Staropazinac mons. Josip Ujčić drugi po redu NADBISKUP U GRADU NA UŠĆU SAVE I DUNAVA

Josip Ujčić, beogradski nadbiskup

Slika Beogradske Bogorodice, Majke Božje Pomoćnice, nalazi se u isusovačkoj crkvi Sv. Petra apostola u Beogradu; u Beogradu je 1690. godine od turske sablje izgubio glavu isusovac Tomo Glavinić, rođen u Žminju, a beogradskom nadbiskupijom u teškim vremenima, od 1936. do 1964. godine, vodio mons. Josip Ujčić, rođen u Starom Pazinu

Bogorodica Beogradska naziv je slike Majke Božje Pomoćnice kršćana, koja se nalazi u isusovačkoj crkvi Sv. Petra apostola u Beogradu. Slika je u Beograd stigla kao dar bavarskog svetišta Marije Pomoćnice kraj Passaua isusovačkoj župi i crkvi Marije Pomoćnice izgrađenoj 1732. godine u gradskoj četvrti Dorćol. Kopija je slike Marije pomoćnice kršćana njemačkog slikara i grafičara Lucasa Cranacha(Kronach)starijeg (1472.-1553.), koja se nalazi na glavnom oltaru katedrale u Innsbrichu. Godine 1739. katolici su se pred turskim nadiranjem povlačili prema Petrovaradinu. Sa sobom su ponijeli i sliku koja u Petrovaradinu ostaje do početka 20. st. Bogorodica Beogradska vraćena je 1934. godine, u novosagrađenu isusovačku crkvu Sv. Petra apostola, gdje se nalazi i danas.

Blagdan Bogorodice Beogradske slavi se 19. listopada.

Starodrevna beogradska biskupija

Beogradska biskupija postojala je još u rimsko doba, kada je Beograd nosio naziv Singidunum. Početkom 16. st. osniva se i Smederevska biskupija koja je kasnije sjedinjena s beogradskom.

Poslije Velikog raskola 1054. godine, usporedno postoje katolička biskupija i pravoslavna episkopija. Povijest beogradske župe ujedno je povijest isusovaca u Beogradu. U doba turske vladavine i borbe s njima, isusovci se u nekoliko navrata pokušavaju nastaniti u Beogradu. Pater Bartol Kašić, iz Paga, gramatičar i književnik, misionar, kao papinski izaslanik godine 1612. obilazi katolike u Beogradu, bosanske i dubrovačke trgovce. Ovdje osniva i vodi humanističku školu, prvu na Balkanu. Kasniji ponovni pokušaji nastanjivanja završava na bojnom polju u blizini grada, gdje neki isusovci ginu pružajući posljednju utjehu teškim ranjenicima kršćanske vojske. Pater Tomo Glavinić, misionar i mučenik, rođen u Žminju 1658. godine, nazvan je apostolom svih narodnosti u Beogradu, koga su cijenili i pravoslavni vjernici, poginuo je od turske sablje početkom listopada 1690. godine. Ostao je još s dvojicom isusovaca u gradu kada ga je veliki vezir Kara Mustafa ponovno osvojio. Gimnaziju je pohađao u Rijeci, a Franjo Glavinić, čuvar svetišta Gospe Trsatske, koji je iz skromnosti odbio postati senjskim biskupom, bio mu je stric.

Isusovci kroje povijest biskupije

Oslobađanje Beograda pod vodstvom Eugena Savojskog donosi novu nadu, međutim grad je ubrzo vraćen Turcima. Austrijanci sami ruše sve što su u međuvremenu podigli, a isusovci ostavljaju crkvu i sve što su sagradili. Iz nje odnose samo Bogorodičinu sliku. Poslije ukidanja reda (1773.–1814.) isusovci tek 1930. godine ponovno dolaze u Beograd, sada već prijestolnicu Kraljevine Jugoslavije. Na Novu godinu 1931. počinju dušebrižnički rad u novoosnovanoj župi Sv. Petra apostola. Kupili su kuću i u dvorištu kuće sagradili crkvu prema nacrtu zagrebačkog graditelja Jurja Denzlera (Zagreb, 1896.-1981.), jednog od nositelja hrvatske moderne arhitekture (zgrada Gradske vijećnice na Sušaku, crkva Sv. Antuna na Sv. Duhu i kapelica Majke Božje Sljemenske). Početkom 20. st. počinju dugotrajni pregovori između Kraljevine Srbije i Svete Stolice. Pred početak Prvog svjetskog rata sklopljen je konkordat između Svete Stolice i Srbije o uređenju pravnog položaja Rimokatoličke crkve i njenih vjernika u novoj kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Početak rata spriječio je ostvarenje sporazuma, koji se počeo primjenjivati nakon rata, 1918. godine. Poslije šest godina, 29. listopada 1924. godine, papa Pio XI. imenovao je, a nuncij Talijan Ermenegildo Pellegrinetti (1876.-1943.), posvetio i ustoličio prvog beogradsko-smederevskog nadbiskupa fra Ivana-Rafaela Rodiće, 7. prosinca 1924. godine. Svečani obred dogodio se u jedinoj crkvici-kapeli Sv. Ladislava za katolike u Beogradu, koja se nalazila u sklopu zgrada austrougarskog poslanstva-konzulata, na današnjem mjestu crkve-hrama Krista Kralja. Kapelica je Sv. Ladislavu 1926. godine uvećana je do današnjih razmjera te posvećena novom zaštitniku, Kristu Kralju. Nakon osnivanja (nad)biskupije i imenovanja prvog nadbiskupa (1924), u Beogradu su osnovane tri župe: Krist Kralj, Sveti Antun i Uznesenje Blažene Djevice Marije. U svekolikoj Srbiji u to vrijeme postojale su tri župe: Beograd, Niš i Kragujevac.

