U labinskog galeriji Alvona u petak je svečano i uz prigodni program otvorena izložba fotografija Pazinjana Davida Ivića pod nazivom Analog. Posebni gosti večeri bili su književnik Boris Domagoj Biletić, glazbenik Bruno Krajcar a o autoru i njegovom djelu govorili su Alis Šaina , voditeljica galerije i Mate Čurić, nekadašnji urednik kulture u Glasu Istre.

David Ivić završio je studij likovne kulture na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Bavi se slikarstvom, ilustracijom, grafičkim oblikovanjem i fotografijom. Autor je više samostalnih i skupnih izložbi. Grafički je uredio i oblikovao više stotina knjiga, kataloga, CD-a, plakata te snimio tisuće i tisuće fotografija. Amaterski se bavi i glazbom. Predsjednik je ogranka Matice hrvatske u Pazinu. Fotografijom se bavi 40-ak godina, istaknuli su između ostaloga Šaina i Čurić. O ovoj izložbi Veljko Krulčić u katalogu je napisao:

- Gledajući Ivićeve fotografije postajete svjesni iskonskog identiteta Istre, ne onog morskog dijela, obasjanog suncem i plavetnilom, nego njene unutrašnjosti i njezine ljepote, ljepote koja je na svoj način izazovna... Prošlost je nažalost nepovratna, ali ostaju fotografije, pa i naša žal za „boljom prošlošću“ ipak biva njima ublažena. Ovom tematskom izložbom David Ivić nastavlja liniju u umjetnosti fotografije koju u nacionalnim okvirima vezujemo za Tošu Dabca, a u okviru Istre za Alojza Orela, smatra Krulčić.

A o samoj izložbi i svojim fotografijama David Ivić kaže:

- To su stari radovi od prije 30 godina dok sam radio kamerom srednjeg formata i analogno, znači u crno bijeloj tehnici i većinom sa crno bijelim filmovima. Prošle godine sam od tih filmova i oko deset tisuća filmova koji su se razvijali u kućnoj radinosti koje sam arhivirao, a bio je to veliki posao jer sam ih želio sačuvati od propadanja pa sam ih stvaljao u posebne uložnice, neki su ih ljudi vidjeli i tako se rodila ideja da ih javno izložim. Paralelno s tim sam se bavio i tehnikom koloriranja, digitalno, čisto radi eksperimenta tako da je tu i nekoliko takvih radova. Ono što je danas tu to je samo jedan promil mojih radova. Ja sam čak htio veće formate da jače djeluju ali je i ovako simpatično.

Vinko Šaina je vidio ta moja uvećanja i pozvao me da napravimo izložbu. To su negativi koji nisu dorađivani ni retuširani, svi imaju crni rub da se vidi da nije izrezivan kadar što je najbitnije, da se vidi kako je fotografija nastala. Uglavnom su tu istarski motivi, najviše Gologorice, ima tu i nešto ljudi iako oni nisu bili poseban predmet mog zanimanja, izložba nije tematska da se razumijemo. Ima tu i nešto snimaka ispod Dinare jer sam ja neko vrijeme, godinu i pol, proveo u Kninu pa sam i tamo napravio tisuću-dvije snimaka, rekao je Ivić a o tome što trenutačno radi i kakvi su mu planovi dodao:

- Inače radim u izdavačkoj kući AGF kao likovni urednik izdanja, imam poprilično posla a uz to radim i druge stvari, imam i obrt. Većinom su to poslovi vezani uz knjige. Sam rad na knjizi zahtijeva dosta truda i poznavanja tehnike obrade fotografija, pripremu, širi opus. Ja sam imao nekoliko izložbi portreta gdje su isključivo glazbenici, to su novijeg datuma i digitalnom tehnikom međutim meni je ovo izazovnije. Nisam još sve skenirao ali sačuvao sam oko deset tisuća motiva od čega je dvije- tri tisuće uporabljivo za ozbiljan posao i neku izložbu fotografija.

To je klasična fotografija trenutka, tu nema namještanja. Ja uvijek imam fotoaparat sa sobom, uvijek pa i kad bih išao prošetati kroz mjesto, selo. To su meni jako drage fotografije jer su na njima i mnogi mještani, ljudi koji su se tu slučajno zatekli i snimljeni su u svom ambijentu kakvog recimo danas više nema. To je dokument vremena, to su fotografije koje su nastale od 1988 do negdje 95. godine a zatim sam polako prešao na digitalnu fotografiju, rekao je David Ivić čiju je labinsku izložbu došlo pogledati mnogo Labinjana i Pazinjana ali i prijatelja iz ostalih krajeva Istre. Izložba u Alvoni ostaje otvorena do 30. srpnja.

Povezane vijesti

• VEDRAN RUŽIĆ: Wagnerovu glazbu prenio na platno
• "JADRANSKI VALCER" ĐORĐA STOŠIĆA: More i valovi kao inspiracija
• DRAŽEN TURKOVIĆ: Fake lights ili lažna svjetla