Ovih dana obratilo nam se više zaposlenika rabačke hotelske kuće Maslinice - tvrtke u talijanskom vlasništvu - koji su nezadovoljni i generalnim stanjem i odnosom poslodavca prema njima. Ističu mnoge nepravilnosti i nekorektnosti, od smanjivanja plaća do, kako kažu, neprihvatljivih pritisaka. Radnici Maslinice, koja je u Rapcu i veliki poslodavac i važna hotelska kuća, za takvo stanje prije svega optužuju novog prokurista Josefa Antona Maria Steurera iz Italije i njegovog konzultanta Stefana Vancherutia, također iz Italije.

Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije, ističe posebno lošu okolnost da četveročlana Uprava Maslinice uopće i nije u Rapcu.

- Četveročlana Uprava je u Italiji! Jednom mjesečno na par sati netko od njih dođe u Rabac, i to je to! Ovakva kompanija, u ovoj djelatnosti, a posebno u ovakvoj situaciji kao što je sada, ne može se voditi iz Italije. Neka se ugledaju na Maistru i Valamar, s menadžmentom koji je svakodnevno 24 sata s radnicima. I oni imaju probleme, ali ih rješavaju. U ovako konfuznoj situaciji Maslinica funkcionira samo zato što radnici znaju svoj posao. Kako će funkcionirati u narednom razdoblju kad se očekuje veći booking, u situaciji kada postoji kronični nedostatak radnika, pokazat će vrijeme. Bojim se da se ne dogodi da se hoteli ne otvore ne zato jer neće biti gostiju, već zato što neće imati tko raditi. A onda je to isključiva odgovornost, ali i sramota oba prokurista i Uprave društva, jer se prema radnicima nisu odnosili kako treba i nisu uspjeli sačuvati "staru" sezonsku radnu snagu, ali ni privući nove sezonske radnike. Ako se to dogodi, onda će na vidjelo izaći sva nesposobnost rukovodeće strukture i menadžera Maslinice, ističe Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije.

Smatra da bi stvaranje prijateljskog okruženja trebao biti prioritet svakog stranog vlasnika kojem je cilj dugoročno poslovanje u tom okruženju.

Marina Cvitić

- Obzirom na činjenicu da je pokojni vlasnik Maslinice Filippo Horstmann bio počasni građanin Grada Labina, za pretpostaviti je da su odnosi s lokalnom samoupravom, a time i s građanima Rapca i Labina, bili korektni, da ne kažemo idilični. Zbog čega su se idilični odnosi poremetili, možda je pitanje i za gradske vlasti, ali i za nove vlasnike, odnosno četveročlanu Upravu. Njoj možda i nije interes dugoročno poslovanje u Rapcu. Mogu samo reći da su priče kako se Maslinica d.o.o. prodaje vjerojatno utemeljene. Nadam se samo da će do prodaje doći čim prije, te da će Maslinicu kupiti investitor kojem je temeljna djelatnost turizam, i koji će znati cijeniti okruženje, građane Rapca, a posebno radnike Maslinice, njeno najveće bogatstvo. Ukoliko se to ne ostvari, bojim se da će se Maslinica devastirati u svakom pogledu, a posebno u kadrovskom. Što se tiče odnosa predstavnika vlasnika prema radnicima, mogu komentirati samo ono što čujem, a o čemu sam već i progovorila kroz letak koji je upućen svim radnicima kompanije sredinom svibnja ove godine, rekla je Cvitić.

U letku, među ostalim, piše i ovo:

- Iako su organizacija rada i međuljudski odnosi u Maslinici nikad izliječene boljke koje se protežu dugi niz godina, sadašnja situacija je zabrinjavajuća. Mnogi radnici su uplašeni zbog načina komunikacije. Ono što se nikad nije dogodilo u Maslinici, sada se po pričanju prestrašenih radnika događa - nekima se planiraju otkazi, a nekima smanjenje plaće. Od 2002. godine, od kada je osnovano društvo Maslinica d.o.o., prema našim informacijama, dogodio se tek jedan otkaz. Radnici, ako su bili raspoređeni na neke druge poslove, zadržavali su svoje plaće. Naravno, nekima se i sada položaj poboljšao, odnosno neki su unaprijeđeni. Ono što je zabrinjavajuće i nad čime se treba zamisliti jest to da zbog konfuzne situacije dosta radnika odbija prihvatiti odgovornija radna mjesta.

Još prošle godine smo upozorili da radite u kompaniji gdje je Uprava u drugoj državi, u kojoj ste za Upravu i vlasnike samo brojke! Ako ne dajete dovoljne visoke brojke u profitu, treba vas smanjiti i poslati doma, po mogućnosti za što manje novca. Situacija u Maslinici gora je nego ikad prije. Prema provjerenim informacijama, kompanija se nudi na prodaju, a cijena će biti bolja ako ima manje radnika i ako su prava radnika, odnosno trošak radnika, što manji, piše među ostalim u letku.

Nekadašnji poznati sindikalac Bruno Bulić bio je 2018. i 2019. u Maslinici menadžer za ljudske resurse, a bavio se i unutarnjom organizacijom tvrtke. Otišao je ogorčen, nije htio potpisati produljenje ugovora o radu.

Bruno Bulić

- Kad sam došao u Maslinicu uvidio sam tri stvari. Prvo, potpunu kadrovsku dezorganizaciju gdje je nekolicina ljudi bila zaštićena kao svete krave u Indiji, kako s plaćom tako i statusom. Drugo, izuzetno niske plaće u odnosu na ostale hotelske kompanije. Treće, potpuno poremećene međuljudske odnose. Odmah sam predložio talijanskoj upravi društva da se riješi prokurista na bilo koji način, jer je on bio temeljni kamen smutnje oko svih loših stvari koje sam spomenuo. Nažalost, to se nije napravilo. Doživljavao sam različita podmetanja od pojedinaca koji su imali visoke plaće i nedodirljiv status od prokurista. U tim okolnostima je bilo teško raditi. Povukao sam nekoliko poteza koje je talijanska uprava prihvatila, a to je da najmanja neto plaća bude 4.800 kuna, umjesto do tada 3.600 kuna. Odmah sam predložio i da se 20 radnika koji su radili na određeno vrijeme stalno zaposli, kako bi se kvaliteta rada digla na višu razinu, jer je postojala velika disproporcija sezonaca i radnika u stalnom radnom odnosu. No i s tim brojem je odnos stalnih radnika i sezonaca bio ispod ostalih kompanija u našoj branši. Treća stvar koju sam napravio bila je reorganizacija po uzoru na veće hotelske kompanije. Kroz novi način rada u 2019. imali smo manji utrošak vremena po gostu u odnosu na druge. Članovi Uprave, svi Talijani, izuzetno su skromnog znanja kad je u pitanju taj segment poslovanja, a o poznavanju naših zakona, posebice Zakona o radu, apsolutno nemaju pojma. Stoga je s njima bilo jako teško komunicirati, kaže Bulić.

- Treba reći da je 2020. pokrivena novcem države, one četiri tisuće kuna po radniku plus doprinosi, tako da su troškovi kompanije neovisno o broju gostiju bili minimalni, ističe Bulić, koji se osvrnuo i na novog prokurista koji je došao iz Italije, ali je ostavljen i stari, domaći.

- Uprava je dovela novog prokurista pa su sada dvojica. Ne zna se tko pije, a tko plaća! Mislio sam da će to biti osoba koja će poštovati zakone države u koju je došla i da će to biti osoba koja će u komunikaciji s personalom biti na profesionalnoj razini. No kada je ostao i stari prokurist, i uz njega došao novi, i kad sam vidio kako su počeli raditi, istog trenutka poslao sam dopis Upravi da ne želim da mi se više produžava ugovor o radu. Tako sam se odmaknuo u zadnji trenutak od ludosti koje su nastale nakon toga. Radnici me neprestano zovu, ne razumiju da više nisam član te kompanije i da im ne mogu pomoći, osim savjetom. Na osnovu informacija koje od njih dobivam vidim da je tamo cirkus! Kako će to završiti, ne znam, ali znam da je Maslinica kompanija koja je mogla jako lijepo poslovati. Mislim da bi bilo najbolje da vlasnici prodaju tu kompaniju, da je uzme netko tko zna raditi te da rastjera u skladu sa zakonom ove svete krave koje su još ostale na njenom čelu, kaže Bulić.

Odgovor smo pokušali pronaći u tvrtki Maslinica. Prokurator je rekao da ne želi ništa komentirati i uputio nas na talijanske članove Uprave. Međutim, Ivo i Bruno Gentilini te Fabio Tovini nisu odgovorili na naš mail sa zahtjevom za očitovanje o stanju u tvrtki Maslinica.

Povezane vijesti

• Cvitić: Ni u jednom trenutku se nisam upustila u špekulacije o tome da su priče o prodaji Maslinice vjerojatno utemeljene. SAMO SAM KONSTATIRALA ŠTO SAM ZNALA
• Bruno Bulić, bivši menadžer u rabačkom hotelijeru: U Maslinici ima daleko većih i važnijih problema nego vući se sa mnom po sudovima. ALI AKO TREBA, SPREMAN SAM I NA TO!
• Rabačku hotelijersku kuću prije 22 godine kupili su Talijani i u nju mnogo uložili. HANS STEURER, PROKURIST: Maslinica je od samih početaka mnogo učinila za lokalnu zajednicu