VELIKI PEDAGOG TONE PERUŠKO 1963. PIŠE U GLASU ISTRE: "Da ne ispadne glupost kao s tzv. Zlatnim stijenama u Puli (Podstinje) - kako nazvati vidikovac kod Plomina?"

"Da ne bismo i tu izmišljali pa da ispadne kakva glupost kao s tako zvanim 'Zlatnim stijenama' u Puli (Podstinje), potrebno bi bilo već sada razmišljati o imenu vidikovca i motela", piše istarski/hrvatski pedagog i književnik Tone Peruško (Premantura, 1905. - Pula, 1967.) u kratkom a sadržajnom novinskom tekstu pod naslovom "Kako nazvati vidikovac kod Plomina?", objavljenom u Glasu Istre prije 57 godina, točnije 30. travnja 1963.

Tekst je osnivač Pedagoške akademije u Puli (kojoj je bio prvi direktor sve do svoje smrti 1967.) napisao uoči uređivanja vidikovca i gradnje motela na izlazu iz Plominskog kanala, 'tamo gdje asfaltna cesta zakreće za 90 stupnjeva prema Rijeci'.

Do izgradnje Istarskog ipsilona to je bilo popularno i neizbježno stajalište za putnike autobusa, automobila i motocikliste na relaciji Pula - Rijeka (i obrnuto), tim više jer 's tog mjesta puca krasan vidik na Rijeku i cijeli Kvarner'.

Tone Peruško zaključio je tekst ovim riječima: "Mislim da bi najbolji naziv bio onakav kako on glasi u labinskoj čakavštini i kako taj rt zovu Labinjani: Veršok (s akcentom na posljednjem slogu). To je zapravo i jedini ispravan naziv. I još nešto: gotovo u svim slavenskim jezicima on slično zvuči i isto znači. Prema tome, Vidikovac 'V e r š o k', Motel 'Veršok' ili samo: Veršok".

tone2

Original teksta Tone Peruška iz 1963.

No, to se nije obistinilo. Danas je na toj lokaciji Hotel "Flanona". O porijeklu, pak, tog naziva Tone Peruško nije propustio u tekstu napisati ovo: "Još su stari Rimljani po obližnjem Plominu i nazvali cijeli Kvarner 'sinus Flanaticus'; ime grada Plomina, "Flanona", ilirskog je podrijetla".

U tekstu Tone Peruško iznosi (politički) stav da naziv "Belevedere" ne bi odgovarao jer, dodaje, "to znači isto što i vidikovac, pa zašto da baš mi u Istri dajemo takve nazive, kad su nam pod fašizmom kraljevskim dekretom mijenjali stare nazive mjesta u talijanski".

Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je kao antifašist sudjelovao u radu NOO-a za Istru, Tone Peruško radio je u Rijeci kao zamjenik glavnog urednika Glasa Istre, surađivao je i u redakciji riječkog Novog lista te predavao u srednjim školama u Rijeci.

Objavio je vrlo značajne znanstvene radove "Metodske upute za obradu domaćega štiva" 1956. godine, "Pravopisni priručnik" 1957., a nešto kasnije objavio je znanstveno-stručno djelo "Materinski jezik u obaveznoj školi (Specijalna didaktika)", koje je kasnije objavljeno u još pet izdanja.

U Pulu se vratio 1961. godine, gdje je utemeljio Pedagošku akademiju i u čiji je studijski program, među ostalim, uveo i predmet "Nastava o zavičaju". Uvođenje tog predmeta izazvalo je tada prilično negativna stajališta u tadašnjim znanstvenim i političkim krugovima.

Tone Peruško je, uz Miju Mirkovića (Matu Balotu), jedan od glavnih pokretača ideje visokog školstva u Istri - taj projekt koji je započeo ogromnim entuzijazmom rezultirat će 40 godina kasnije osnivanjem Sveučilišta u Puli.