Kako su nam u srpnju lani ispričali njezin sin Milan i snaha Anamarija, majka Marija je uvijek radila i to sve poslove - kopala je, zidala, delala oko brajdi, a prešavši stotu i dalje je brala ulike i sama okopavala vrt

Sa 106. godina i dva mjeseca u svom je domu u staroj Barbarigi, do posljednjeg trenutka okružena obitelji, preminula vjerojatno najstarija Istranka - Marija Mikelić, rođena u Kuftićima 1. siječnja 1914. godine. Do samoga je kraja svog životnog puta šjora Marija bila vitalna i lucidna, oblačila se i hodala sama, a ujutro voljela obići svoj vrt.

S njom smo razgovarali lani u srpnju, kada su nam njezin sin Milan i snaha Anamarija ispričali kako je majka uvijek radila i to sve poslove - kopala je, zidala, delala oko brajdi, a prešavši stotu i dalje je brala ulike i sama okopavala vrt.

Rođena pod Austrijom

Šjora Marija, koja je preživjela tri rata i četiri države, dočekala nas je tada pred kućnim vratima u Barbarigi, gdje je živjela sa sinom i njegovom obitelji, pozvavši nas da sjednemo u kortu, u hlad. Do stola je hodala sama, tek uz malu pomoć štapa.

Još uvijek vitalna, perfektne memorije i odličnog zdravlja, ispričala nam je kako je rođena u selu Kuftići, "pred sto lit", još pod Austrijom, kako kaže. Imala je dva brata i čak pet sestara, no ostala je sama, iako je bila najstarije dijete u familiji. S obzirom da joj je majka preminula od sušice u zbjegu u Moravskoj, za vrijeme Prvog svjetskog rata, Marija je vrlo mlada preuzela skrb oko kuće i, dok su njezine mlađe sestre išle u školu, ona je čuvala blago i delala oko hiže.

U Barbarigu je šjora Marija stigla kada se oženila, prije punih 86 godina, i ovdje se nastavila baviti kućom i poljoprivredom koja joj je uvijek išla od ruke, a svake nedilje, kako nam je ispričala, hodila je pješke na mašu u Bale. Osam puta je rađala, no danas je živo samo troje njezine djece; uz sina Milana, tu su i sin Karlo i kćerka Ana. Oni su joj podarili najveće bogatstvo - šest unuka i dvije unuke, ali i praunuke koji već imaju svoju djecu.

U razgovoru o tajnama dugovječnosti Marija nam je skromno otkrila da je "jela je malo više nego niš, a kada je čuvala blago uzela bi na kampanju "kus kruha, i tako cili dan". Ne zato jer je mislila da je to zdravo, već jednostavno zato jer više nisu imali. Meso se, prisjetila se, jelo samo za fešte, i ponekad kakva kokoš, a tek kada joj je muž počeo ribariti, počela je jesti i dosta toga iz mora - orade, cjevule, mušule i rake.

Priče iz djetinjstva

Uz nevjerojatne godine koje je doživjela ono što je bilo fascinantno kod šjore Marije jest njezina nevjerojatna memorija - u razgovoru je s lakoćom skakala, ne s godine na godinu, već iz stoljeća u stoljeće, prisjećajući se točnih imena i prezimena ljudi koje je poznavala, godina i mjesta, a njezina snaha Anamarija odala nam je kako se baka još uvijek živo sjeća svih iz sela i svi rado vole slušati njezine intrigantne priče pune podataka o dalekim vremenima i načinima kako su naši stari nekada živjeli.

Baba Marija požalila nam se ljetos u razgovoru za Glas Istra samo na jedno - kako joj je već pomalo dosta života jer više "niš ne more kao nekada", a ona je bila naučena raditi. Nakon nešto više od pola godine, i još jedne godine koju je doživjela, ispunila joj se želja te je mirno otišla, kako je sama rekla, u hlad pod pine u Vodnjan, gdje je već čekaju svi, cila njezina kumpanija.

Pokop Marije Mikelić održat će se danas, u utorak, na mjesnom groblju u Vodnjanu u 15 sati.

Povezane vijesti

• Vodnjanu od legalizacije bespravne gradnje 31 mil. kn
• Golubovo: Selo s 19 stanovnika mamac za turiste
• Hoteli, vile i golf na 155 hektara u zaleđu Barbarige