(Snimio Duško Marušić Čiči)
Nakon Venecije, u pulskoj Galeriji Makina otvorena je izložba fotografija autorice Edne Strenja Jurcan naslovljena "Vitiligo- aposemija duše".
"Vitiligo je stečena, ograničena, depigmentacija kože koja je sklona širenju i najčešće se manifestira s ostalim autoimunim bolestima. Pojavljuje se najčešće između 10. i 30. godine života. Ja sam prvu mrlju primijetila sa 18 godina. Obzirom da se malo priča o toj bolesti i osobe često prekrivaju svoje mrlje korektorima i odjećom, odlučila sam raditi portrete ljudi koji imaju vitiligo, kako bi se stvorila svijest i educiralo o tome što je zaista vitiligo i zašto ga se ne treba sramiti. Iako nije opasan za zdravlje, vitiligo može uzrokovati različite psihološke smetnje.
Osobe s jakim mrljama na koži često se bore s manjkom samopoštovanja, lošim samopouzdanjem i anksioznošću. Do prve pojave bijelih mrlja na koži pretežito dođe nakon stresnog događaja (npr. straha, smrti u obitelji, neuspjeha u školi, rastave...), nakon preboljele druge bolesti ili druge traume. Obolijevaju podjednako osobe oba spola. Cilj ovog rada je edukacijom potaknuti ljude na razmišljanje o različitostima, o poticanju tolerancije, zajedništva i poštivanja drugih. Želja je da se osnaže osobe s vitiligom, da se kroz edukaciju i promoviranje različitosti kao ljepote, osobe s vitiligom osjete bolje u svojoj koži.
U razgovoru s ljudima koji su odlučili sudjelovati, saznala sam kako je nekima bio veliki iskorak stati pred objektiv i odlučiti da se neće sramiti ako njihove fotografije budu izložene javnosti, te da su, zbog toga, veoma ponosni na sebe, kaže autorica i dodaje da je "aposemija sposobnost određenih vrsta životinja da 'oboje' svoje tijelo pred stresnom ili opasnom situacijom. Kod osoba s vitiligom, 'fleke', osim na koži, ostaju i na duši".
Edna Strenja Jurcan rođena je 1982. u Puli. Diplomirala je na Arhitektonskom Fakultetu u Veneciji s temom "Vodič arhitekture u Puli: 1850 – 1990.". Fotografijom se aktivno bavi od 2013. Izlagala je na skupnim izložbama u Puli, Rijeci, Zagrebu i Sarajevu gdje je više puta nagrađivana. Na salonu fotografije u Vinkovcima 2018. dobiva prvu nagradu za seriju "Tata i ja – objektivizacija jednog sjećanja", koja je izložena na samostalnim izložbama u Zagrebu (Institut za suvremenu umjetnost – kustosica Janka Vukmir), u galeriji Fotokluba Split te u Uličnoj Galeriji u Beogradu. Osnivačica je i voditeljica zbora Praksa. Živi i radi u Puli.