Prvi nadbiskup odstupa zbog dugova

Prvi beogradski nadbiskup, franjevac Ivan Rafael Rodić (Nurkovac kod Požege, 1870.-Požega, došao je u Beograd tek 1924. godine. Bio je franjevac, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, kad je 10. veljače 1923. imenovan za apostolskog administratora u Banatu i zatim prihvatio dužnost beogradskog nadbiskupa. Prije nego je prihvatio ove visoke crkvene službe bio je gvardijan franjevačkog samostana na Trsatu i čuvar Svetišta Gospe Trsatske. Poslije svih pokušaja izlaska iz golemih financijskih teškoća nadbiskup Rodić odlučio se na jedini mogući korak: od Svetoga Oca zatražio je da ga razriješi dužnosti beogradskog nadbiskupa, i u prosincu je 1936. otišao iz Beograda. Njega je 1936. godine naslijedio mons. dr. Josip Ujčić, rođen u Starom Pazinu, koji će beogradsku nadbiskupiju voditi punih dvadeset i osam godina, do 1964. godine. Nakon mons. Ujčića beogradsku nadbiskupiju vodit će križevački vladika Gabrijel Bukatko (1964.-1980.), Slavonac, koji je već 1961. godine imenovan koadjutorom beogradske nadbiskupije s pravom naslijeđa, pa ostali svi listom Slovenci: Alojz Turk (1980.-1987.), Franc Perko (1987.-2001.)te aktualni nadbiskup mons. Stanislav Hočevar. Krajem 1996. godine tadašnji papa Ivan Pavao II. osnovao je Beogradsku metropoliju kojoj pripadaju još dvije biskupije: Subotička i Zrenjaninska. Godine 1997. Utemeljena je Biskupska konferencija Jugoslavije, u kojoj je šest biskupa: zrenjaninski, subotički, barski, kotorski, prizrenski apostolski administrator i beogradski. Biskupska konferencija u današnjem obliku osnovana je 2001. godine kao Međunarodna biskupska konferencija svetih Ćirila i Metodija i sačinjavaju je biskupije Srbije, Crne Gore i Makedonije. Površina današnje nadbiskupije iznosi oko 50.000 km2 i obuhvaća cijelu Srbiju bez Vojvodine i Sanžaka, a broji oko 40.000 vjernika u šesnaest župa: šest u Beogradu, uz župe u Valjevu, Šapcu, Boru, Zaječaru, Nišu, Kraljevu, Kragujevcu, Kruševcu, Smederevu i Ravnoj Reci.

Sin Istre beogradski nadbiskup

Josip Ujčić rodio se 10. veljače 1880. godine u Starom Pazinu u seoskoj obitelji oca Antona i majke Katarine r. Ladavac. Pučku školu polazio je u Tinjanu, maturirao na državnoj (njemačkoj) gimnaziji 1898. godine u Trstu. Teološke studije završio je u Gorici, za svećenika je zaređen 1902. godine. Postaje tajnikom tršćanskog biskupa Andreja Nagla. Studij teologije nastavlja u Beču na Augustinianumu gdje je doktorirao 1908. godine disertacijom Historia glagolicae speciali cum respectu ad decreta pontificia (Povijest posebne glagoljice prema papinskim dekretima). Nakon toga počeo je predavati na Goričkoj bogosloviji, a od 1912. do 1919. godine bio je ravnateljem zavoda Augustinianumu i profesor na bečkom teološkom fakultetu, zatim profesor moralne teologije na ljubljanskoj teologiji do 1936. godine (1934.-1935. dekan), kad je imenovan beogradskim nadbiskupom i banatskim apostolskim administratorom.

Za biskupa je posvećen u Zagrebu 7. ožujka 1937. godine.

Bio je predsjednikom Biskupske konferencije Jugoslavije (1948.-1961.), sudjelovao je u pripremama i radu Drugog vatikanskog koncila, a umro pred kraj koncila, 24. ožujka 1964. godine. Pokopan je u beogradskoj crkvi Krista Kralja. Državno odlikovanje uručeno mu je 1960. godine. U prigodi 53. obljetnice njegove smrti u crkvi Krista Kralja u Beogradu otkrivena mu je spomenploča