Za EU projekt za beskućnike udruge Institut ipak ima nade

"Da su preokreti mogući, na to smo navikli, no ovo što se dogodilo nakon krađe računala i nevolje u kojoj smo se zatekli, doista je divno", sažela je svoje dojmove Varja Bastiančić, predsjednica udruge Institut za pomoć ovisnicima, iz koje su lopovi prošli tjedan ukrali dva računala. Na jednom od njih je bio napisan jedini primjerak EU projekta kojim su, otvaranjem dva Dnevna boravka, trebali biti zbrinuti deseci beskućnika Pule i Poreča. Bilo bi to mjesto gdje bi tijekom dana dobili ono najosnovnije - hranu, toplu vodu, podršku. Krađom računala, vjerojatno već utopljenim "za šaku dolara", beskućnicima je oduzeto i to malo - sigurna luka u kojoj bi bar dio dana živjeli kao ljudi. No, nade ima.

Od objave priče o ukradenom računalu u našem listu udruzi Institut javili su se mnogi nudeći pomoć, od Grada Pule, FINA-e, raznih udruga i institucija, pa sve do običnih građana koji su nudili svoja računala, pa i računala svoje djece i unuka. U ovom trenutku možda najvažnija pomoć stiže iz Grada Pule, iz kojeg su ponudili pomoć u pisanju izgubljenog projekta. Njihove će stručne službe, kaže nam Bastiančić, učiniti sve što mogu da pomognu u pisanju novog projekta, kako bi ipak bio poslan do 18. travnja, do kada je rok.

SMS-ovi podrške

"Nakon objave članka u novinama, mobitel se doslovno nije gasio. Od jutra su se samo nizali telefonski pozivi koji su nudili pomoć ili rješenja oko nastale situacije", kaže nam Bastiančić, prepričavajući događaje koji su uslijedili dva dana nakon objave priče u Glasu Istre. To je jutro, kaže, počela u razgovoru sa zaposlenikom FINA-e koji im je ponudio dodatno video osiguranje ureda te bazu za pohranu podataka. Cijeli dan, nadalje, stizali su brojni SMS-ovi puni podrške, a bilo je i nekoliko emotivnih poziva.

"Poziv djevojke koja je odmah ponudila svoje računalo bio je iznimno dirljiv, uzimajući u obzir da mladi danas bez računala imaju osjećaj da si im oduzeo kontakt sa svijetom", veli nam Bastiančić, na rubu suza od zahvalnosti. Još je jedan poziv dirnuo sve u Institutu, a to je bio poziv jedne gospođe koja je ponudila računalo svog sina.

"Mali ima kompjuter i ja ću vam ga pokloniti ako rabi", rekla je gospođa i ne neki način oslikala koliko je cijela priča pogodila mnoge i koliko je većina ljudi ipak spremna pomoći, bez obzira na sve. Kako je dan prolazio, javljalo se sve više ljudi, a dogodio se i susret s Vilijem Rosandom, zaposlenikom ureda Ivana Jakovčića, koji je također ponudio pomoć. Ubrzo zatim, stigao je poziv iz Grada Pule.

Iskaz poštovanja

"Nazvao je dogradonačelnik Robert Cvek i rekao da žele doprinijeti rješavanju nastale situacije, jer se rad naše udruge cijeni u Gradu Puli. Rečeno nam je da su angažirali osobu koja je voljna pomoći da ovaj zahtjevni EU projekt napišemo iznova, rekla je Bastiančić, kazavši da stoga nije sve izgubljeno, da nade ima. Nazvala je nadalje i pročelnica gradskog odjela za društvene djelatnosti Elvira Krizmanić Marjanović kazavši da zbog nastalih okolnosti i osiguravanja daljnje sigurnosti opreme, treba zamijeniti vrata i osigurati se kroz sustav protuprovale.

"Dakle, sva ponuđena pomoć i podrška te iskazi poštovanja prema radu udruge su vrlo dragocjeni, posebno od Rosande, Cveka i Elvire", kaže Bastiančić, zahvalivši se svima. "Sve nam to jako puno znači", rekla je i dodala da vole ovaj grad i lijepo je znati da im je ljubav uzvraćena.

Projekt koji je izgubljen, podsjetimo, bio je projekt kojem su ciljane kategorije bili ovisnici i beskućnici, i čija se vrijednost procjenjuje na 1,5 milijuna kuna za dvije godine. Tim su se novcem trebala uspostaviti još dva Dnevna boravka za navedene ciljane skupine u Puli i Poreču. "Potreba za njihovim otvaranjem je itekako velika", istaknula je Bastiančić, jer osim ciljanih skupina, Dnevni boravak, poput onih već otvorenih, brine o još jednoj ugroženoj skupini - umirovljenicima. I oni naime dolaze u Institutov boravak gdje, žalosno ali istinito, dobiju bar jedan pristojan obrok, a mnogi se ondje i tuširaju. Mirovine su im toliko male da za taj "luksuz" nemaju novaca. Šteta je gubljenjem projekta tim veća. Jer otvaranje još dva takva mjesta, moglo bi se čak reći utočišta, mnogima bi značilo spas.

(Nera SOFTIĆ)