Suzana Jašić: "Sjever i unutrašnjost Istre drže leđa obali. Nema daljnjeg održivog razvitka ako se Istra ne počne sagledavati kao cjelina"

Suzana Jašić (foto: Cropix)

Nedavno se povela rasprava da je unutrašnja Istra zapostavljena u odnosu na primorsku već desetljećima, da ne postoji međuistarska solidarnost jer se unutrašnjost prazni, a kraj uz more prosperira. O toj i drugim temama razgovarali smo s gradonačelnicom Pazina, nekadašnjom aktivisticom a danas članicom stranke Možemo!, Suzanom Jašić.

- Izjavili ste: "Gradovi i općine sjeverne i središnje Istre, zbog velikog teritorija, velikog broja malih sela i zaselaka, zbog povijesno sve niže koncentracije stanovništva koje je odseljavalo u veće gradove, suočavaju se s izrazito visokim troškovima svoje održivosti". Također, da su prihodi JLS u unutrašnjosti Istre mnogo manji od onih na obali, a troškovi sustava mnogo veći zbog velikog teritorija.

- Na veličinu nenamjenskih proračunskih prihoda utječe broj stanovnika nekog grada ili općine, a na veličinu proračunskih rashoda i potreba utječe veličina nekog teritorija na kojemu morate graditi i održavati ceste, javnu rasvjetu, groblja, igrališta, autobusna stajališta i slično. Lanišće, Buzet i Pazin imaju najveći teritorij i malu gustoću naseljenosti. Primjerice, Pazin se proteže na 135 km2, od kojih je pola na brdskom području, ima 250 km cesta koje treba održavati s velikim brojem klizišta i odrona, 15 groblja, 18 školskih autobusnih linija za đake osnovne škole…

U komparaciji s nekim gradovima koji imaju mnogo veće prihode, protežu se na "ravnijem" teritoriju s manjom površinom i kilometrima cesta, s dva groblja i dvije do pet školskih linija, to je izvor nejednakosti u razvoju i ispunjenju potreba i standarda žitelja, a te se nejednakosti povećavaju.

- Možete li pojasniti zašto smatrate da je nepravedno određen indeks razvijenosti prema kojemu se određuju uvjeti financiranja na brojnim natječajima?

- Indeks razvijenosti rekao je da je Pazin najviša, VIII. kategorija razvijenosti, uz bok Poreču, Rovinju ili Dubrovniku. Dakle, nije uzeo u obzir gustoću naseljenosti i komunalnu infrastrukturu koju treba održavati, a to ujedno i znači da smo na brojnim natječajima iz EU fondova mogli postići sufinananciranje od samo 40 posto.

- Indeks razvijenosti utvrđuje se uredbom koju donosi Vlada RH. Na koji način mislite utjecati na središnju vlast da kriteriji za središnju i sjevernu Istru postanu pravedniji? Prema kojim ćete institucijama vlasti apelirati?

- O indeksu razvijenosti govorila sam više puta u medijima i na javnim obraćanjima poput onih povodom Dana grada ili Rujanskih svečanosti, na kojima su bili predstavnici državne vlasti, na sastancima Udruge gradova, na svakom sastanku s državnim tijelima, razgovaramo na svim razinama. Dobila sam informaciju da će se ove zime izrađivati novi indeks, u što ćemo se uključiti i samostalnim zagovaranjem i kroz Udrugu gradova.

Klizišta i odroni

- Unazad nekoliko godina postojao je Zakon o brdsko-planinskim područjima (koji je poništen s početkom 2019.), a koji je donosio neke olakšice nekim dijelovima tih područja Istre. Vidite li mogućnost ponovnog aktiviranja toga zakona? Na koji bi se još način moglo ekonomsko-demografski potpomoći područja središnje i sjeverne Istre s državne razine?

- Pazin, na žalost, nije bio korisnik tog zakona, iako urbani dio Pazina, kao i područja prema Kršikli, Grdoselu, Zamasku, Kašćergi, Lindaru i Bermu jesu brdska područja sa svim tegobama koje taj naziv nosi. Samo na području Zamaska i Kašćerge prije desetak dana aktiviralo se 28 različitih klizišta i odrona, a to su ceste o kojima mi brinemo. Kad bi na nacionalnoj razini postojao fond za nerazvrstane ceste ili fond za klizišta, kojih ima u sve većem broju zbog klimatskih promjena i sve većih ekstremnih razdoblja suše i padalina, gradovi i općine s takvim problemima bi prodisali. Odnosno, ili jača fiskalna decentralizacija, ili veći broj nacionalnih i regionalnih fondova i potpora, inače tonemo u još veću nejednakost.

