FOTO / U Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli velika izložba o povijesti najvažnije sporedne stvari na svijetu

- Mama, što to znači udri ga? Nisam nikada čuo te riječi, kazao je 1939./40. godine danas nažalost pokojni pulski dirigent, skladatelj i glazbeni pedagog Nello Milotti kada je zajedno s majkom prisustvovao nogometnoj utakmici na pulskom stadionu, a gotovo da nije znao hrvatski.

Sve je to dio izložbe »Nostri: Naši« o povijesti pulskog nogometa koja ostaje se će se do kraja svibnja moći razledati u Posjetiteljskom centru »Herman Potočnik Noordung« Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, čije su autorice Katarina Marić i Katarina Pocedić, djelatnice muzeja, a vanjski suradnik poznati arhitekt i poznavatelj pulske povijesti Anton Percan.

Razne epohe i prilike

Povijest pulskog nogometa prikazana je putem panoa uz podatke o aktivnostima raznih nogometnih klubova koji su tu djelovali kroz godine, o mjestu gdje su djelovali, uspjesima i drugim tehničkim obilježjima, a osim panoa, tu su i nogometni rekviziti - cijeli je prostor u znaku povijesti pulskoga nogometa kroz razne epohe, gdje, vele poznavatelji pulskih sportskih prilika, ništa nije izostavljeno.

Anton Percan ističe da je povijest najpoznatije sporedne stvari na svijetu prikazana kroz stoljeće i pol djelovanja te da nije preskočeno niti jedno razdoblje pulske povijesti, jer upravo je nogomet u Puli imao kontinuitet kroz cjelokupnu povijest, koju je on karakterizirao kao burnu, a ponekad i tešku.

Premda ovome Muzeju nije novost prezentiranje povijesnih događanja - ove je godine tu predstavljena monografija o povijesti istarskog sporta autora Darija Korace - izložba posvećena nogometu je jedna od najkompletnijih izložbi posvećena sportu na čijoj se pripremi radilo duže vrijeme.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Autorice izložbe, dvije Katarine, Marić i Pocedić, navele su svoju povezanost s nogometom još od ranoga djetinjstva. I jedna i druga kćerke su bivših nogometaša, tako da je nogomet uvijek bio prisutan u njihovim domovima, pogotovo tijekom odrastanja.

- Obje smo mlađe kćerke nogometaša, a to je ujedno značilo da su očevi izgubili nadu da će imati sina nogometaša, a mi smo na nekin način podnijele teret loših utakmica, krivih sudskih odluka, loših postava. U najpozitivnijem smislu, to je naša »osveta«, kazale su Katarina Marić i Katarina Pocedić ističući da su silno zahvalne Antonu Percanu što je uložio svoje znanje, rad i trud u postavljanje ove izložbe.

Sempre alegri

Osim samoga nogometa, ovom je izložbom obuhvaćena i povijest pulskih kvartova te gdje se i kako igrao nogomet kroz razna razdoblja, djeca i mladi i uživali su u svakom slobodnom trenutku uživali u čarima bubamare.

Tako se može saznati da se nogomet igrao na lokaciji Pragrande (između Mutilske i Vrtlarske ulice), Pra’ dei sette moreri (između Kovačićeve i Nazorove ulice), Pra’ de Pissacia (između Rižanske, Vukovarske i Santoriove ulice), Pra’ de Priora (u centru, blizu Slavoluka Sergijevaca i Držićeve ulice), Malusa’ (kamenolom u Emovoj ulici, kod Arene), Monte Era (gdje se danas nalazi hotel Pula), te na livadama između današnjih Japodske i Valvidalske ulice, na livadi kod kamenoloma na Stoji te na poljani uz poluotok Sv. Petar.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Među izlošcima nalazimo knjigu evidencije iz razdoblja od 1963. do 1968. godine, a isto tako saznajemo da je klub Edera djelovao od 1910. do 1912. i potom i od 1920. do 1926.

Marcello Stiglich je pak pokrenuo slogan za nogometni klub Grion tridesetih godina prošloga stoljeća »Sempre alegri, mai pasion, viva el Grion« (Uvijek veseli, nikada srditi, živio Grion), po uzoru na

»Sempre alegri, senza pasion, viva l’a e po’ bon«, stare tršćanske pjesme, poslije i uzrečice koja se koristila i po Puli, i koju prilikom pozdrava znaju i dan-danas koristiti stariji Puležani.

Braća Banana

Nije tu obuhvaćena, što se tiče recentne povijesti, samo NK Istra. Saznajemo tako, primjerice, da je Nogometni klub Valkane utemeljen 1963. godine, zatim se zvao NK Pula, NK Istra Cement, NK Pula ICI, a ugašen je 2010. godine. U sezoni 1993./94. gledalište je moglo ugostiti oko 3.000 gledatelja. I tu su neki Puležani imali jako lijepe uspomene kroz godine, odlaska na utakmice i slično, navijanja i ostalog.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Braća Banana, odnosno legendarni Ardemio i Argeo Zimolo, neizostavni su dio sveobuhvatne priče o pulskom nogometu. Odrasli su u Balotinoj ulici, odmah pored stadiona, kao klinci su bili sakupljači lopti, a šamar su zaradili kao osmogodišnjaci, kako vele, od beka NK Split jer su dirali lopte uz teren i odugovlačili trajanje utakmice. Potom su, kao odrasli, dobili crvene kartone i zbog ometanja utakmice i ostalih »psina«, odnosno nestašluka koje su izvodili s s prozora i(li) balkona stana, a Argeo je kazao da će, ako mu jednog dana kada umre budu otvarali srce, unutra naći NK Istru.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

Uz brojne plakate, nalazimo i kopačke Radovana Spasića iz 1973. godine, neizostavnog protagonistu priče o pulskom nogometu kroz godine. Priče koje kazuju panoi, izlošci su tople, ljudske, koje su veće od same domene nogometa, prikazuju (su)život s nogometom i kako je taj sport utjecao na svakodnevicu.

(Snimio Duško Marušić Čiči)

I jedan od najtragičnijih događaja iz pulske povijesti vezan je također za nogomet. Naime, neposredno nakon eksplozije na Vergaroli 18. kolovoza 1946., odigrana je nogometna utakmica između pulskog USO-a i riječkog Kvarnera za ulazak u prvu jugoslavensku ligu, što su pulski mladići odigrali s crnim povezom na ruci te izgubili. Godinama se puno pričalo je li se ta utakmica uopće trebala odigrati, obzirom na okolnosti i na sve, i mnogi su smatrali da nije bilo potrebno da se ta utakmnica uopće odigra.

(Snimio Duško Marušić Čiči)