Ivana Dojkić
Nova, 27. sezona najjače ženske košarkaške lige na svijetu WNBA krenut će 19. svibnja, a Hrvatska će u njoj imati svoju predstavnicu, tek treću u povijesti.
Prva je bila Koraljka Hlede, koja se preko "velike bare" uputila 1998. godine i u Americi odigrala pet sezona braneći pritom boje Detroit Shocka, Utah Starzza i New York Libertyja. Njenim stopama dvije godine kasnije krenula je Vedrana Grgin-Fonseca, koja je svoje tri američke sezone provela u redovima Los Angeles Sparksa i pritom se okitila s dva naslova prvaka.
Nakon podužeg posta, treća hrvatska košarkašica u WNBA postat će Porečanka Ivana Dojkić.
Sve je već bilo utanačeno da 25-godišnja Porečanka taj korak napravi prije dvije godine, ali premda je imala potpisan ugovor s New York Libertyjem, Dojkić tada nije zaigrala za klub iz "Velike jabuke". Neće niti sada, jer će u svoju američku avanturu krenuti kao igračica Seattle Storma. Klub je to koji, također, ima četiri "velika finala" no, za razliku od New York Libertyja koji još uvijek čeka na prvi naslov, Seattle Storm je na tom planu stopostotan te je jedini klub, uz Houston Comets i Minnesota Lynx, koji je četiri puta otišao do kraja u WNBA, a posljednji put slavio je 2020. godine.
- Prije dvije godine prioritet mi je bila hrvatska reprezentacija i nastup na Europskom prvenstvu, što sam odmah istaknula ljudima iz kluba te stoga to ljeto nisam otišla u Ameriku. Lani je talijansko prvenstvo dugo trajalo i ušla sam s Virtusom u finalnu seriju koja se malo rastegnula, a kako bih dosta kasnila na pripreme, u New Yorku nisu imali strpljenja da me sačekaju. Ove je sezone situacija bila potpuno drugačija i u Seattleu su odmah u startu prihvatili da se neću 30. travnja pojaviti na početku priprema, već da ću kasniti desetak dana, rekla je Ivana Dojkić, koja je prošlog utorka, letom iz Bologne preko Frankfurta, stigla u Seattle.
- Iskreno, nisam se svemu ovome nadala, ali Seattle je stvarno pokazao veliki interes da me dovede. Otišla sam na drugi kraj Amerike u odnosu na ono što sam mislila da će se dogoditi, ali ostalo će manje-više biti isto jer sam došla u klub koji je u samom vrhu ženske američke košarke, i kao ekipa i što se tiče cjelokupne organizacije. Natjecanje je isto, nivo će biti vrhunski i jedino što se promijenilo je ime grada i kluba. Možda i klima, no klima se danas ionako svugdje mijenja pa treba proći neko vrijeme da bih sudila o onoj u Seattleu.
Četverostruki američki prvak sigurno u sezonu na ulazi s malim ambicijama, no mogući rezultatski imperativ za kapetanicu hrvatske reprezentacije ne predstavlja nikakav dodatni pritisak.
- Naravno da mi je, u trenucima kad smo dogovarali moj angažman, bilo bitno znati kako u klubu gledaju na ovu sezonu. Po onome što sam uspjela saznati, ide se u pomlađivanje ekipe i dosta je novih cura te će prvenstveni cilj biti dobro odraditi regularni dio sezone. Na to će se staviti fokus, a play-off će biti posebna priča. Usprkos velikoj konkurenciji željet će se dogurati što dalje, ali pritom neće biti stavljen nikakav pritisak da se pod svaku cijenu mora ući u finale, ili osvojiti naslov. Barem nisam stekla takav prvi dojam, no možda se putem situacija promijeni, nikad se ne zna, istaknula je Dojkić.
