Predstavu "Gospođica Julija" A. Strindberga u režiji Aide Bukvić, iz produkcije Gradskog kazališta "Joza Ivakić" iz Vinkovaca i Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, publika Zlatnog lava nagradila je ocjenom 4,62
Izvrsni glumci na sceni umaškog kazališta - Matea Marušić (Julija), Vladimir Tintor (Jean) i Petra Blašković (Kristina)
Na blagdan Svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja), na Ivanjsku noć, odigrana je pred umaškom publikom na maloj sceni Kazališta Antonio Coslovich, četvrta kazališna predstava u sklopu 22. Međunarodnog festivala komornog teatra Zlatni lav. Na programu je bila Strindbergova "Gospođica Julija", Gradskog kazališta "Joza Ivakić" iz Vinkovaca u kooprodukciji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Osijeku u režiji Aide Bukvić.
Tragična je to jednočinka uprizorena prema naturalističkom djelu švedskog književnika Augusta Strindberga iz 1888. godine koje se smatra njegovim autobiografskom djelom (sin sluškinje), a po objavi u javnosti je izazvalo nezapamćeni skandal u puritanskom i konformističkom društvu ondašnjega doba, no Strindbergu je priuštilo svjetsku slavu. Ovu režiju Aide Bukvić mnogi su kazališni kritičari ocijenili kao njezin do sada najbolji redateljski uradak. Svojom prodornošću njezini izvrsni protagonisti, glumci, Matea Marušić (Julija), Vladimir Tintor (Jean) i Petra Blašković (Kristina) uvukli su umašku publiku u poistovjećivanje s likovima.
Radnja drame zbiva se u grofovskoj vili u Švedskoj, na Ivanjsku noć 1874. kada se slavi ljetni solsticij kao poganski praznik i sluge obilježavaju svoju gozbu u odsutnosti grofa. Tijekom proslave gospodarima je dozvoljeno plesati sa slugama pa grofica/gospođica Julija zavodi svog slugu Jeana i poziva ga na ples. Tako započinje njihov provokativni dijalog pretočen sa suptilnim erotskim nijansama u kojemu s odmakom radnje njihove razlike u socijalnom statusu podliježu pod naletima neodoljive seksualne privlačnosti i provode strastvenu noć u postelji. Jean joj priznaje da je zaljubljen, dok njihov flert rezignirano prati njegova zaručnica kuharica, Kristina. Po povratku grofa, mladi se Jean osjeća krivim, nema se snage usprotiviti grofu zbog strahopoštovanja kojega gaji prema njemu pa sugerira obeščašćenoj gospođici Juliji da izvrši samoubojstvo. Pruža joj britvu kojom će postići cilj…
U ovoj vrlo lucidnoj analizi klasnih i sentimentalnih odnosa poremećaji izazvani govorom ubrzavaju priču do krajnjih granica. Na sceni traje rat među spolovima koji su ogledalo odnosa sluga-ljubavnica. Radnja je jednostavna samo izgledom, ali ispod površine sublimira vječnu temu "ratničkih" muško –ženskih odnosa koji gledatelje ostavljaju zaprepaštenima koliko god i sami protagonisti.
Problem aristokratkinje Julije danas je zamijenjen obrascima nove aristokracije, a tema društvenog uspona ili pada, je aktualna i danas. Iako je scenski ostala krajnje dosljedna, drama je postavljena u fizički i zvučni prostor sposoban da natkrili izvorno doba uspijevajući na taj način povijest onoga vremena učiniti suvremenijom.
Uznemirujuću predstavu sa iznimnim ostvarenjem glumačke ekipe umaška je publika ocijenila sa ocjenom 4,62.