Prostor Kazališta Dr Inat u Rojcu bio je u petak navečer rezerviran za autora i izvođača Roka Nakića koji je u produkciji Trećeprostora nastupio s predstavom "Najnormalniji od svih dana".

Široko područje

Roko Nakić u spomenutoj se predstavi bavi i jednom temom koju suvremeni autori pomalo izbjegavaju, a to je burn out odnosno izgaranje na poslu. Često se govori o jednoličnosti i bezizlaznosti svakodnevnog života, ali ta i takva svakodnevnica je prilično široko područje. Spomenuto izgaranje događa se naravno u prenesenom smislu, osoba koja to prođe osjeti psihičke posljedice koje se izvana ne vide, a rezultat su rada koji je prekomjeran, ali i rada koji je besmislen, a ima li u kazalištu bolje prilike da se priča o smislu nego baš kroz besmisao? Protagonist ove monodrame dolazi na posao i traži inspiraciju za rad, možda i motivaciju i kada je konačno nađe potpuno se predaje izvršavanju poslu što ga dovodi do stanja euforije, čak i svojevrsnog ludila što pak na koncu dovodi do iscrpljivanja, vjerojatno i depresije. Što sada učiniti? Izgleda da je rješenje u bijegu negdje daleko, u pozadini se vidi natpis "Antarktika", možda na neko mjesto gdje se može biti sam sa sobom, daleko od svih pritisaka.

Burn out odnosno izgaranje na poslu (Snimila Tanja Grgić)

Ili možda ne, možda je stvar u pristupu životu? Nakić veći dio predstave priču priča kroz pokret, da bi u samom finišu u ruke uzeo mikrofon i publici pokušao objasniti "kako preživjeti ovo što zovemo život". Po njemu tu su četiri načina – nostalgični, stoički, pesimistički i optimistički i svaki je ukratko objasnio, iako su neki od njih sami po sebi razumljivi. Ipak, dojam je da dok Nakić razrađuje te pristupe u nošenju sa svakodnevnim problemima, on to čini s određenom dozom cinizma, pogotovo kada želi demonstrirati moć optimizma. Možda je tu neka skrivena poruka, kao da se radi o jednom "odlaganju", pa čak i ismijavanju potencijalnog sretnog kraja. Je li realistično prihvaćanje svakodnevnice koja je postala turobna do granice nepodnošljivosti zapravo predaja, osobna kapitulacija?

Bitke i ratovi

"Najnormalniji od svih dana" je predstava koja bi mogla i trebala imati svoju publiku jer je realna, u kratko vrijeme izvedbe progovara o nekim najobičnijim stvarima koje su tu, ali ih ne vidi i ne osjeća svatko. Barem ne na isti način jer svatko se sa svojim problemima nosi kako zna i neki na kraju u tim bitkama i ratovima izađu kao pobjednici. Ali ne svi.

Povezane vijesti

• "Vitez željeznog srca" u subotu besplatno u Teatru Naranča
• Das Schloss: Potraga koja nikada ne prestaje
• Javno predstavljen prvi dio predstave "u nastajanju": Priča o ljubavi i duhu iz Yiddish teatra