Istarski antifašizam specifičan je i u više elemenata se razlikuje od antifašizma u ostatku Hrvatske. On svoje početke vezuje uz narodnjake 19. i 20. stoljeća. Upravo su ti pojedinci među istarskim Hrvatima i Slovencima u 19. i do polovice 20. stoljeća djelovali na podizanje nacionalne svijesti u Istri, zalažući se pritom za njihova politička, gospodarska i kulturna prava, naglasio je predsjednik pazinske Udruge antifašista Milan Antolović
Svečanost je održana u pazinskom Spomen domu (Snimio Anđelo Dagostin)
Nakon polaganja vijenaca na središnji križ pazinskog groblja "Moj mir" i zgradu na kojoj stoji spomen odluka o sjedinjenju Istre s maticom Hrvatskom, u pazinskom Spomen domu održana je danas svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Pazina u povodu obilježavanja 79. obljetnice donošenja Rujanskih odluka o sjedinjenju Istre s domovinom Hrvatskom.
Predsjednik pazinske Udruge antifašista Milan Antolović u svom je uvodnom izlaganju opisao tijek događanja koji je doveo do Pazinskih odluka o prekidu političkih i državnopravnih veza s Italijom i sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Te odluke potvrdio je ZAVNOH 20. rujna 1943., a odluke ZAVNOH-a utkane su u same izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske.
Kako je prigodno istaknuo, upravo iz tog su razloga u Istri hrvatstvo i zajednički život s nacionalnim manjinama, prije svega s autohtonom talijanskom manjinom, neodvojivi od antifašizma i Narodnooslobodilačke borbe, odnosno od dijela povijesti koji se u desetljećima današnje hrvatske države, nastojao ili obezvrijediti ili zaboraviti.
- U Istri to ne prolazi. Naime, istarski antifašizam specifičan je i u više elemenata se razlikuje od antifašizma u ostatku Hrvatske. On svoje početke vezuje uz narodnjake 19. i 20. stoljeća. To su najčešće bili boljestojeći i nacionalno svjesniji seljaci, zatim intelektualci koji su tada bili rijetki i svakako svećenici. Upravo su ti pojedinci među istarskim Hrvatima i Slovencima u 19. i do polovice 20. stoljeća djelovali na podizanje nacionalne svijesti u Istri, zalažući se pritom za njihova politička, gospodarska i kulturna prava, naveo je Antolović.
I gradonačelnica Pazina Suzana Jašić naglasila je da se kroz cijelu godinu vodi računa da se tragični povijesni događaji dostojanstveno obilježe, ali i naglasila da rujan i listopad ipak imaju poseban značaj za veliki dio Istre. Rommelova ofenziva početkom listopada 1943. godine poharala je mnoga sela i odnijela čak 2.500 života od Ćićarije do Pule, da je u tom periodu u koncentracijske logore smrti odvedeno 1.300 partizana i ustanika te 6.850 civila, da je porušeno i spaljeno više od tisuću stambenih i gospodarskih objekata, među kojima i brojna sela.
- Sljedeće godine obilježavano 1040. godina od prvog spomena Pazina, ali i 80. godišnjicu Pazinskih odluka, odluka čija je važnost za budućnost Istre u Hrvatskoj neupitna. I Juraj Dobrila i Vladimir Gortan i žrtve Zabrežana, Kašćerge ili Ćićarije i Božo Milanović dio su povijesnog kontinuuma koji je doveo do toga da je Istra danas neupitni dio Hrvatske, rekla je Jašić.
Zanimljivo je spomenuti i dio govora o postojanju dvije Istre, koje, unatoč nepostojanju granica, zapravo postoje i danas.
- Obalni dio Istre, zbog razvoja pa i prekomjernog razvoja turizma razvijao se mnogo brže od središnje i sjeverne Istre koje su svoje snage tražile u industriji, poljoprivredi i, kasnije, kroz razvoj malog i srednjeg poduzetništva. Svjesni smo da turizam i obala imaju svoje probleme i teškoće, no, gradovi i općine sjeverne i središnje Istre, zbog velikog teritorija, velikog broja malih sela i zaselaka, zbog povijesno sve niže koncentracije stanovništva koje je odseljavalo u veće gradove, suočavaju se s izrazito visokim troškovima svoje održivosti. Naše dvije Istre postoje i danas. Sjeverna i središnja Istra nemaju uvale, ali imaju vodne izvore. Kako voda, posebice u kršu, ne poznaje granica, čistoća vode Istre pa tako i one na obali, brani se kroz Buzet i Pazin. Apeliram na Vladu, očekuje se novi Zakon o regionalnom razvoju, a jedinice lokalne samouprave očekuju novu pravedniju indeksaciju. Apeliram na Istarsku županiju i gradove u Istarskoj županiji na još bolju međusobnu suradnju, na još veće uvažavanje naše različitosti, stupanj razvoja i naslijeđenu (ne)imaštinu. Zajedno smo jaki onoliko koliko je jak najslabiji od nas, zaključila je Jašić.
Suzana Jašić u društvu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića koji je uveličao današnju sjednicu (Snimio Anđelo Dagostin)
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić osvrnuo se na događanja na koncu 2. svjetskog rata, i sastanka "velike trojke" (Staljin, Roosvelt i Churchill) u Potsdamu.
- Donijeli su odluke da svi režimi koji su nastali voljom okupatora moraju nestati. Nestaje Rupnikova Slovenija, nestaje Nedićeva Srbija, Pavelićeva Hrvatska, slovačka, sve to nestaje… I koja odluka je donesena. Da se vraćaju države u svom sadržaju i u svom okviru. Što bi to značilo kod nas? Da nije bilo narodnooslobodilačke borbe, da nije bilo Tita koji je organizirao tu borbu, što bi se dogodilo? Vratio bi se kralj, vratila bi se Kraljevina Jugoslavija, došli bi četnici… I što bi bilo s Hrvatskom? Pa zar ti iluzionisti misle da bi uopće Hrvatska postojala? Nestala bi, kao i sve ono što je Pavelić dao Talijanima, Istra ne bi bila priključena domovini, kao ni Međimurje, kazao je Stjepan Mesić u Pazinu.
- Istarski čovjek se nikad nije mirio s nepravdom, od Labinske republike, Proštinske bune, Drugog svjetskog rata. Znao je što i kako se treba izboriti za biti svoj na svome. Bilo je tu puno toga lošega, jer ratovi nikad ništa dobro ne donose, ali bilo je tu prije svega mnogo lošeg i od fašizma i nacizma, ali ako to stavimo u dašanji kontekst očito nas ni taj Drugi svjetski rat, ni naš Domovinski rat, kao čovječanstvo nije dovoljno naučilo, jer već više od 6 mjeseci na tlu Europe bukti neki novi rat radi kojeg ljudi moraju napuštat svoje domove, tu su i vojne i civilne žrtve, i očito nas ta povijest nije dovoljno naučila, kazao je istarski župan Boris Miletić.