Domaću javnost zaintrigirala je ovih dana informacija o znanstvenoj studiji u kojoj se tvrdi da podzemlje istarskih rudnika ugljena u Raši može negativno utjecati na lokalnu proizvodnju hrane premda su rudnici zatvoreni prije više od deset godina. Na to je upozorila skupina znanstvenika u članku nedavno objavljenom u međunarodnom časopisu za geologiju ugljena "International Journal of Coal Geology".

Najvažniji rezultat te studije je potvrda da, kako stoji u njoj, podzemne vode ispiru raški ugljen i kontaminiraju lokalni okoliš nizom potencijalno toksičnih elemenata u tragovima, a među tim elementima najviše se ističu selen, barij, vanadij, uranij i stroncij.

Devet autora koji su bili uključeni u ovo istraživanje uz upozorenje ističu i potrebu daljnjih hidrogeokemijskih istraživanja okoliša. Rudnici ugljena na Labinštini obuhvaćaju tehnološki krajolik koji se prostire na 200 četvornih kilometara, s više od 14 kilometara podzemnih rudarskih kanala. Ti su kanali, stoji u objavljenom članku, nakon prestanka gotovo četiri stoljeća duge eksploatacije i zatvaranja rudnika bili ispunjeni vodom, pa je trebalo provesti sveobuhvatne geokemijske, petrološke i mineraloške analize uzoraka ugljena iz Raše koji su bili izloženi rudarskoj vodi. Također, napominje se da je lokalni ugljen poznat po neobično visokom udjelu organskog sumpora. Od 9,92 posto ukupnog sumpora, na bazi analize pepela stručnjaci su proračunali udio od 9,87 posto organskog sumpora. Taj udio sumpora raškom ugljenu u kemijskim istraživanjima daje ekstremni položaj, upozorava se u istraživanju. Slojevi ugljena dosežu debljinu do 400 metara, a tektonski su izuzetno izlomljeni, zbog čega se neki dijelovi rudnika nalaze 400 metara ispod razine mora, kao na području Labina, pa čak i 500 metara ispod mora, kao kod Plomina. Za gotovo četiri stoljeća iskopano je oko 40 milijuna tona raškog ugljena, od kojih gotovo polovicu od 1945. do 1984. godine, a najviše 1942. godine - 1,16 milijuna tona.

Posljednja kolica ugljena izvučena su 28. svibnja 1999. u 11.30 sati, što znači prije više od dva desetljeća, pa se zapravo nameće pitanje kad je istraživanje na temelju kojeg je nastao članak u kojem se napominje da su rudnici zatvoreni "prije više od deset godina" zapravo obavljeno?

Na to upozorava i načelnica Raše Glorija Paliska, koja nije upoznata s istraživanjima, ali na temelju objavljenih podataka drži da bi ona mogla biti stara i do jednog desetljeća. Stoga se svakako namjerava detaljnije upoznati s problematikom, te smatra kako bi bilo dobro da su izrađivači studije nakon utvrđivanja stanja prostora i utjecaja na lokalno stanovništvo nadležnima dali informaciju, prijedloge i potencijalne pravce djelovanja u cilju njegova smanjenja.

Da nedostaju detaljnije informacije za izvlačenje nekakvih konkretnih zaključaka konstatira i predsjednica Zelene Istre Dušica Radojčić.

- Trebala bih pročitati cijelo istraživanje, a ne samo kratku vijest o tome. Načelno mogu reći da naši životi ovise naročito o zdravoj vodi i tlu. Puno je pritisaka i prijetnji danas zdravlju vode i tla, a među njima je i nasljeđe napuštenih rudnika ugljena. U svijetu je negativni utjecaj na okoliš zatvorenih rudnika dobro poznat i procijenjen kao značajan, težak i dugotrajan. Ovo istraživanje nadležni bi trebali ozbiljno shvatiti i početi poduzimati mjere kako bi se umanjili negativni utjecaji. Tako se u istraživanju naglašava potreba daljnjih hidrogeokemijskih istraživanja okoliša. Nažalost, ono što očekujem kod nas je umanjivanje značaja ili ignoriranje problema i prebacivanje odgovornosti, umjesto da se zajedničkim snagama svih involviranih pokuša naći rješenje. U mnogim je europskim državama identificirano onečišćenje koje u okoliš dolazi s vodama iz napuštenih rudnika. I one imaju problem što nekadašnje zakonodavstvo nije predviđalo odgovornost vlasnika nakon zatvaranja rudnika, kaže Radojčić.

Odgovornost za rješavanje problema, kaže, preuzimaju danas za to nadležne institucije poput agencija za zaštitu okoliša koje zajedno s drugim mjerodavnim akterima rješavaju problem ugradnjom postrojenja za pročišćavanje voda iz podzemnih rudnika. Neka postrojenja grade državne institucije, a neka lokalne. Lokalnoj bi upravi to trebao biti veći interes i prioritet, poručuje.

"Eksploatacija i izgaranje ugljena opasni su za okoliš i zdravlje na mnoge načine - zbog uništavanja krajolika i zagađenja tla, zraka i voda. Ugljen je tihi ubojica. Treba sanirati ostatke te industrije, kao što su onečišćene vode iz zatvorenih rudnika, i zatvoriti postojeća postrojenja na ugljen u Plominu, a ne planirati nova, kao što to čini naša Vlada. Ugljen koji danas dolazi u Plomin stvara mnoge probleme stanovništvu tamo gdje se iskopava i kupovinom tog ugljena za njih snosimo dio odgovornosti", zaključuje Dušica Radojčić iz Zelene Istre.

Procjenjuje se da je u podzemlju ostalo još oko 4,4 milijuna tona ugljena, a preostale naslage, izložene podzemnim vodama, otpuštaju potencijalne toksične elemente u tragovima u okolne potoke, što predstavlja opasnost za lokalno stanovništvo, upozoravaju autori članka.

Povezane vijesti

• Paliska Bolterstein: Nadamo se prihvatljivom rješenju za obje lokalne zajednice
• Rašani ne mogu sami graditi pročistač
• Juraj Zoretić, koji je cijeli radni vijek proveo u labinskim rudnicima: "ZA MOG RADA POGINULO JE 14 RUDARA"