U UGODNOM DRUŠTVU - Ivana Dojkić i LeBron James
Olimpijske igre u Parizu »krive« su za mjesec dana pauze u najjačoj ženskoj košarkaškoj ligi na svijetu, američkoj WNBA. Njen je dio drugu godinu za redom najbolja hrvatska košarkašica, Porečanka Ivana Dojkić, koja je lani »probila led« igrajući za Seattle Storm, dok ove sezone brani boje New York Libertyja. Osim što se s jednog kraja američkog kontinenta preselila na drugi, 26-godišnja Dojkić je stigla u redove puno kvalitetnije i ambicioznije ekipe te nakon što sa Seattleom nije uspjela izboriti niti doigravanje, s New Yorkom »puca« na naslov.
Regularni dio sezone donosi 40 utakmica, od kojih su do pauze New York odradio 25 i trenutačno uvjerljivo drži vodeću poziciji na ljestvici s učinkom 21-4. Natjecanje će nastaviti 16. kolovoza gostovanjem kod Los Angeles Sparksa, a ekipi će se u Kaliforniji po povratku iz Pariza priključiti četiri igračice koje su nastupile na olimpijskoj smotri, Amerikanke Stewart i Ionescu te Njemice Fiebich i Sabally. Kad se redovi kompletiraju, nastavit će se lov za prvim naslovom prvaka u povijesti kluba koji je dosad igrao pet »velikih finala« i svih pet izgubio.
- U klubu nas cijele sezone pripremaju na to te svaki dan radimo i igramo s jednim ciljem, a imamo i odličnu posjećenost na utakmicama, kao da i ti ljudi koji dolaze u dvoranu kako bi nas podržali žele biti dio te priče. Tijekom pauze za Olimpijske igre situacija se malo primirila, ali i dalje se osjeća određena euforija, premda naše iskusnije suigračice koje su već nekoliko godina u klubu dobro održavaju balans i ne dozvoljavaju da »poletimo« - rekla je Ivana Dojkić. - Prvi dio sezone odradile smo odlično, pokazale da smo na pravom putu i prisutno je zadovoljstvo u našim redovima, ali puno se još toga treba odigrati i svjesne smo toga. Isto smo tako svjesne svoje kvalitete, ali postavljamo se tako da na svaku utakmicu gledamo kao na finale, jer znamo da ako želimo otići do kraja, postoje određeni koraci koje moramo proći. Zasad su svi pokazatelji više nego dobri, od stava i igračkog mentaliteta koje pokazujemo, do međusobne podrške i kemije koja se stvorila unutar ekipe.
Za Seattle je Ivana prošle sezone odigrala 23 utakmice od kojih je 15 započela u startnoj petorci, a uz prosječnih 20 minuta provedenih na parketu učinak joj je bio 6,5 poena, 2,8 asistencija i 1,7 skokova po utakmici. Za New York je do pauze odigrala 18 utakmica i za 10,5 minuta na parketu ukupno upisala 66 poena, 12 asistencija i 16 skokova.
- Zna se tko je trenutno u New Yorku prva petorka, koliko te igračice provode minuta na terenu i koju ulogu imaju, a mi ostale moramo biti spremne da najbolje iskoristimo priliku koja nam se ponudi - istaknula je Dojkić. - Imam manju minutažu te samim tim i manje brojke nego prošle sezone, ali sve je to proces kojeg sam bila svjesna prije nego što sam ovdje došla. Željela sam da vidim gdje sam u odnosu na najbolje igračice na svijetu, učiti od njih i biti svakodnevno u ambijentu od kojeg ću sigurno imati veliku dobit i kao igračica i kao osoba. Normalno da je u nekim utakmicama prisutna želja da se igra više i dobije više prostora, ali to su stvari na koje ne mogu utjecati i nisu u mojim rukama. Svaku minutu koju provedem na parketu ne nastojim sebe pokazati u najboljem izdanju, jer su me tijekom prošle sezone mogli upoznati kroz veću minutažu, već želim imati neku ulogu, dati svoj doprinos i biti dio ekipe. Nekad je to puno teže kad dobiješ manju minutažu, ali uvijek nastojim dati sve od sebe.
Ivana je prošle godine postala treća hrvatska košarkašica koja je zaigrala u WNBA, a ove je godine njenim stopama krenula Nika Mühl. Ako Porečanka osvoji prsten prvaka, ponovit će doseg kojeg je dvaput s Los Angelesom ostvarila Vedrana Grgin-Fonseca.
- Za malu zemlju poput Hrvatske veliki je doseg imati istovremeno dvije igračice u najboljoj ligi na svijetu i voljela bih da otvorimo vrata novim curama, sljedećim generacijama. Na njima je da vjeruju i nastave našim putem, mi smo dokaz da ima prostora - nije dvojila Dojkić. - Dva prstena imaju ogromnu vrijednost i uopće je teško pomisliti na to, a kamoli ih osvojiti. Prsten bi mi bio nagrada za strast koju pokazujem prema košarci, a da li ću uspjeti stići do njega, ostaje nam da vidimo. Ekipni sport je kompleksan, puno faktora se treba poklopiti u određenim trenucima i nadam se da će se to dogoditi ove godine. Ako ga osvojim, neće to biti niti kraj niti početak, nego samo motivacija za nešto više i bolje.