Aleksandra Božić iz sela Lazi (Kaldir) s psom u obilasku voćaka/Stradali cvjetovi (Snimio Anđelo Dagostin)
Mraz, snijeg i niske temperature između 6. i 9. travnja uzrokovale su veliku štetu na višegodišnjim nasadima koji su bili u cvatu, pogotovo na nasadima bresaka, marelica, trešanja, nektarina, krušaka, jabuka, šljiva, višanja i drugih kultura. Za područje Motovuna stoga je Istarska županija proglasila prirodnu nepogodu.
Obišli smo na terenu stoga lokalne uzgajatelje voća i povrća kako bismo vidjeli koji su razmjeri šteta. Usred sela Lazi na Kaldirštini, poznatog voćarskog kraja, dočekala nas je Aleksandra Božić. S udomljenom kujicom Leom krenuli smo u obilazak voćaka na kojima uglavnom više nema plodova.
- Štete će biti, ovisno o kulturi, od 70 do 90 posto, na marelicama je sto posto. Na kasnim jabukama će biti najmanja šteta, jer one su tek cvatu, kaže pokazujući nam tužne, prazne grane većine voćaka. Koliko bi mogla iznositi nadoknada štete Ministarstva poljoprivrede? "Dosad to nismo koristili, ali koliko znam to budu minorne odštete, ako se ne varam od 5 do 10 posto ukupne štete", odgovara. Idućih dana slijedi popisivanje štete, zatim dolazi komisija koja provjerava prijavljenu štetu, i onda se čeka.
U OPG-u Aleksandre Božić na četiri hektara uzgajaju razne vrste trešnji, marelica, nektarina, krušaka, šljiva i breskvi. Ne ovise o turizmu, jer su im kupci domaći ljudi željni domaćeg voća. Prodaju na tržnici u Rovinju, a lani su započeli s dostavom putem Facebook narudžbi (Istarska web tržnica i Od zemlje do stola u Istri). Iako se tako dosta gubi vremena na odgovaranje i dogovaranje, to je još jedna prodajna niša koja je zaživjela.
Sama Aleksandra voćarstvom se počela baviti kada se udala prije 16 godina, a tom su se djelatnošću bavili još muževljevi djed i baka koji su voće dovozili s magarcima u Pazin "na feratu", i onda na pulsku tržnicu. "Nama je danas lakše, jer imamo kombije, ali nekad su oni s te dve brente voća dobili koliko i mi s cijelim kombijem", smije se, napominjući da se tada voće nije uvozilo iz inozemstva, ako ga je bilo u zemlji.
Renata Jurić Bertoša iz Brtošići u pregledu marelica (Snimio Anđelo Dagostin)
Saznajemo da su danas od voća najtraženije trešnje! One među prvima dolaze i najbolje se prodaju. Potom su tu plosnate breskve "koje imaju fino meso kao starinska sorta vinogradarka", ali su dosta delikatne za uzgoj. Tražene su zatim marelice i nektarine koje su još zahtjevnije od breskvi. U prodaji nema problema "kad kupci znaju da je sezona nekog voća i da je domaće". Napominje da se u njihovom kraju posebno pazi na karencu, europske standarde zaštite, ali se provode i redovite kontrole. Naglašava da su primjetni sve veći klimatski ekstremi posljednjih godina: "ili ima previše vode pa sagnjiju, ili je kasni mraz, ili je tuča". Uz sve to u ovom kraju uslijed jakih kiša česti su odroni zemlje koji zatrpaju puteve do voćnjaka i njiva ili se oni sami znaju odronuti. Unatoč svim problemima Aleksandra zaključuje da voli ovaj posao.
Posjetili smo i u susjedno selo, Brtošiće, gdje OPG Fruti Bertoša od 2003. godine sa suprugom drži Renata Jurić Bertoša. U svom "edenskom vrtu" na osam hektara površine uzgajaju trešnje, marelice, breskve, jabuke, kruške, šljive, nektarine… Zapravo gotovo sve voće koje stiže na naše tržnice. Voće distribuiraju na svom štandu na pulskoj tržnici, a što se ne proda ide u veleprodaju. I oni su lani uslijed "zatvaranja" zbog korone započeli s prodajom na kućnom pragu i dostavom putem online narudžbi.
