mario Kozina i ja, jako smo uzbuđeni zbog te prilike i odgovornosti te se nadam da ćemo opravdati očekivanja publike i filmaša.

- Pretpostavljam da ste se na natječaj za umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala prijavili kako bi nešto promijenili? Što to?

- Pulski filmski festival jedno je od najvažnijih mjesta hrvatskog filma, lice filma prema kojem će javnost procjenjivati i kvalitetu i uspješnost cijele kinematografije. Imati takav jaki simbol je velika odgovornost i moramo raditi na tome da to lice odgovara današnjoj hrvatskoj kinematografiji. Moj je dojam da je posljednje desetljeće ili malo duže, kinematografija bila znatno vitalnija, zanimljivija i propulzivnija nego se to moglo doživjeti na festivalu. Cilj nam je promijeniti taj doživljaj festivala, pristup filmovima i filmskoj zajednici i time sliku hrvatskog filma koju šaljemo u javnost i svijet. Želimo zabavan festival na kojem se rado okupljaju ljudi koji filmove rade i publika koja ih prati, na kojem zajedno slavimo uspjehe i stvaramo nove.

- Netko je spomenuo, da ste "igrač" HAVC-a odnosno da ste na novu funkciju izabrani uz njihovu podršku?

- Prema aktualnom modelu izbora umjetničkog ravnatelja potrebno je puno različitih izvora podrške da biste bili izabrani. Mislim da je to dobar model, demokratičan je u osnovi i omogućuje da šanse za izbor ima veći broj kandidata, što potvrđuje i broj prijava. Nisam ničiji igrač, na kandidaturu sam se odlučio samostalno i jako sam sretan što sam u tome imao podršku niza kolegica i kolega iz različitih filmskih društava i ustanova, a posebno radi velike podrške iz Pule i Istre.

- Jesu li producenti u hrvatskom filmu autoriteti koje se sluša i koji određuju sudbinu određene produkcije (kao što je primjerice u američkom filmu) ili je to kod nas drukčije? Koliki je vaš utjecaj kada radite film?

- Europska, pa time i hrvatska kinematografija pripada potpuno drugačijem sustavu od američkog odnosno studijskog modela produkcije. Vjerujem da je film prvenstveno kolaborativna umjetnost u kojoj se autorska sloboda i vizija nadopunjuju i nadograđuju znanjima brojnih filmskih profesija, među njima i producentskom. Ne mislim da bi odluke o tome koje i kakve filmove radimo trebalo raditi isključivo na komercijalnim principima kao što je slučaj u američkom filmu, ali ne mislim ni da samo redatelj može znati koji će poster filma najbolje komunicirati s publikom. U filmovima koje sam radio imao sam utjecaja točno onoliko koliko sam ga zaslužio i time sam zadovoljan.

- Koliko vam to producentsko (organizacijsko i logističko) iskustvo može pomoći na ovoj novoj funkciji?

- Svako iskustvo je korisno, a u skladu s prethodnim pitanjem ne bih producentsko ograničio samo na organizacijsko i logističko. To je dosta zastarjelo shvaćanje producenta koji služi tome da ima račun u banci na koji država uplati sredstva za produkciju i da se pobrine da svi dođu u dogovoreno vrijeme na snimanje. Danas producenti nerijetko osmišljavaju i pokreću projekte i prije nego se u njih uključe drugi autori, dio su najužeg kreativnog tima i doprinose projektu od najranijih faza razvoja pa do zadnjeg prikazivanja pred publikom. Evo taj dio iskustva, prikazivanje pred publikom, će mi sigurno pomoći na mjestu umjetničkog ravnatelja Pulskog filmskog festivala.

- Na filmu "Murina" redateljice Antonete Alamat Kusijanović bila su angažirana neka jaka imena, poput jednog od najvećih filmskih redatelja svih vremena Martina Scorsesea koji je potpisan kao jedan od izvršnih producenata. Naravno da me zanima kako ste uspjeli dobiti njegovu podršku, ali zanima me planirate li te kontakte iskoristiti da neko takvo jako ime dovedete u Pulu, na festival?

- Nije samo potpisan, Martin Scorsese je bio upravo onakav producent kakvog treba film mlade debitantice iz male kinematografije. Sudjelovao je u pisanju scenarija izuzetno korisnim sugestijama, dao je veliku podršku i vjetar u leđa redateljici i produkciji prije snimanja, te komentirao nekoliko verzija montaže. Nema velike tajne u tome kako je ušao u film, to je bio dio njegovog redovnog programa u kojem podržava mlade autore iz cijelog svijeta, a mi smo imali sreću da mu je pažnju privukao Antonetin kratki film "U plavetnilo". Žao mi je što nismo iskoristili takvu podršku i za kandidaturu za Oscara, to je bila rijetka prilika. Svakako bismo voljeli dovesti njegov idući film u Pulu, no to nije glavni fokus festivala - to će biti hrvatski film i njegova publika.

- Radite li i dalje kao producent ili ste se potpuno posvetili Pulskom filmskom festivalu?

- Radim i dalje kao producent, imam relativno veliku produkciju i odgovornost prema zaposlenima i autorima s kojima radimo. Imao sam sreću ili nesreću da su svi filmovi na kojima radim trenutačno u ranim fazama razvoja ili financiranja i da neću imati film za idućih nekoliko izdanja Pule, pa sam se mogao prihvatiti tog posla. No radim i dalje za televiziju, strane produkcije koje snimaju u Hrvatskoj i nastavljam razvijati filmove s dragim autorima.

- Koliko vam je važno da hrvatski filmovi imaju premijeru baš u Areni? To pitam i zato što je određen broj novih domaćih filmova već premijerno prikazan u hrvatskim kinima?

- Ako me pitate hoće li to biti kriterij za selekciju ili termin i lokaciju projekcije filmova – neće. Pula je nacionalni filmski festival i moramo je gledati i kao mjesto za godišnji pregled kinematografije, susrete i razgovore filmaša i odavanje priznanja i nagrada. Ne natječemo se s drugim festivalima u premijerama, meni je drago da su hrvatski filmovi zanimljivi u svijetu i da prije ili poslije našeg festivala mogu imati međunarodnu vidljivost. Mislim da je i publika na tom tragu, da podržavaju hrvatski film i njegove uspjehe i da im nije presudno je li prije njih film vidjela publika na nekom od svjetskih festivala. Što se tiče prikazivanja u kinima, ni to nas ne smeta jer kao što pokazuje iskustvo kolega iz Pule i kina Valli, ni na koji način ne utječe na gledanost filma na festivalu. Arena i film pod zvijezdama su poseban doživljaj gledanja filmova. Također, cilj nam je da Pulski filmski festival bude snažna podrška domaćem filmu u prvom kontaktu s publikom, da filmovima postanemo vjetar u leđa za distribuciju i festivalski život. Na tome ćemo raditi i to je jedan od ciljeva festivala u ovom mandatu.

- Znam da je rano, ali ima li već sada nekih naznaka što bi ovog ljeta mogli vidjeti na 70. Pulskom filmskom festivalu, od domaće i/ili strane produkcije?

- Ove godine na festivalu bi mogao sudjelovati rekordan broj filmova jer je domaća produkcija pojačana u COVID godinama i pred publiku dolazi velik broj filmova. To je sjajan način da obilježimo 70. festival, vjerujem da će ovo izdanje biti posebno svečano, da će označavati pravi povratak publike i podsjetiti na najbolje dane Pule.

- Što biste vi voljeli vidjeti od stranih filmova?

- U stranom programu ćemo se voditi s jedne strane onime što je zanimljivo publici, a s druge time što je korisno za međunarodnu suradnju i položaj hrvatskog filma.

- Postoji li neka kinematografija ili nečiji opus za koje biste željeli da ih publika bolje upozna?

- Da, to je hrvatska kinematografija i naši debitantski filmovi, mislim da pred nas dolazi nekoliko sjajnih generacija autora i profesionalaca i da zaslužuju da ih publika podrži u toj ranoj i osjetljivoj fazi djelovanja.

- Jedno od pitanja koje se stalno povlači je koliko je na Pulskom filmskom festivalu mjesto blockbusterima? Pretpostavljam da imate mišljenje o tome?

- Da parafraziram naslov jedne knjige i filma – što je film bez publike? Film je predivna umjetnost zato jer nas u isto vrijeme može i zabaviti i zamisliti, a ja mislim da našoj pulskoj publici moramo dati oboje. Možda ćemo to napraviti i preko nekog, kako vi kažete, blockbustera. Za mene je blockbuster prošlogodišnji "Ljeto kada sam naučila letjeti", odnosno svaki film koji je dobio nagradu publike i koji će publika voljeti. Uskoro ćemo nadam se imati i hrvatske blockbustere, veselim se tome.

- Kada ste izabrani još se nije toliko govorilo o inflaciji i novoj hrvatskoj moneti. Hoće li te promjene u gospodarstvu utjecati i na selekciju 70. Pule?

- Na selekciju neće, nadam se da neće na troškove festivala jer želimo publici i filmašima pružiti bolje, a ne inflacijsko izdanje festivala.

- I za kraj, kako to da ste se preselili u Istru? Što vas je privuklo na ovaj poluotok?

- Supruga i ja smo željeli da nam djeca odrastaju u malom mjestu, voljeli smo dolaziti u Istru i bio je to logičan izbor. Zaljubili smo se u jedno selo ovdje i nakon toga je sve bilo tehničko pitanje – kako to izvesti. Bilo je i lakše i ljepše nego smo mislili.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter