Sigurno ste puno puta čuli frazu da je mozak poput mišića i da mu je potreban stalni trening i vježba da bi i u poznim godinama bio brz i bistar. Elektroničar i inovator Željko Mogoroš živi je dokaz da je tome tako. Premda je već odavno zakoračio u osmo desetljeće života, ovaj Slavonac koji je više od pola života proveo u Kašteliru i dalje osmišljava, skicira i izrađuje naprave koje baziraju svoj rad na modernim tehnologijama, te za određene probleme traži i pronalazi jednostavnija, brža i jeftinija rješenja od onih kojih se danas koriste.

Kad prekoračite prag njegove radionice, kao da ste ušli u jedan posve novi svijet. Tu su otpornici, tranzistori i razni elektronički sklopovi, nacrti i dijelovi raznih telekomunikacijskih uređaja, roboti razne namjene, pa čak i tehnologije namijenjene istraživanju i otkrivanju svemira. Fragmenti jednog bogatog života posvećenog tehnologiji, istraživanju i prije svega elektronici u koju se Mogoroš još kao pučkoškolac prije šezdesetak godina zaljubio u rodnom Valpovu.

Djedov tavan

- S elektronikom sam povezan praktično čitav život. Točnije, prvi susret s tom uzbudljivom i novom tehnologijom bio je kad sam s 12 godina na tavanu djedove kuće u pronašao stari radio detektor. Njime su, kako mi je brat pojasnio, moji za vrijeme 2. svjetskog rata kriomice slušali program Radio Londona, što je u to vrijeme bilo i zabranjeno i opasno. Mene klinca to je otkriće fasciniralo i u naredne dvije godine zabavljao sam se s tom opremom te složio jednostavni prijemnik kojim sam se pohvalio u školi. Već tad sam se na neki način opredijelio i zaključio da je to ono što me zanima i čime se u životu želim baviti, prisjeća se Mogoroš.

- U srednjoj školi napravio sam srednjevalni odašiljač za radio program, međutim taj je radio samo ilegalno, što je u tadašnje vrijeme bilo poprilično opasno. Znao sam na srednjem valu pustiti LP ploču Elvisa Presleya, pa onda s prijateljima utvrđivao dokle se to čuje. Ispostavilo se da se radi o tri, četiri kilometra, što znači da se signal koji sam emitirao mogao slušati na području cijelog Valpova, otkrio nam je naš sugovornik.

Dječje igre pretvorile su se u hobi, hobi je skicirao daljnje školovanje. Nakon završene škole i odsluženog vojnog roka trebalo je i naći odgovarajući posao u branši. Situacija u Slavoniji u to vrijeme nije se po tom pitanju bitno razlikovala od današnje, pa je i mladi Željko Mogoroš sreću potražio i našao u Njemačkoj.

- Zaposlio sam se u tvrtki ITT i na početku radio na tokarskom stroju jer su Nijemci, kao i danas, tražili ljude koji će raditi u pogonima i proizvoditi. S vremenom sam se uspio prebaciti u laboratorij u kojem se radilo na elektronici za vojni program. ITT je inače američka kompanija s tvornicama širom svijeta, koja je u to vrijeme bila vodeća u području proizvodnje navigacije i vojne elektronike. Tu sam imao prilike raditi na razvoju ručnih primopredajnih uređaja, ali se između ostalog pojavio i jedan nacrt na kojem je stajala oznake NASE. Bio je to kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća i naravno da je svima to bilo uzbudljivo i novo te smo tek vremenom kolege i ja shvatili da radimo izlazni stupanj ručnog primopredajnika kojeg je NASA koristila u programu Apollo za blisku komunikaciju s astronautima na Mjesecu. Razvili smo i izradili svega deset komada tog prijemnika, a jedan od njih bio je i u letjelici Apollo 11 kojom su u srpnju 1969. godine ljudi prvi put sletjeli na Mjesec, pohvalio nam se Mogoroš.

Povratak u Hrvatsku

Nakon šest godina provedenih u Njemačkoj odlučio se na povratak doma, te krenuo graditi vlastiti posao u području istraživanja i razvoja telekomunikacijskih uređaja.

- Imao sam ideju napraviti paging sistem za jednosmjernu komunikaciju te sam u tome i uspio, a svoju sam inovaciju izložio 1980. godine na manifestaciji RAST YU u Rijeci. Za kompletan razvojni program i izrađene uređaje zainteresirali su se ljudi iz tadašnjeg RIZ-a te su ih na kraju i otkupili. Radilo se o popriličnom iznosu novca koji mi je omogućio otvaranje vlastitog laboratorija za istraživanje i rad na novim projektima, kaže Mogoroš.

I u narednim godinama fokus mu je bio na telekomunikacijskoj tehnici i uređajima, te je, između ostalog, razvio primopredajnik za vozila, ručnu sintesajzersku primopredajnu stanicu i nekoliko generacija pagera. Uređaji su lako pronalazili put do kupaca, a Mogoroš je zarađeno uložio u zemljište i gradnju kuće u Kašteliru. U nju se s obitelji preselio neposredno prije početka rata te se nastavio baviti elektronikom i inovacijama.

- Zaposlio sam se u novigradskom Solarisu kao voditelj proizvodnje fotonaponskih modula, a radeći na tome rodile su se ideje za razvoj nekih novih proizvoda. Između ostalog, izradio sam prototip solarnog punjača mobitela, solarni tjerač komaraca, solarni tjerač krtica, kao i set igračaka pogonjenih energijom dobivenom putem fotonaponskog modula. Bilo je to prije gotovo dva desetljeća i naši proizvođači tada jednostavno nisu prepoznali potencijal tih proizvoda. Danas slične igračke uglavnom na tržište izbacuju Kinezi i Japanci, a mi smo ih mogli u tome preduhitriti. Ali nismo, kaže Mogorović.

U međuvremenu je upoznao Marina Tumpića iz Astronomske udruge Vidulini te se uključio u međunarodni tim Synergy Moon s kojim su se plasirali u finale svjetskog natjecanja Google Lunar XPrize. Mogoroš je u toj priči bio tvorac Mjesečeva vozila koji se prema zadatku natjecanja trebao meko spusti na mjesečevu površinu, prevaliti udaljenost od najmanje 500 metara te o tome na Zemlju poslati video visoke rezolucije. Suradnja s Vidulinima i Istarskim svemirskim programom nastavljena je do danas pa su zajednički izradili i Piko satelit i još neke elemente kojima se istarski zaljubljenici u svemir koriste u svom radu i u popularizaciji znanosti među mladima.

Fokus na robotici

- Već neko vrijeme fokus mi je na robotici, pa sam krenuo razvijati nekoliko ideja koje smatram da bi mogle biti zanimljive tržištu. Jedna od njih je izrada nekoliko verzija prototipa robota koji se samostalno uspinje uz stup ili drvo, druga je robot namijenjen kontroli i snimanju stanja u raznim u cijevima, a inovacija na kojoj radim i koja je još u povojima je i autonomno plovilo na Sunčev pogon koje bi moglo kontrolirati obalu i more, kazao je Mogoroš.

Tri verzije uspinjućeg robota MOG već su dovršene. Kakva bi im mogla biti namjena?

- Vrlo raznolika, kaže naš sugovornik. - Zamislite stup na koji treba postaviti kameru, nekakve senzore ili meteorološku stanicu. Danas vam za to treba čitava infrastruktura i ljudi koji će sve to odnijeti gore, pričvrstiti i osigurati mu napajanje. Sve je to poprilično skupo i traje puno vremena, dok s ovim mojim robotom jedan čovjek koji upravlja njime može sve to obaviti brzo, jednostavno i jeftino. Dovoljno je na njega namontirati željenu opremu, bežično je poslati na visinu te je poslati uz stup i na željenoj visini zakočiti. Energiju mu osigurava fotonaponski modul koji puni akumulatore kapaciteta od oko 35 ampera. To je pristojna energija koja i bez sunčanih dana može instaliranim uređajima osigurati nekoliko dana autonomije i rada, kaže.

Tu je i domaća inačica robota za pregled cijevi. Pregled cijevi za grijanje, kanalizacije i vodovoda sve se više obavlja pomoću robota, a do rezultata do kojih su došli timovi stručnjaka u vodećim svjetskim kompanijama na tom području Mogoroš je došao sam uz pomoć svoje dvije ruke i alata. Oba ta proizvoda razvio je u potpunosti, te se nada da bi u njima i domaće gospodarstvo i proizvođači mogli vidjeti svoju šansu, ali ne razbija time glavu previše. Jer glava je i dalje puna ideja, a svaka od njih prilika je za još jedno novo i uzbudljivo putovanje u nepoznato. Čovjeku koji je posvetio svoj život inovacijama i tehnologiji malo toga danas više od toga treba.

Povezane vijesti

• NASA-ina divovska nova raketa sprema se za prvo lansiranje
• NASA predstavila uzorak asteroida bogat ugljikom
• NASA-ina svemirska sonda "sigurna" nakon najbližeg ikad prilaska Suncu