U zgradi zauzete "questure" iz koje su istjerani carabinieri, djelovao je u rujnu 1943. Okružni NOO za Istru * O tom događaju danas svjedoči spomen ploča koja je, ne znam iz kojeg razloga, 1978. godine postavljena na zgradu dječjeg vrtića, u kojoj je 1943. živjela obitelj Constantini, a ne na zgradu "questure" u kojoj je djelovao Okružni NOO

Nakon što je 8. rujna 1943. fašistička Italija objavila kapitulaciju u Pazinu su pojavili "ribelli", odnosno partizani. U danima koji su potom slijedili u gradu nad ponorom Pazinčice bilo je živo, a događaji su se nizali više spontano i stihijski nego organizirano.

U Pazinu je ubrzo po padu Italije uspostavljena komanda mjesta, a na njenoj zgradi, prema Dušanu Diminiću koji je u to doba bio pri štabu 13. divizije, vijorila se hrvatska zastava. Komanda mjesta djelovala je u zgradi u kojoj je do ulaska partizana u grad bila "questura" (zgrada policije), a to je bilo u zgradi na današnjoj adresi Ulica Matka Brajše Rašana 1. U toj su zgradi u rujnu 1943. donesene mnoge važne odluke koje su trasirale put kasnijim događanjima. 

Nasuprot "questuri", u zgradi današnjeg dječjeg vrtića, u to je vrijeme živjela obitelj Constantini. Nasuprot "questure" i kuće Constantini bila je krojačka radionica Josipa Ukušića. U njoj je bio partizanski obavještajni punkt i stjecište istarskih domoljuba. Iz nje su često odlazile poruke koje su spasile mnoge živote na Pazinštini, ali i drugim krajevima Istre. U Ukušićevoj su radionici nakon njemačke okupacije Pazina odjeću šivali mnogi oficiri, a s njim je radio i jedan njemački vojnik od kojeg je, pričao je kasnije Ukušić, doznao za mnoge akcije i uhićenja.

U zgradi zauzete "questure" iz koje su istjerani carabinieri, zapravo pri komandi grada, a ne privatnim kućama, posve razumljivo, djelovao je u rujnu 1943. Okružni NOO za Istru koji je, kako se obično navodi, 13. rujna 1943., donio odluku "o prisajedinjenju majci Hrvatskoj i Jugoslaviji". O tom događaju danas svjedoči spomen ploča koja je, ne znam iz kojeg razloga, 1978. godine (35 godina nakon događaja) postavljena na zgradu dječjeg vrtića, u kojoj je 1943. živjela obitelj Constantini, a ne na zgradu "questure" u kojoj je djelovao Okružni NOO.

Vratimo se Dušanu Diminiću. Danas znamo da je poznati proglas od 13. rujna 1943. "Istarski narode", djelo Ljube Drndića, a ne Okružnog NOO-a. Diminić o tomu piše: "Koliko se sjećam, na put u Istru krenuo sam 14. rujna 1943. u društvu s drugom Ljubom Drndićem, koji se zatekao ondje. On je iz Istre došao štampati velike proglase u kojima se objavljuje oslobođenje Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom".

Diminić u nastavku pojašnjava: "Ljubo Drndić je jedan od prvih političkih radnika, članova KPJ koji su u Istru došli iz Jugoslavije i radili na političkim pripremama za razvoj Narodnooslobodilačkog pokreta i oružanog ustanka na osnovi odluka KPJ i NOP Jugoslavije. U to vrijeme Ljubo Drndić je bio član Privremenog partijskog rukovodstva KPH za Istru. Proglasi koji se ovdje spominju, odnose se na Odluku Okružnog NOO-a za Istru o odcjepljenju od Italije koja je objavljena u obliku proglasa "Istarski narode". S obzirom da je ta odluka donijeta 13. rujna 1943. teško da je Drndić mogao biti na putu za povratak u Istru već 14. rujna. Možda se radi o danu dva kasnije".

Bez obzira što odluku o sjedinjenju Istre s Hrvatskom u zgradi "donjeg vrtića" u Pazinu nije 13. rujna 1943. donio NOO za Istru, već ju je tih dana komunist Ljubo Drndić samoinicijativno napisao u zgradi "questure", proglas "Istarski narode" imao je snažan politički učinak na Istrane koji su nakon toga postali odlučniji u borbi protiv okupatora i za stvarno sjedinjenje Istre s Hrvatskom.

Povezane vijesti

• Pazin: Tri kanadera gasila požar, izgorjelo 25 hekatara šume
• U pazinskom kaštelu završen 7. TradInEtno festival
• Ni ga ča je Pazin, srce i duh Istre