"POTREBNOST NEPOTREBNOG": Kolažiranje koje upozorava na ovisnost o predmetima

Eugen Borkovsky, Vedran Karadža Tabulov i Saša Nikolić na otvaranju izložbe

Karadžini radovi su svojevrsni žrtvenici konzumerizma, zaključio je Eugen Borkovsky na otvaranju izložbe

U starogradskoj palači Bigatto, sjedištu buzetskog Zavičajnog muzeja otvorena je samostalna izložba "Potrebnost nepotrebnog" Vedrana Karadže Tabulova. Akademski slikar-grafičar rodom iz Splita, buzetskoj se publici predstavio s nizom trodimenzionalnih instalacija sačinjenih od upotrijebljenih predmeta, gdje su nepotrebno i memorija, nosioci ideje projekta, a likovne kompozicije temeljene na otkrivanju, dešifriranju, kombiniranju, shodno autorovom stanju svijesti u različitim trenucima, kako je to istaknuo kustos izložbe Eugen Borkovsky.

Ekološke konotacije

Artističke instalacije sačinjene od odbačenih predmeta imaju više značenje, rekao je Borkovsky, slobodu pristupa likovnom stvaranju i upozoravajuće, često ekološke ili memorijske konotacije. Kriza vrijednosti, upitnost vrijednosti i sumnja u povijesne priče, kao karakteristike postmoderne, odražavaju se u kreativnosti nepoštovanjem uobičajenih pristupa, tehnika te plasmana umjetničkog predmeta. Elementi radova mogu se podijeliti na prirodne, tikva, koža, sjemenje, i artificijelne, žica, špaga, karton, štipaljke, gumbi, tekstil, olovka, vješalica, perle, opruge. Neki artefakti ove izložbe djeluju kao aparati za proizvodnju zvuka, sviranje, kojima se vide napete opruge, neki kao arhaični dijelovi nekog tehnološkog sistema.

- Ovo kolažiranje upozorava na ovisnost o predmetima, robovanju kičastim artiklima. Sjetimo se magnetića koji su nam potrebni kao trofeji za memoriju. Projekt nudi još iščitavanja: uz intonirani sarkazam prema industrijskom društvu, tu nalazimo i upozorenje na ekološko stanje civilizacije. Kad smeće, više ne vidimo, uvjereni smo da smo ga se riješili, no, ono ne nestaje, već se pojavljuje u neočekivanim okolnostima. Ako se zamislimo, pred nama su rezultati niza izvedenih, zaustavljenih performansa. Umjetnik kompilira oblike i daje im nove konotacije. Objekt nastao od odbačenog predmeta dobiva sociološki smisao važniji od značenja kad je predmet bio nov i u žiži interesa vlasnika. U suvremenosti je umjetnost izgubila funkciju zadanog prikazivanja. Umjetnik i umjetnost imaju ulogu svjedoka i aktera sadašnjeg, a nadasve osobnog trenutka, Karadža koristi povijesno (predmete) i osobno vrijeme (doživljaje). Postav potencira ideju da ritam civilizacije, neekonomičnost konzumerizma, nemogućnost apsorbiranja viška informacije, brzo odbacivanje modnih oznaka i slične situacije koje podivljalo profiterstvo prikriva frazom demokracije, biva ovdje pokazano u propitujućem značenju - Karadžini radovi su svojevrsni žrtvenici konzumerizma, zaključio je Borkovsky.

Hermetična cjelina

U predgovoru kataloga Borkovsky izložbu predstavlja kao projekt jer rezultati nose sve karakteristike skoro hermetične cjeline. Višegodišnji rad umjetnika, s odbačenim/pronađenim stvarima, duguje ponešto i tendencijama Arte povera. Prezirući konvencionalnost umjetničkog jezika izvrgava ga neobičnom gradbenom materijalu.

Samostalna izložba Vedrana Karadže Tabulova postavljena u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" može se pogledati do 24. listopada, a otvorio ju je voditelj Zavičajnog muzeja Saša Nikolić.