Rino Gropuzzo, uvijek dosjetljivo, ponekad tendenciozno, ponekad spontano, osobama i prostorima daje nove konotacije. Tu je serija fiktivnih povijesnih reminiscencija gdje je ostavljen kolor koji igra značajnu ulogu, kako u iskazu tako i percepciji radova, kazao je kustos i likovni kritičar Eugen Borkovsky na otvaranju izložbe
Na nekoliko etaža kule svetog Martina u Bujama, koja je nakon preuređenja namijenjena izlagačkoj, odnosno kulturnoj djelatnosti, postavljene su fotografije priznatog i poznatog riječkog fotografa Rina Gropuzza pod nazivom "Andante grazioso".
Na svim crno-bijelim i kolor fotografijama su žene u pomalo neobičnim, često napuštenim, ali pomno biranim prostorima, a fotografije su nastale ove i nekoliko prethodnih godina. Rino Gropuzzo je zbog ograničenog prostora postavio samo četiri manje serije, a uglavnom se radi o režiranim scenama uz prisutne improvizacije, tek na rubu slučajnosti.
- Sve ponuđeno zadovoljava kompozicijske, kolorističke, tonske i tematske kvalitete. Rinov postav fotografskih zapisa spoj je poetike i zanata. Ovdje predstavljeni aktovi i portreti svojevrsni su kontrapunkt kozmetički dorađenim tijelima koja podliježu trendovima. Nameće se dojam zaustavljenih pokreta koji se očitavaju kao psihološko stanje. Poze modela autor vješto prepliće i pred nama se pokazuju tijela koja su u isto vrijeme opuštena i napeta, mirna i u pokretu. Rino Gropuzzo, uvijek dosjetljivo, ponekad tendenciozno, ponekad spontano, osobama i prostorima daje nove konotacije.
Tu je serija fiktivnih povijesnih reminiscencija gdje je ostavljen kolor koji igra značajnu ulogu, kako u iskazu tako i percepciji radova. Model je smješten u interijer polu uređenog, baroknog zdanja. Raskošnu djevojku najprije nalazimo u krinolini, povijesnom kostimu. Slijedi bilješka sa starinskom rezbarenom stolicom preko koje je odložena odjeća koju djevojka skida. Autor kao da kamerom prati razodijevanje da bi u konačnici predstavio hedonistički određen, ali i izazovan kadar gdje se nagi model odmara, kazao je na otvaranju izložbe kustos i likovni kritičar Eugen Borkovsky.
Ženske osobe su na fotografijama uvijek same u nesvakidašnjem prostoru. Uvijek su skladne, djelomično ili sasvim nage, u pokretu, ponekad u svojevrsnoj meditaciji, a ponekad u pozi žene željne ljubavi. Posebni dio ove prezentacije je niz izuzetnih portreta. I tu su uvijek ženska lica sa zanimljivim atribucijama ili zabilježene neobičnim rakursima. Fotograf ih interpretira u začudnoj maniri. Iako izdvojena u formate, lica iskazuju stanja tijela. Zapaža se autorov hrabri izrez motiva, gotovo filmski kadriran.
- Dvije serije radova nude nježnu putenost suprotstavljenu grubom interijeru. Zapušteno tvorničko postrojenje efektna je scenografija djevojci u baletnoj odori. Kao da se, i u takvom prostoru, balerina pokušava osoviti na prste i zaplesati. Ili, kadrovi koji predstavljaju napuštenu uljaru gdje nalazimo golišavu djevojku koja se pridržava ili oslanja na elemente postrojenja.
Na nekim fotografijama čini se kao da bi htjela pokrenuti, oživjeti pogon. Gropuzzo iznenađuje promatrača. Urađena je inverzija - baletna plesačica, koja bi po estradnoj klasifikaciji, trebala biti mistificirana na svaki mogući način, postavljena je u dramatičnu scenografiju zapuštene tvorničke hale. Oba elementa, model i scenografija, potpuno su realno predstavljeni. Oba elementa nude ideju rituala. Figura iskazuje plesni ritual, a okruženje rituale rada. Pred nama se tijelo pretvara u znak, dodao je predstavljajući radove Eugen Borkovsky.
Fotograf Rino Gropuzzo je bio zadovoljan što je i u Bujama mogao pokazati svoju nadarenost i uspješnost.
- Prvi puta sam s fotografijama u Bujama, prihvatio sam poziv ravnateljice Pučkog otvorenog učilišta i zadovoljan sam, posebno velikim brojem posjetitelja na otvaranju. Imao sam prije ove veliku izložbu u Trstu, pa u Zagrebu, ali vrlo kratko zbog potresa. Šteta, tamo sam imao djelomičnu retrospektivu svog rada, ali nije bilo prilike da ostane duže otvorena zbog oštećenja muzeja. Ove fotografije koje smo postavili u kuli svetog Martina su nešto novije. Prostor ne dozvoljava puno slika, pa smo oba ciklusa malo reducirali. Jedan ciklus je rađen u Bujama, u staroj uljari, a serija s balerinom snimana je u Rijeci, u bivšoj tvornici "Benčić". Malo sam evocirao barok, jer je to je najveća barokna palača s ove strane Jadrana, rekao je Rino Gropuzzo primajući čestitke za ovu izložbu.
Rino Gropuzzo (rođen 1955. u Rijeci) je diplomirao studij strojarstva na Tehničkom fakultetu. Fotografijom se bavi od ranih 70-ih godina, a profesionalno joj se posvećuje ranih 80-ih kada dulje boravi u Parizu i Milanu, gdje se stručno usavršavao u umjetničkoj i modnoj fotografiji te počinje surađivati s jednom milanskom agencijom. Od 1988. do 1998. veći dio vremena boravi u Milanu gdje se bavi modnom, beauty, erotskom, stock i reklamnom fotografijom, da bi zatim radio u Ateni i Los Angelesu, istovremeno izlažući u Italiji, Hrvatskoj i Kanadi.
Po povratku u Hrvatsku 1998. započinje plodnu suradnju s vodećim časopisima, reklamnim agencijama, turističkim zajednicama te nastavlja bogatu umjetničko-izložbenu djelatnost u Hrvatskoj i inozemstvu. Njegovi su radovi izlagani na kolektivnim ili samostalnim izložbama te se nalaze u kolekcijama diljem svijeta. Član je i Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Izložba, koju je otvorila u ime organizatora ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Buje Rosanna Bubola, realizirana je sredstvima Savjeta za nacionalne manjine RH u suradnji s Talijanskom unijom. Posjetitelji radove vrsnog fotografa mogu u kuli sv. Martina, u bujskoj starogradskoj jezgri, pogledati u narednih tridesetak dana.