- Spomenuli ste da područje Pazinštine i Buzeštine nema more, a time ni dominantni morski turizam, ali ima vodne izvore koje dijele s čitavom Istrom te da se: "Čistoća vode Istre, pa tako i one na obali, brani kroz Buzet i Pazin. Tako da gradnja pročistača nije solidarnost sa strane priobalne Istre, već zajednički napor zajedničkog teritorija koji se zove Istra". No, često se čuje primjedba da se zbog turizma u vodoopskrbu i odvodnju ulagala vrlo velika sredstva, i to od onih koji imaju od toga koristi i od onih koji nemaju. Koji je Vaš stav o tome? Bi li priobalje trebalo plaćati tzv. vodnu rentu Buzetu i Pazinu, kako se svojedobno predlagalo?

- Sjever i unutrašnjost Istre u mnogim stvarima drže leđa obali i nema daljnjeg održivog razvitka ako se Istra ne počne sagledavati kao jedan prostor međupovezanih dijelova. Nema sreće za jedan prostor ako na malim udaljenostima imamo tako velike razlike jer će se one nastaviti produbljivati, a Istra će se sve više rasprodavati. Kao što se čistoća vode brani na izvorima i zonama vodne zaštite, a one su u velikoj mjeri na području Buzeštine i Pazinštine, čime ta područja imaju ograničenja u svom razvoju, tako se Istra, njena različitost i posebnost, moraju čuvati i kroz Kršiklu i Butonigu, i Lanišće i Vodnjan, inače tonemo u konfekciju s jedne strane i produbljivanje nejednakosti s druge. Potreban je sluh i međusobno razumijevanje jer jaki smo onoliko koliko je jak najslabiji od nas.

Pokažite mi zapisnik

- Na sastanku Koordinacije istarskih gradonačelnika i župana izjasnili ste se da obeštećenje autopraonica zbog redukcija vode podmiri turistički sektor. Na koga ste točno mislili?

- Kako znate da sam to rekla? Pokažite mi zapisnik. Sad sam cinična, jer pokušavam uvjeriti nadležne da se na takvim sastancima mora voditi zapisnik, u najmanju ruku da imamo trag nakon što nešto zaključimo. Što se tiče redukcije vode, ona je posljedica dugotrajne suše, ali i velike potrošnje vode tijekom turističke sezone.

Čuvala se pitka voda, ali čuvala se i turistička sezona koja je ljetos slavila rekorde noćenja, dok su u isto vrijeme gubitnici te redukcije bile autopraonice kojima je potrebno to kompenzirati. No, nije li logično da dio profita vrate oni koji su ga ostvarili nauštrb onih koji to nisu, a ne ponovo građani? Istra je infrastrukturno pucala ovoga ljeta zbog masovnog turizma.

Bilo bi dobro da oni koji ostvaruju milijune noćenja vrate zajednici dio profita. Za to je potrebno naći pravno-financijski ispravan oblik, primjerice, Fond za održivi razvoj Istre, iz kojeg bi se isplaćivale pomoći za gubitnike suše, poplava, redukcija i slično, i iz kojeg bi se ublažavale negativne posljedice turizma. To je inicijativa za županiju.

- Ističete da nije u redu tražiti solidarnost u plaćanju iste cijene zbrinjavanja otpada, posebice ako to znači da se ista cijena traži od onih koji cijele godine imaju slične količine opada i onih koji polovicu godine šalju višestruko veće količine otpada, ali zbog kojeg su imali i višestruko veće prihode u svojim proračunima. Možete li to pojasniti?

- Naše komunalno društvo prikuplja otpad s površine rasprostranjene na 525 km2, na kojem živi tek nekih 17.000 ljudi. Troškovi održavanja i funkcioniranja takvog sustava su veliki, a s druge strane, naše količine otpada su relativno male, proizvodimo oko 5 posto otpada u odnosu na količinu predanog miješanog komunalnog otpada tijekom zimskih mjeseci u ŽCGO Kaštijun od strane JLS-ova s područja Istarske županije, a oko 2,6 posto otpada tijekom ljetnih.

Slično bi mogli reći i Buzet i Vodnjan. Drugo, naše je polazište, u nedostatku traženih analiza, kako uzrok povećanja cijene od strane Kaštijuna leži u neuspješnom prekidu tokova proizvodnog i miješanog komunalnog otpada te prekomjernih količina u ljetnim mjesecima, koje su praćene prevelikom vlagom iz organskog otpada, koja u bitnome negativno utječe na procese obrade otpada. Slijedom toga, povećanje ne bi trebali plaćati svi, već oni kod kojih nastaju ti viškovi, što je na tragu prijedloga Kaštijuna od prije pola godine da povećanje cijene bude samo za količine iznad vrijednosti dobivene izračunom na temelju broja stanovnika JLS-a, uzimajući u obzir i udio u vraćanju kredita društva.

Na žalost, od tog je prijedloga Kaštijun odustao. I na kraju, podizanje cijene s 592 kune po toni na gotovo dvostruko, za obradu i zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada, i dalje smatramo neprihvatljivim, budući da za drastično povećanje cijene nismo dobili analizu. Mi ćemo vjerojatno na kraju morati pristati na to, ali nećemo šutjeti. Naime, jednakost plaćanja cijene tek je treća obaveza sukladno čl. 13 Zakona o gospodarenju otpadom, dok se prve dvije obaveze (ulazak u vlasničku strukturu i potpisivanje sporazuma od strane Kaštijuna i jedinica lokalne samouprave) još nisu ispoštovale.

Dakle, priču oko Kaštijuna ne možemo zvati suradnjom, ili kako se u nekim županijskim kuloarima govori "da nismo za suradnju", no, situacija je upravo suprotna. Suradnja nije dovođenje pred gotov čin i preglasavanje, već razgovor temeljem argumenata, uvažavanje različitih pozicija i problema i traženje kompromisa. Za takvu, pravu suradnju uvijek ćemo biti.

Županija udara tempo

- Na koji bi se način tijekom ljetnih mjeseci mogao kompenzirati odnosno smanjiti pritisak turizma na zdravstveni sustav (veća participacija za strance, čime bi se plaćali dodatni timovi?) odnosno promet (uvođenje vinjeta za hrvatske državljane na Istarskom ipsilonu)?

- Pritisak turizma na zdravstveni sustav će ostati, poanta je zdravstveni sustav prilagoditi tim većim potrebama i omogućiti veći broj timova. Na spomenutom sastanku s gradonačelnikom podržan je prijedlog da se, umjesto iz gradskih proračuna, dodatna sredstva osiguraju kroz povećanje boravišne pristojbe.

- Naglasili ste da su se Pazin i svih sedam općina potpuno funkcionalno povezali i da prostora za daljnje uštede nema. Dodali bismo da demografski trend pada u unutrašnjoj Istri još nije zaustavljen te da su ekonomske razlike s obalom znatne. Što očekujete od Istarske županije i ostalih istarskih gradova?

- Funkcionalna povezanost je za područje Pazinštine bila pitanje opstanka. Zajedničke ustanove (škola, vrtić), trgovačka društva, pa čak i komunalni redar, smanjuju troškove funkcioniranja sustava i zato nekako opstajemo.

Demografski pad nije nešto što se tiče samo unutrašnje Istre, mi smo naprosto dio vala koji je posljednjih desetljeća, a naročito posljednjih deset godina, zahvatio cijelu zemlju zbog osjećaja besperspektivnosti. Više nije pitanje privući stanovnika iz nekog dijela zemlje, jer ih nigdje nema dovoljno.

No, vjerujem da će jedan dio stanovnika Istre bolji i mirniji život vremenom pronaći u unutrašnjosti od koje ste za 30-40 minuta na bilo kojem radnom mjestu u Istri. Iako sam vam na drugi dio pitanja već dijelom prethodno odgovorila, završit ću time da od Istarske županije očekujem da se prema svima ponaša politički jednako bez obzira na političke, privatne i svake druge povezanosti.

To, doduše, očekujem i od nacionalne razine vlasti. Očekujem da Županija udara tempo razvojnih županijskih tema, da sluša i čuje što imamo za reći i mi iz unutrašnjosti i da tome pristupa intrinzično i saveznički.