Gotovo kao u dobra stara vremena. Prijatelji i kolege umjetnici, umjetničke priče ispred galerije, uvijek ista lica. Da nije bilo maski, rekli bismo da je sve posve normalno. Tako je bilo u petak navečer ispred Zavičajne galerije Crnobori u Banjolama gdje je otvorena izložba slika poznatog pulskog likovnog umjetnika i likovnog pedagoga Fulvia Juričića.

Premda je ta izložba trebala biti otvorena prije pola godina, pandemija i mjere učinili su svoje te je otvorenje otkazano. Zahvaljujući energiji povjesničarke umjetnosti i etnologinje Kristine Tamare Franić autorovo poimanje promjena novog doba, koju je jako dobro osjećao i opisao u svom novom neoegzistencijalističkom ciklusu slika - "Ostani doma" predstavljeno je publici.

Duktus opstanka

- U vremenu izmijenjenih vrijednosti, neregularnosti između pojavnog i života - lucidnost je nužna, postaje duktus opstanka. Sposobnost sondiranja stvari i sadržaja koje su do sada oku bile nevidljive, a srcu neopipljive, sada moraju biti - "sada". Nema odgode - jer neizvjesnost, blizina smrti, slutnja kako se svijet mijenja velikom brzinom, kompenziraju distancu. Svi smo doma. Ostajemo doma, u svojim sobama sa svojim simbolima i rasterima sjećanja.

Zrenje svijesti se ubrzava, iskustvo reflektirajućeg nihilizma buja, u procesima nametnute introspekcije reduciramo sve - i želje i osjećaje i kretanje. Preostaju nam samo nagon opstanka i geste pokojeg zrnca humora ili ljutnje. Poput Harona, ukrcava nas na put prema univerzalnoj točki, koja ukida finu granicu između vanjskog i unutrašnjeg imaginarija sebstva. Ozračje slika je komorno, uzvišeno, terezijanski ponizno postignuto uvriježenim informelističkim slikarskim rekvizitarijem koji je autor njegovao i prakticirao godinama, od mladenačkih dana, uz fine rukopisne modifikacije, ističe ova povjesničarka umjetnosti.

Predanost informelu

Nadalje, navela je "njegova životna predanost informelu, stilu moderne koji je pokušavao racionalizacijom i apstrahiranjem vidljivog, vanjskog svijeta prodrijeti u tajnu ljudske psihe, omogućava mu da u potpunosti izrazi svoj karakter u kojem se iza discipliniranog sustava racionaliziranih vrijednosti života krije ukroćena strast, ogromna energija i optimizam.

Njegov novi slikarski prosede je destilat minulih ciklusa, posebice u načinu gradnje kompozicije slike pomoću monokromatiziranih slikarskih planova, nizanju akromatskih ploha, odnosno odustajanje od boje. Novitet slikarskog izraza, koji unosi u recentni ciklus, jest poigravanje s više vrsta perspektiva koje pridonose unikatnosti i modernitetu njegova opusa. Savršenom lakoćom Juričić se poigrava različitim vrstama perspektiva - od asketske, jednostavno vertikalno romaničke, obrnuto gotičke - za kojom su posezali i modernisti poput Henrija Matissea, tradicionalno geometrijske i koloristički modernističke", zaključila je Franić.

Impresivan životopis

Fulvio Juričić rođen je 18. kolovoza 1952. godine u Puli. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje u Zagrebu 1973. godine, slikarski smjer u klasi profesora Miljenka Stančića. Diplomirao je 1978. u klasi profesora Vasilija Jordana.

Od 1977. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1979. do 2017. godine je profesor je u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Sudionikom je slikarskih kolonija i simpozija, a dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. U nakladi Medita i HDLU-a Istre izdana mu je 2003. godine monografija s tekstovima Tonka Maroevića i Gorke Ostojić Cvajner. Član je HDLU-a Istre. Živi i radi u Puli.

Povezane vijesti

• PETER WIRTH: Fragmenti prošlosti uglazbljeni u novu objektivnost
• U Zavičajnoj galeriji Crnobori u Banjolama: "OSTANI DOMA" FULVIA JURIČIĆA
• SRDELINE: U spomen tvornici riba koja je nekada prehranjivala mnoge banjolske obitelji i šire