- Osobno, vjerojatno još uvijek nisam svjesna koliko veliko dostignuće predstavlja činjenica što ću biti tek treća Hrvatica u WNBA. Naravno da na to gledam kao na uspjeh, ali on mi neće ništa značiti ako sada kad sam došla u Ameriku ne pokažem zašto se tu nalazim. Sama mogućnost da budem dio svega ovoga predstavlja mi određeno zadovoljstvo, ali svjesna sam da glavni dio posla tek dolazi.
Za sportašicu koja je napravila veliki korak u karijeri, Dojkić djeluje iznenađujuće mirno i ne primjećuje se kod nje prevelik izljev emocija.
- Volim biti prizemljena i ne želim nikad imati prevelika očekivanja. Dosadašnja karijera me naučila da je bolje da budem neutralna, nego da poslije doživim određena razočaranja, ali sigurno će doći i taj trenutak kad će emocije izbiti na površinu. U ovom trenutku jedino što želim je prikazati se u najboljem svjetlu. Da pokažem što mogu, izborim se za priliku i, kad je dobijem, iskoristim je što je najbolje moguće. Želim svojom kvalitetom i igrom doprinijeti klubu i ekipi, da zajedno ostvarimo što bolji rezultat, naglasila je Dojkić.
- Cilj mi je igrati svoju igru te se što bolje i što brže prilagoditi novom sistemu u kojem još nisam imala prilike biti, a pritom uživati u onome što ću raditi. Da pronađem svoj put u nekom novom svijetu i organizaciji koja je sigurno na drugačijem nivou. U Europi je košarka generalno više okrenuta prema timskoj taktičkoj igri, dok je u Americi to u potpunosti drugačije. Nemam o tome, zasad, vlastitog iskustva, ali znam kako se pristupa igri u WNBA, gdje se puno više obraća pažnja na individualne karakteristike i slobodnije se igra, s puno više tranzicije, što ja volim. Sigurno su u klubu, kad su me skautirali, vidjeli da posjedujem karakteristike koje im odgovaraju te vjerujem da neću imati poteškoća pri prilagodbi.
Pred Dojkić je dugo ljeto jer regularna sezona u Americi traje do 10. rujna, nakon čega kreće doigravanje i potom, praktički bez odmora, povratak u Bolognu. Bit će joj to treća sezona u Virtusu, a u prve dvije dogurala je do finala doigravanja u kojem se boljim pokazao Schio.
- Lani smo finale izgubile s 3:1, dok je ove godine bilo 2:0 za Schio i moram priznati da sam posljednje dane u Italiji bila pod dojmom tog poraza te nisam niti stigla previše razmišljati o Americi, priznala je Dojkić.
- Pozitivna nervoza vezana uz ono što slijedi osjetila se tek kad sam sjela u avion. Svjesna sam da će period koji je ispred mene biti jako zahtjevan, ali čim je prisutna volja i želja, onda se to odradi na drugačiji način. Najvažnija je ljubav prema košarci, uz koju će sve nadvladati i napori mi neće pričinjavati nikakve probleme.
Dojkić je svjesna da je fizički segment u američkoj košarci puno izraženiji od onog s kojim se dosad susrela na europskim parketima, no uvjerena je kako je spremna odgovoriti svim izazovima s kojima će se na tom planu susresti.
- Tu veliko hvala ide mom individualnom treneru Leonardu Komšiću, s kojim radim svaki put kad sam doma u Poreču. On ne ulazi u košarkaške finese jer je svjestan da im ne može pristupiti na visokom nivou koji je meni potreban, ali zato radimo na mnogim raznovrsnim funkcionalnim detaljima, i na terenu, i izvan njega, u njegovoj dvorani, ili vani u prirodi. Taj naš zajednički rad donosi mi puno pozitivnih stvari, dobrobiti koje poslije mogu pretočiti u košarku, nije dvojila Dojkić.
- Prošlo ljeto trenirali smo skoro puna tri mjeseca i to se osjeti, fizički sam u jako dobrom stanju i spremna sam to pokazati.