Nagrađivano ulje je, kažu, spoj više faktora. "Od terena, mikroklime, prerade uljare Grubić u Balama, do pakiranja boca, etiketiranja", priča Daniel dok pokazuje neobične dizajnirane keramičke boce. I prije nego smo dovršili hvaliti dizajn, kaže da su od toga odustali jer kupci takvu ambalažu ne mogu reciklirati, a oni žele da proces proizvodnje i prodaje bude od početka do kraja ekološki te su prešli na obične staklene boce

Ulovili smo ih dan nakon posljednje ubrane masline, baš kada je zahladilo i nakon babljeg ljeta zapuhala bura. Tada smo mogli razgovarati u kući, u toplome. Prvo posao, a onda razgovor. Tako stvari funkcioniraju u OPG-u Bellani u Jakovicima u produžetku sela Sveta Katarina na Pićanštini. Kada nešto voliš, onda ništa nije teško. Nema prepreka, udaljenosti, problema. Kada stvarno u nečemu uživaš, onda nije problem živjeti na relaciji Švicarska - Hrvatska, ili preciznije Zurich - Labin - Sv. Katarina/Jakovici, i proizvoditi vrhunska ekološka maslinova ulja. To je priča o vrhunskom maslinovom ulju "Terra Rossa" i samozatajnom OPG-u Bellani. Priča o ljubavi prema rodnom kraju, djedovini i predanom radu. Priča o tri generacije, zajedništvu, podršci i, naravno, maslini.

Nostalgija i ekologija

Dočekao nas je trojac - pater familias 96-godišnji Francesco Bellani, njegov 66-godišnji sin Stelio i 43-godišnji unuk Daniel. "Sam pomogao nešto", skromno komentira berbu gospodin Francesco. "Sam bio dugo let u Švicarskoj", dodaje sigurno najstariji aktivni berač maslina u Hrvatskoj, a unuk Daniel šapće da iako manje bere, još uvijek vidi svaku maslinu koja raste na stablu. Francesco ipak negoduje i nevoljko priznaje da ne može više raditi u polju kao nekad, iako i dalje pomaže u branju maslina koje je posadio prije 20 godina kada se iz Švicarske vratio u Hrvatsku, ne svojom voljom, već zbog supruge koju je u rodni kraj vukla - nostalgija. Kupio je zemlju na rubu Raške drage, posadio masline koje nakon dva desetljeća daju vrhunsko ekološki proizvedeno maslinovo ulje "Terra Rossa".

Mješavina je to pet sorti - istarske bjelice, buže, frantoia, pendolina i lecina. Dobitna kombinacija koja je osvojila titulu Fles Olei i mnoštvo svjetskih nagrada poput zlatne medalje u New Yorku, srebrne u Los Angelesu, počasne nagrade na izložbi u Japanu… Ekstradjevičansko ulje "Terra Rossa" iz organskog uzgoja predivne je žuto-zlatne boje s primjesama zelenkaste, a robusna aroma odiše biljnim notama mente i ružmarina te orašastim notama badema i svježeg oraha. No, kao i kod ostalih maslinara, ova je godina bila slabija i do 50 posto. Na 1.500 maslina dobili su oko 500-700 litara, još nisu sigurni, jer su jučer završili. No, kod njih je kvaliteta uvijek ispred kvantitete.

OPG Bellani nema puno nasada, paze na sve.

- Kada smo počeli, rekli su nam da smo ludi što to radimo. Ne želimo ništa umjetno i važno nam je da je ekološki. Mi imamo 200 ulika na stablu, a oni koji ih špricaju imaju ih toliko da slome granu. Nama je važno što stavljamo u sebe i zato ne špricamo, već za to koristimo prirodne načine poput koprive i pelina koje je još pokojna majka koristila. I u masliniku sve miješamo. Trava je na sredini maslinika visoka 80 centimetara da bi životinje mogle obitavati i da bi se stvorio ekološki sistem, poput kukaca pa i zečeva. Naravno, sve kasnije kompostiramo. To je teži put jer kad kiša padne - moraš opet. Ali to je naša odluka, želimo biti 100 posto ekološki, važno nam je što stavljamo u sebe, priča Daniel.

Poljoprivredni Disneyland

"Terra Rossa" je osnovana 2010., do tada su proizvodili za sebe, obitelj i prijatelje. "Primijetio sam da to nije ulje kao iz trgovačkog lanca, već poput soka. To me zaintrigiralo i pokrenulo čitavu priču, ali na pravi način, ekološki", kaže Daniel, treća generacija maslinara u obitelji, koji živi i radi na relaciji Zurich -Labin - Sveta Katarina, odnosno Jakovici. U Švicarskoj informatičar, u Hrvatskoj maslinar, gdje zajedno s ocem Steliom, odnedavno umirovljenikom koji također funkcionira na relaciji Švicarska - Jakovici, vodi OPG Bellani i proizvodi "Terra Rossu". Digitalni nomad koji svoj posao može odrađivati u masliniku, veli on.

- Volim blato. U Švicarskoj radim kao informatičar. Voziti traktor i biti u blatu za mene je kao biti na Maldivima. Totalno oslobođenje, priča Daniel. I nije jedini. Osim oca i djeda, strast za maslinama prenio je i na djecu, sina i kćer koji pomažu u branju, ali i prodaji.

Ulje "Terra Rossa" izvoze u Švicarsku, no ostavljaju dio i u Jakovicima jer je sve veći interes turista za obilaskom maslinika. Kako stranci gledaju na to, zanima nas, a Daniel će: "Njima je to poljoprivredni Disneyland".

Nagrađivano ulje je, kažu, spoj više faktora. "Od terena, mikroklime, prerade uljare Grubić u Balama, do pakiranja boca, etiketiranja", priča nam i pokazuje neobične dizajnirane keramičke boce. I prije nego smo dovršili hvaliti dizajn, govore nam da su to napustili jer kupci takvu ambalažu ne mogu reciklirati, a oni žele da proces proizvodnje i prodaje bude od početka do kraja ekološki te su prešli na obične staklene boce. E, to je prava ekološka svijest!

Dizajn pakiranja i prezentacije zasebna je kvaliteta proizvodnje Bellanijevih. Prva zapažena nagrada odnosila se upravo na to: 2012. godine dobili su na izložbi u New Yorku nagradu za najljepši dizajn ambalaže. Osim u Istri i Švicarskoj, preko web shopa prisutni su u cijelom svijetu - od Kanade i Amerike, preko Abu Dhabija do Hong Konga.

Licencirani kušač

Ovaj vrsni informatičar i u maslinarstvu je otišao korak dalje pa je na ciriškom sveučilištu stekao licencu za senzorno ocjenjivanje. Nalazi se na popisu 34 licenciranih švicarskih kušača maslinovog ulja, koji bdiju nad kvalitetom ulja koje dolazi na tamošnje tržište. Izgleda da im je to u krvi. Svi su bili izvrsni u svojoj profesiji. U jednom trenutku su čak u Švicarskoj sva trojica radili zajedno. Djed je bio pred mirovinom, otac Stelio u najboljim godinama, a Daniel početnik. Otac je konstruirao ono što je sin crtao u uredu. Zanimljiva priča koja i dalje traje.

Stalno na relaciji Švicarska - Jakovici, funkcioniraju kao švicarski sat. Organizacija i moderne tehnologije čine čuda pa se posao može raditi i u masliniku, otkriva Daniel. Je li to strast, hobi?, zanima nas. "To više nije hobi. Hobi je kad nešto radiš dva-tri sata na dan, a ne ako radiš cijelu noć i cijeli vikend. Ako želiš nešto prodavati u Švicarskoj, moraš imati kvalitetu, bez toga ne možeš ni pokucati na njihova vrata", veli nam Daniel. Zanima nas kakva je percepcija stranaca o Istri.

- Hrvatska i Istra su posljednjih godina jako popularni kao destinacija za odmor. Švicarac traži kvalitetnu uslugu i spreman je platiti kvalitetu, ako je proizvod ekološki i, naravno, kvalitetan, veli uz opasku da Švicarcima puno znači odakle je proizvod i da mogu direktno kontaktirati proizvođača.

Pitamo što bismo trebali napraviti da postanemo "mala Švicarska". "Istrijani su fenomenalni, to su vrijedni radni ljudi. To je terra magica", započinje Stelio, a Daniel se nadovezuje: "Ali je birokracija ubitačna. Da bih otvorio OPG u Švicarskoj, ne treba mi toliko papira koliko u Hrvatskoj. Još uvijek je ovdje prisutna ljubomora. Nitko ne surađuje. U Švicarskoj ako netko nešto postigne, automatski se gleda kako bi se još nešto moglo napraviti uz to, odmah se udružuju. Eto, ako seljak ne može kupiti traktor, udruži se njih pet i svatko ga koristi kad mu treba. Nitko ne freza svaki tjedan. Ja ću jedan, on će drugi tjedan i svi ćemo uspjeti. A kod nas svatko treba imati svoj traktor, svoju frezu i nitko ne želi nikome dati jer se boji da će ga prevariti", primjećuje Daniel.

Sustav koči

- I ne pazi se, dodaje Stelio. "Ako uzmete traktor iz zadruge, trebate ga vratiti u istom stanju kao kad ste ga uzeli. Mi to samo vratimo. Švicarac ga natanka, opere i vrati u stanju kakvom ga je dobio. No, to je stvar mentaliteta, primjećuje Daniel uz šalu da je najveći Švicarac u obitelji koji se i dalje ne može načuditi apsurdima hrvatske birokracije. "Imamo puno pametnih ljudi. Mi smo na tom putu, a put je dug. Pazienza!", optimističan je Stelio. "Nisu problem ljudi, već sustav koji ih koči i ubija, vidim to u razgovoru s maslinarima", komentira Daniel. No, optimističan je jer nova generacija maslinara u Istri sve više surađuje.

Na pitanje koliko je Istra poznata kao regija maslina, gotovo jednoglasno odgovaraju - "Nikako". "U Švicarskoj je sinonim za maslinovo ulje Italija, pa i Grčka koja je jedna od omiljenih turističkih destinacija Švicaraca. Često organiziram degustacije na kojima prezentiram naše ulje i regiju. Kada vide natpis ulja 'Tera Rossa', stranci misle da je iz Italije. No, u Istri znamo što je terra rossa, pa kad im ispričam priču, shvate da je to Hrvatska, Istra. Polako uče. Oni koji su to naučili, cijene. No, još ne znaju dovoljno i u trgovini ne bi tražili maslinovo ulje iz Hrvatske ili Istre", objašnjava Daniel koji je na ideju o nazivu ulja došao kada je s balkona u Kakovicima pogledao prema crvenoj zemlji koja dominira dolinom u podnožju.

- Jedino što sam vidio bila je terra rossa. Tu, nadohvat ruke. Informirao sam se, vidio što su s tom zemljom Venecijani napravili, sazidali pola grada. Mi nemamo tu ni sive ni bijele zemlje, već crvene. Nema je puno, ali je naša, priča pomalo zaneseno, a nas zanima kakvo je maslinarstvo u Istri iz perspektive stranca. "Mi ne trebamo biti Toscana", ispravlja nas, "to nije cilj. Moramo biti autentični i sačuvati kvalitetu koju je lako postići, ali teško održati. Trenutno kod nas vlada euforija da smo najbolji. To je kao kada Hrvatska igra nogometnu utakmicu, vodi 3:0 i misli da je pobijedila, a ostalo nam je još 20 minuta. I onda izgube 4:3. To ne smijemo napraviti. Sada smo dobri, puno smo uspjeli, napravili ime što se tiče kvalitete i to je taj maraton. Istrijani su na dobrom putu. Da država više pomaže, Istra bi bila paradiž. U Hrvatskoj nije problem čovjek, već sustav", objašnjavaju naši domaćini.

Doživjeti stotu

Otac Stellio kaže da su u prednosti nad ostalima jer ne žive od maslinarstva u Istri, već od onoga što stvaraju ili su stvorili u Švicarskoj. Ovo im je strast, na pozitivnoj su nuli i važno je da žive ekološki, što je možda ključ dugovječnosti u obitelji koja je stara 300 godina i porijeklom su iz Genove. Kažu da Francesco nikada nije bio kod doktora. Kada je bio mlađi radio je po cijele dana, od jutra do mraka. "On bez vode u polju može cijeli dan, a ja sam nakon sat vremena već žedan i umoran. Djed svako jutro pojede jogurt, žlicu meda i, naravno, obaveznu žlicu maslinovog ulja", priča nam Daniel. Ako doživi stotu, pitamo ih kako će proslaviti. Francesco negoduje, a otac i unuk kažu da će izdati limitiranu specijalnu kolekciju njemu u čast. Živ bio pa probao ulje na svoj jubilarni rođendan - uz jogurt i žlicu meda.

Povezane vijesti

• U blokadi više od tisuću OPG-ova
• Poljoprivrednike treba zaštititi od loše uvozne robe
• Do 2020. godine Buje će imati 30 posto više OPG-ova