Izložba umjetničkih radova naslovljena "Srdeline" otvorena je u petak navečer u Zavičajnoj galeriji "Crnobori" u Banjolama. Svoje su radove predstavili Petar Hranuelli i Slavko Krunić, a o njihovom je stvaralaštvu govorila Kristina Tamara Franić Kučiš.

Tradicija mjesta

Autori su dio radova priredili ciljano za ovu izložbu, tu je i dio ranije ostvarenih radova, odabranih za ovu prigodu, kako su nam rekli autori, koji već godinama surađuju i silno im se svidjela ta povezanost Banjola s tom pričom o ribama i ta ribolovna tradicija samoga mjesta.

- U uvali Paltana u Banjolama postavljena je skulptura riblje konzerve - neobična u svojoj skromnoj realnosti - u spomen tvornici riba koja je nekada prehranjivala mnoge banjolske obitelji i šire, a nalazila se upravo u toj uvali. Danas se na mjestu tvornice nalazi hotel. U tvornici su pretežito radile žene. Ručno su punile i zavarivale riblje konzerve, uglavnom sardine. S obzirom na prirodu posla, vonjale su na ribu, stoga su ih sumještani sa simpatijama zvali - Srdeline. Izložba je posvećena upravo njima, kazala je kustosica spominjući da su na ovoj izložbi izložena djela dvojice odličnih umjetnika, koji su opjevali žene na osebujan način. Petar Hranuelli je svoj opis žena dao putem kamenih skulptura, a Slavko Krunić originalnim instalacijama, kompatibilnim samome mjestu događanja, i to kao slike upakirane u konzerve.

Krhke i smirene

- Krunićeve žene su lijepe, uglađene promatračice svijeta od kojeg su se djelomično skrile u sigurno, aluminijsko okrilje poluotvorenih, ribljih konzervi. Svojim velikim, široko otvorenim očima nijemo propitkuju svijet oko sebe na sigurnoj udaljenosti. Djeluju krhko i nježno, a opet smireno i jako, stoga su toliko zagonetne i interesantne u toj svojoj dijaboličnosti. Umjesto aure ili zlatoveza, Krunić svoje likove uokviruje i uvjetno oslobađa satiričnim prikazom poluotvorene konzerve koju koristi kao ikonološki simbol nesavršenog društva u kojemu živimo. U autoru instinktivno tinja to nasljeđe umjetničkih predaka, i upravo u tome vidim tu morfološku ljepotu i snagu njegovih portreta. Njegov slikarski impresum na inovativan način poseže za slikarskom tradicijom i istoka i zapada, objasnila je umjetničku proceduru autora.

Kod Petra Hranuellia događa se sličan intelektualni poticaj u oku promatrača kao i kod Krunića. Također, na inovativan, postmodernistički način spaja tradiciju s impresijom.

Senzualna i oble

- Njegove su žene senzualne, oble, punašne u skladu s diktatom mogućnosti obrade medija. Katkada su okupane vjetrom i njihove halje vijore se poput slavljeničke zastave pobjednika. Ponekad su u iskoraku ili pokretu htijenja, ishitrenom i sretnom, u skladu s njihovom trenutnom misijom. Hranuelli voli organsku formu, uglačane ili robusne oblike lišene svih nepotrebnih detalja, stilizirane do krajnjih granica prepoznatljivosti, kako bi istaknuo ono što mu je najvažnije u doživljaju skulpture, a to je prenapregnut spoj karaktera medija, u ovom slučaju tvrdog i teško upokorenog kamena, koji samo kao takav, na najbolji način, može opisati složeni karakter žene, ljubavnice, heroine - žene kao vrela života, žene koju Petar ditirampski slavi svakim pokretom svog kiparskog alata do razine stvaranja antropomorfnog simbola ljubavi duboko upisane u njegov stvaralački kod, navela je Franić Kučiš.

Oba autora na inovativan način spajaju tradiciju s novim umjetničkim tendencijama, a, kako je rekla Kristina Tamara Franić Kučiš "ženu promatraju s poštovanjem i postavljaju na pijedestal koji ona zaslužuje, jer - žena je centar životne energije svijeta".

Sami autori su izrazili veliko zadovoljstvo njihovom međusobnom suradnjom te činjenicom da su im se radovi lijepo "spojili" za ovu prigodu kao hommage tim sasvim posebnim, vrijednim ženama.

Petar Hranuelli, rođen je u Supetru 1975. godine, a do 1994. godine živi u Postirama na otoku Braču. Izlaže od 1994. godine na 59 samostalnih i 110 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja. O njegovom umjetničkom radu pisali su istaknuti likovni kritičari.

Mnoga djela mu se nalaze u stalnom postavu muzeja, galerija, privatnim kolekcijama - kod nas i u inozemstvu. Hranuellijev opus materijalom i vitalnošću vezan je uz ishodište, otok Brač. Kamene skulpture formi apstrahiranih iz figurativnog prikazuju najčešće žene (Venere) i ljudsku figure općenito, redovito u dijalogu s tradicijom od prahistorije preko klasične antike do suvremenog doba. Vitalnost i bujnost isklesana u kamenu, nekad i u drugim materijalima poput stakla, bilo da se radi o skulpturama manjeg formata ili javnoga karaktera odlike su Hranuellijeva stvaralaštva. Član je HDLU-a od 2006. godine. Živi i stvara u Zagrebu.

Slavko Krunić rođen je 1974. godine u Beogradu. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Radomira Reljića 1998. godine. Magistarske studije završio je 2002. godine na istom fakultetu u klasi profesorice Anđelke Bojović. Član je ULUS-a od 2000. godine i ULUPUDS-a od 2011. godine. Živi i radi u Beogradu i u Novom Sadu.

- Slikam portrete koji nemaju izvorište u stvarnosti. Galerija ovih lica se napaja na likovnim i literarnim obrascima. To nisu odrazi lica ili ličnosti, već ideje odjevene u ruho satire, kazao je za svoje radove općenito.

Izložba se može pogledati sve do 4. rujna u večernjim satima.

Povezane vijesti

• PETER WIRTH: Fragmenti prošlosti uglazbljeni u novu objektivnost
• U Zavičajnoj galeriji Crnobori u Banjolama: "OSTANI DOMA" FULVIA JURIČIĆA
• IZLOŽBA FULVIA JURIČIĆA: Autorovo poimanje promjena novog doba