Osoba koja bude imenovana porečkim i pulskim biskupom, nakon imenovanja dr. Dražena Kutleše splitsko-makarskim nadbiskupom, nosit će broj dvanaest, govoreći sportskim rječnikom. Toliko se, naime, biskupa zaredalo od osnivanja biskupije. Od odlaska mons. Kutleše u Split prošlo je tek, a neki će reći već, osam mjeseci. Kada je imenovan apostolskim administratorom, nadbiskup Kutleša je rekao da je to privremeno i da se nada da će biskup porečki i pulski uskoro biti imenovan i ustoličen. 

Naslovne biskupije Novigrada i Pićna

Dok čekamo da se to dogodi, zanimljivo je pogledati koliko je vremena proteklo između pojedinih imenovanja jedanaest duhovnih pastira Crkve u Istri.

Reorganizacijom crkvenog ustroja 1828. godine u Istri su ukinute novigradska i pićanska biskupija, koje nisu izbrisane iz memorije Crkve, već su postale naslovne biskupije: dodjeljuju se (nad)biskupima, dok jednoga dana ne budu imenovani rezidencijalnim. Trenutno je novigradski naslovni biskup Portugalac José Avelino Bettencourt (od veljače 2018.), rođen 1962., apostolski nuncij u Armeniji, koji nosi titulu nadbiskupa; pićanski naslovni biskup je Valentin Pozaić (od veljače 2005.), rođen 1945. godine, zagrebački pomoćni biskup u miru. Još je jedna istarska biskupija naslovna, cissanska, čiji naslov nosi Ante Jozić (od veljače 2019.), nadbiskup, apostolski nuncij u Gruziji, rođen 1967. godine.

Nakon provedbe bule Locum beati Petri ostale su u Istri 1830. godine samo dvije biskupije: tršćansko-koparska i porečko-pulska. Tršćanskim biskupom imenovan je Matej Ravnihar (1830.-1845.), kojeg je naslijedio dr. Jernej (Bartol) Legat (1845.-1875.). Porečkim i pulskim biskupom imenovan je Antonio Peteani (1830.-1857.), koga je naslijedio dr. Juraj Dobrila (1857.-1875.).

Kada je mons. Dobrila premješten iz Poreča u Trst u pitanju je bio opstanak porečke i pulske biskupije. Biskup Dobrila naumio je porečku i pulsku biskupiju pripojiti tršćanskoj, ali je iskrsnula još jedna ideja: sjedinjenje porečke i pulske s krčkom biskupijom koja bi imala sjedište u Puli. Vratimo se priči o ustroju porečke i pulske biskupije.

Trajno pripojenje porečkoj biskupiji

Ukidanje slavne pulske biskupije Puljanima je bio prevelik udarac, stoga su i Kaptol i Općina 1822. godine uputili caru Franji I. molbu da se biskupija sačuva. Molba je bila uslišana. U buli pape Lava XII., među ostalim, stoji: "Biskupske pak Stolice: koparsku, pulsku i makarsku proglašujemo sačuvanim i trajno ih pridajemo i vežemo uz druge biskupske Crkve kao sustolne, da njima ubuduće upravlja jedan te isti biskup".

Posljednji pulski biskup bio je Ivan Dominik Juras, Rabljanin (1778. – 1802). Poslije njegove smrti pulska biskupija ostala je ispražnjena do ukinuća 1828. godine, te sjedinjenja s porečkom 1830. godine.

Prvi porečki i pulski biskup dr. Antonio Peteani na toj je službi bio do smrti 1857., trinaest godina; u dva je navrata odbio prestižnije (nad)biskupije, goričku i zadarsku. Imenovanje njegova nasljednika nije se dugo čekalo, već iste godine imenovan je biskupom dr. Juraj Dobrila, koji će 1875. preuzeti tršćansko-koparsku biskupiju. Poreč i Pula ostali su bez biskupa tri godine, kada 1878. duhovnim pastirom postaje dr. Janez Nepomuk Glavina. On će 1882. u Trstu zamijeniti preminulog biskupa Dobrilu. Alojzije Marija Zorn brzo će, iste godine biti imenovan porečkim i pulskim biskupom, koji će biti upamćen kao biskup s najkraćim stažem u ovoj biskupiji, svega šest mjeseci. Nakon godinu dana biskupom je imenovan Gianbattista Flapp, koji je stolovao od 1884. do 1912. godine, najduže, dvadeset i osam godina. Porečko i pulska biskupija bez dužeg čekanja dobiva biskupe Trifona Pederzollija (1913.-1941.) i Raffaela Maria Radossija (1941.-1947.). 

Presedan pape Benedikta XVI.

Nakon završetka Velikoga rata, Istra je bila bez rezidencijalnog biskupa, kojom upravljaju administratori, dr. Mihael Toroš (1947.–1949.) i Dragutin Nežić (1949.–1960.). Imenovanje dr. Nežića rezidencijalnim biskupom porečke i pulske biskupije dogodit će se tek 1960. godine; deset godina ranije, 1950. godine, dr. Nežić je imenovan naslovnim pomarijskim biskupom. Duhovni pastir u Istri bio je lijepih dvadeset i četiri godine. Nakon biskupa Nežića dva iduća imenovanja uslijedila su bez zadrške: 1985. godine naslijedio ga je Antun Bogetić, a njega biskup Ivan Milovan 1992. godine.

Onda se dogodilo nešto što se nikada ranije nije dogodilo. Prvo, biskup Milovan odbio je 2010. svojim potpisom prepustiti samostan u Dajli talijanskim benediktincima; papa Benedikt XVI. oduzima mu na nekoliko minuta biskupske ovlasti, kako bi umjesto njega sporazum potpisali vatikanski prelati. Drugo, papa Benedikt XVI. ubrzo imenuje svećenika duvanjsko-mostarske biskupije dr. Dražena Kutlešu biskupom koadjutorom. Time je mogućim kandidatima, svećenicima inkardinirani u porečkoj i pulskoj biskupiji, skliznula mitra s glave. Biskup Milovan otišao je u mirovinu 2012. godine, nastupilo je vrijeme biskupa dr. Kutleše. Sve je ostalo poznato. Nije međutim poznato kada će i koga papa Franjo imenovati dvanaestim porečkim i pulskim biskupom.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam