EKSTREM JEDNOG GRADA
"RIJEKA ILI SMRT": Ja optužujem D'Annunzija za smrt kozmopolitske Rijeke!
Tea Perinčić: Rijeka nikada nije pripadala ikakvoj državnoj formaciji koja je potekla s Apeninskog poluotoka (Manuel ANGELINI)
Dogodio se ekstrem 'jednog grada/jedne nacije' , a drugi su morali otići ili bi bili izvrgnuti teroru. Taj teror počinje s D'Annunzijem, kao i netrpeljivost prema svima koji nisu Talijani. Zato smatram da to predstavlja smrt dotad kozmopolitskog grada, veli autorica u svom J'Accuseu
Za prekjučerašnje iznimno zanimljive promocije knjige riječke povjesničarke Tee Perinčić "Rijeka ili smrt! (D'Annunzijeva okupacija Rijeke 1919.-1921.)", u izdanju riječke Naklade Val, autorica je pojasnila svoju tezu da je Rijeka s D'Annunzijem izgubila svoj kozmopolitski karakter.
- U tih 16 D'Annunzijevih mjeseci završili su neki procesi koji su započeli puno prije; vratit ću se i do 1848. godine. Rijeka je luka, trgovačko središte, polako i industrijsko središte. Primat je kapitala, dolaze umješni ljudi, a tek iza toga je političko i nacionalno određenje. I onda se odjednom nameće matrica nacionalnog određenja, i to u gradu koji nije podijeljen u geta Mađara, Hrvata, Talijana. Toga nema, nego u svakoj obitelji sjedinjenje su bar dvije etničke linije. I kako ćete se sada u toj obitelji odrediti: "Mi smo Talijani" ili "Mi smo Hrvati". A na kraju se događa ekstrem jednog grada/jedne nacije. Drugi moraju otići ili će biti izvrgnuti teroru. I taj teror počinje s D'Annunzijem. I ta netrpeljivost prema svima koji nisu Talijani i koji se ne žele uklopiti počinje s krajem 1918. godine odnosno dolaskom D'Annunzija. I zato smatram da to predstavlja smrt kozmopolitskog grada. Nekakva mala obnova tog riječkog kozmopolitizma događa se unutar bivše Jugoslavije, ali to ni izdaleka nije bio taj kozmopolitizam, jer ste do D'Annunzija, osim Mađara, Hrvata, Talijana, imali i Nijemce, Čehe, Slovake, Slovence... Taj je grad D'Annunzijem kulturološko osiromašen. Ja optužujem D'Annunzija i Talijansko narodno vijeće za to, istaknula je autorica.
Bez države
Nakon završetka Prvog svjetskog rata raspada se Austro-Ugarska, pa Rijeka i ostatak današnje Hrvatske ostaju bez države. Na pariškoj konferenciji američki predsjednik Wilson zalaže se za pravo malih naroda na vlastite države, što je jako važno za Rijeku, u kojoj tada živi nekoliko naroda. Jedna od skupina građana u Rijeci smatra da Rijeka treba pripasti Italiji, iako Rijeka nikada u prethodnoj povijesti nije pripadala bilo kakvoj državnoj formaciji koja je potekla s Apeninskog poluotoka, ako izuzmemo Tarsatiku, koja je bila antički grad.
- To je neka druga priča i ne bih se na to vezivala, iako će se talijanski nacionalisti vezivati na to, nastavila je. Ta skupina riječkih građana u sinergiji je s talijanskim iredentistima odnosno nacionalistima koji smatraju da Italija, koja je iz Prvog svjetskog rata izašla kao pobjednica, ima pravo na proširenje vlastitog životnog prostora. A budući da su njezine saveznice Velika Britanija i Francuska već zauzele pola svijeta, Italiji ne preostaje ništa drugo nego gledati prema istočnom Mediteranu, a prva joj je na meti istočna obala Jadrana. U cijelom tom vrtlogu našao se jedan relativno mali grad - Rijeka.
D'Annunzio nije bio jedini kandidat za okupaciju Rijeke. Ne može se, zapravo, govoriti o okupaciji, osim za one koji se nisu osjećali Talijanima. Primjereniji je pojam zauzeća, s obzirom da je D'Annunzija pozvalo Talijansko narodno vijeće u Rijeci da im pomogne u priključivanju Kraljevini Italiji.
- Oni su tražili nekog koji će biti dovoljno lud, dovoljno karizmatičan i dovoljno poznat da završi tu priču. Bilo je tu dosta kandidata, no nitko od njih nije se htio prihvatiti takvog jednog poduhvata. D'Annunzio je taman ostao bez posla; bio je veliki zagovornik ulaska Italije u Prvi svjetski rat i jako je bio angažiran u tom ratu, pa se po njegovu završetku osjećao depresivno i besciljno, zaključila je autorica.
Ističući kompleksnost slučaja, Aljoša Pužar u nastavku je rekao da američki anarhist Hakim Bay neoprezno i smiješno tvrdi da je D'Annunzijeva Rijeka bila anarhistička piratska utopija, dok s druge strane gomila američkih autora navode da je to bio začetak fašizma, što je jedna vrlo komplicirana teza s kojom se, veli Pužar, on ne može apsolutno složiti.
- U Italiji egzistira revizionistički historiografski proces koji ide u dva smjera: jedan je desničarski, profašistički, a postoji i 'hipstersko romantična' struja koja D'Annunzija doživljava hipikom (malo šmrkanja kokaina, malo ševe) pa to prenosi na hipsterske popularne povjesničare koji veličaju D'Annunzijevu Rijeku kao kolijevku slobodarstva. Sve je to totalno pogrešno! Radi se, naprosto, o borbi za nacionalni prostor, koja se u jednom trenutku nahranila fermentima koji su bili aktivni tada širom Europe, od povijesne avangarde nadalje, naglasio je Pužar.
Novinar i pisac Boris Dežulović kaže da danas imamo populista Pernara koji se zalaže za legalizaciju prostitucije, droga i protiv cijepljenja, a imamo i predsjedničkog kandidata lakrdijaša Miroslava Škoru. "Razlika između D'Annunzija i Škore je razlika dviju epoha, 1919. i 2019. Nekad su to radili zaneseni, možda i dobri pjesnici, a danas to čine komedijaši", zaključio je Dežulović.
Boris Dežulović: Nije talijanska Rijeka samo D'Annunzio i tih pet, šest tisuća budala koji orgijaju!
Boris Dežulović ukazao je da oni o ovoj temi raspravljaju prilično kroatocentrično.
- Da je Wilson bio manje senzibiliziran za male narode, ovdje bi bila talijanska Rijeka. Nama je D'Annunzio iritantan i treba biti, ali ne zato što je Talijan, nego jer je budala. No, i nama i Talijanima nedostaje da ponekad saslušamo i pokušamo razumjeti drugu stranu. Nije jedino takva Rijeka, već i Pula, koja je nekad bila puno više talijanska nego što je danas. Iz Rijeke je nakon 1945. otišlo jako puno Talijana. Njihov doživljaj 'Fiume' ili 'Pole' ne bi bilo loše pokušati osjetiti baš radi razumijevanja situacije i da se takve stvari ne bi ponavljale.
- Nije talijanska Rijeka samo D'Annunzio i tih pet, šest tisuća budala koji orgijaju po Rijeci u karnevalu koji traje 16 mjeseci. Nedostaje nam da se stavimo u tuđu kožu. I dan-danas neodvojiv dio Rijeke je njena 'talijanskost', i to će tako i ostati. Talijani nisu samo odlazili iz Rijeke i Pule već i iz Splita, Zadra, Dalmacije. Očekivat ćemo, naravno, da će i oni razumjeti ljude koji su ovdje bili maltretirani, talijanizirani, koji su mučeni, vješani, kojima su spaljena sela, izrekao je Dežulović važne riječi koji se rijetko ili nikad ne čuju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
