Vlatko Reschner (Snimio: A. ČABARAVDIĆ)
„Drago mi je da mogu reći da mi je bankarski rad pružao veliki užitak i zadovoljstvo. Svoje sam radne zadaće obavljao kako treba, savjesno i pošteno, pa sam uvijek mirno spavao. Imao sam čast da sam u IKB-e ugradio dio sebe i mogu svjedočiti o osnivanju, razvoju i rastu Banke koja je izrasla u respektabilnu financijsku instituciju“.
Tako je o bankarskom poslu i umaškoj banci govorio dugogodišnji čelni čovjek IKB-a, banke koja osnovana 10. listopada 1956. godine i za koju je bio vezan od njezina utemeljenja.
Rođen u Bribiru
Reschner je rođen 1931. godine u Bribiru pokraj Novog Vinodolskog, a preminuo 30. prosinca 2020. godine. Otac mu je bio direktor banke i školovao se u Daruvaru. Nakon položene mature, prema tadašnjim propisima, obvezne dvije godine prakse odradio je u Planskoj komisiji Hrvatske. S dobrom preporukom 1950. godine upisao se na Ekonomski fakultet u Zagrebu koji je završio u četiri godine. Kada mu je preostao jedan ispit do završetka studija, tadašnja tvrtka Vinoexport ponudila mu je stipendiju i radno mjesto u Umagu. Iskoristio je samo dvomjesečnu stipendiju i odmah došao u Umag na radno mjesto komercijalnog direktora. Budući da se u to vrijeme u Puli osnovala Istarska komunalna banka prvi njezin direktor Srećko Mureta predložio je Reschnera da se angažira oko osnivanja umaške filijale i uđe u sastav Upravnog odbora Banke. No, 1960. godine dolazi do izdvajanja Istarske komunalne banke i štedionice-Filijala Umag u samostalnu banku pod nazivom Komunalna banka i štedionica Umag, a kada je za direktora postavljen Ratko Repinc, za njegovog zamjenika imenovan je Vlatko Reschner. Tu je dužnost obnašao od 1961. do 1982., a direktor odnosno predsjednik Uprave od 1982. do 1998. godine kada je umirovljen. Reschner je sve do prije četiri godine bio vezan za IKB-e kao član Nadzornog odbora.
Volio je tenis
Vlatko Reschner govorio je da je tajna bankarskog poslovanja u odabiru plasmana, i prije i sada, dok je tajna uspjeha IKB-a u tome da se u ovoj bankarskoj kući nikada ništa nije radilo što ne bi bilo ekonomski opravdano. Do kraja svog života pridavao je veliku važnost održavanju kondicije, duhovne i tjelesne, smatrajući da je to veoma bitno u životu svakog čovjeka. Posebice je volio tenis, koji je godinama rekreativno igrao i spadao među osnivače umaškog tenis-kluba u kojem je proglašen počasnim predsjednikom. Također, jedan je od utemeljitelja ATP Tour Croatia Open Umag, teniskog turnira koji je širom otvorio vrata Umaga i cijele Istre za vrhunska teniska i ostala sportska natjecanja i događanja.