- Marelice su potpuno stradale, 98 posto. One su već imale plodove koji su se zaledili i propali. Breskve su i isto jako pretrpile, dok su čerešnje dobro pasale, jer su tek počele cvas, objašnjava nam Jurić Bertoša. Napominje da zaštitu voćnjaka od mraza orošavanjem sa stupova u njihovom brdovitom krajoliku nije moguće provesti zbog raštrkanosti malih parcela. Ni ona ne očekuje neku značajniju naknadu štete, a voće se za razliku od povrća ne može ponovo zasaditi ili zasijati.
- Kod voćaka nema te mogućnosti, i to nam je to za ovo leto. Znači cijelo leto smo se borili, nagnjojili, našpricali, uložili, storili sve ča treba, i u dve ledene noći sav trud i veliki ulog nestane, kaže Renata dodajući da su po pitanju klime najkrhkije voćke upravo marelice koje su tražene.
U posljednjih nekoliko godina česte su velike kiše u studenom i prosincu. Tada su im otežani ili prepriječeni putevi prema strmim parcelama, a protekle zime bilo je toliko odrona da u jednom trenutku nisu mogli izaći iz sela. Problem im stvara i brojna divljač, srne i divlji prasci, koja pojede vrijedne sadnice. Pita se, isplati li se? "Preživit ćemo i to", zaključuje optimistično.
Zvjezdana Križmanić na stradalom polju češnjaka kraj Ježenja (Snimio Anđelo Dagostin)
Nisu stradali samo poljoprivrednici na području Motovuna. Posjetili smo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Zvjezdane Križmanić u Velom Ježenju kraj Pazina.
- Škoda na česnu je znatna. Nismo to očekivali. Baš smo se razočarali, kaže Križmanić.
Napominje da će češnjak pokušati spasiti prihranom s aminokiselinama koje sadnicama smanjuju stres. Time se ojačava imunitet biljke, a prihrana se osim kod velikih oscilacija u temperaturi, daje i kada ih pogode bolesti ili kada padne grad. U svakom slučaju će berba kasniti kako u slučaju vrgoračkog ranog, zatim zagorskog, a tako i istarskog crvenog češnjaka. Upravo za potonji Udruga proizvođača istarskog češnjaka još uvijek čeka donošenje zaštitne deklaracije sjemena koju treba donijeti porečki Institut za poljoprivredu i turizam. Zanima nas koja vrsta češnjaka najbolje rodi?
- Najbolji prinos ima taj vrgorački koji je dobar i pikantan. Vizualno nije dobar za kiselit jer u sebi ima dosta sumpora pa poplavi. Nakon njega je istarski crveni koji je odličan za skladištenje, kaže Križmanić. Napominje da su i paski, mladi izdanci češnjaka, smrznuti.
Inače, sade manje količine poljoprivrednih kultura (brokula, cvjetača, kapuz…), ali konstantno, kako procjene da će biti potražnja na rovinjskoj tržnici. U većoj količini uzgajaju salatu, pomidore, kumpir, žbulu i česan, a osim na tržnici povrće prodaju individualno na kućnom pragu (štand je otvoren sve dane). Od veleprodaje su bili odustali.
Dio domaćeg češnjaka će se možda oporaviti (Snimio Anđelo Dagostin)
Kako za područje Grada Pazina nije proglašena prirodna nepogoda, pa se Zvjezdana niti ne nada nekoj pomoći. Nezadovoljna je s pretjeranom birokratizacijom državnih poljoprivrednih službi. "Mi od dela ne znamo kamo ćemo, kreće sezona, a oni nas daviju s administracijom", kaže. Još jedna stvar koja ih muči su prekupci koji pod egidom OPG-a prodaju strano povrće, često kupljeno u trgovačkim centrima.
Nekoć je radila u propalom Purisu, a unazad tri godine intenzivno se počela baviti poljoprivredom. Sada će joj se i muž u tome pridružiti s obzirom da je nedavno ostao bez posla. Dogodine stoga planiraju podizanje dodatnog plastenika, za rajčicu i papriku. "Od ovog se more živit, ali treba se znat da treba delat", zaključila je Zvjezdana.