KALIGARIĆI KOD OPRTLJA

SPASILI LANE KOJE IM JE POSTALO ČLAN OBITELJI: Bambo živi slobodno u prirodi, ali svako jutro dolazi na doručak

Lane su pronašli poljoprivrednici. Imalo je svega nekoliko dana. Nisu znali što bi s njim pa su nazvali Silviju Pulin koja je prethodno othranila divlju svinju * Prilagodili smo se njegovim ritmu. Suprug se oko 5.20 sprema za posao, a Bambo čim čuje komešanje u kući, dolazi pred vrata i grebe. Traži hranu i pažnju, znak da još uvijek pripada obitelji, kaže Silvija  

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO


 "Bambo, dođi, Bambo...", zazvala je Silvija Pulin, a iz šume koja okružuje malo selo Kaligarići u oprtaljskom kraju, doduše ne odmah, ali nakon desetak minuta, dotrčalo je lane, Bambi kojeg iz milja zovu Bambo. Silvija je malom srnjaku prije sedam mjeseci spasila život, a u međuvremenu je postao član obitelji, živi slobodno u prirodi pa ipak svakog jutra dolazi im na kućna vrata.

Lane su pronašli poljoprivrednici. Imalo je svega nekoliko dana. Nisu znali što bi s njim pa su nazvali Silviju koja je prethodno othranila divlju svinju.

- Kontaktirali su nas i upitali da li bi preuzeli obavezu i pokušali ga spasiti. Tri dana viđali su ga na istom mjestu. Lane je bilo prozeblo, gladno, u dosta lošem stanju. Pokušali smo ga nahraniti, ali nikako nije htjelo prihvatiti bocu. Jedino malu špricu i to onu od 2,5 mililitara. Svaki dan trebalo nam je po pola sata da bi se najeo. Najmlađi sin tada je imao manje od godinu dana, a Bambo je također tražio svoju pažnju, prisjeća se Silvija, majka četvero djece: jednoipolgodišnjeg Davida, 6-godišnjeg Patrika, 9-godišnjeg Renea i 12-godišnje Ilary. Tu je i suprugova kćerka, 22 -godišnja Jessica.

 

Bilo je dosta teško u početku, kaže Silvija. S obzirom je riječ o divljoj životinji, ta tri prva mjeseca koliko je lane dok je ojačalo provelo s njima u kući, trebalo je stalno čistiti za njim jer to nije pas koji će tražiti kad treba ići van. Polako su ga puštali u prirodu. Ne odjednom, Bambo je prvo bio na terasi. Srneća divljač je plaha, boji se svakog zvuka. Malo, po malo, s terase se spuštao po stepenicama, pa je počeo brstiti travu. To mu je bilo zanimljivo.

- S kozjeg pa kravljeg mlijeka s kojim smo ga u početku hranili, prešao je na voće i povrće. Voli kuhanu rižu, pire, keksiće... Gdje god uspije dohvatiti, pobere i cvijeće, ruže su već stradale pod njegovim naletom. Jedino mogu reći da masline do sada nije dirao niti ga zanimaju, ali jednog dana hoće, prepričava Silvija suživot s lanetom.

Bambo se u proteklih sedam mjeseci koliko je u Kaligarićima, posve udomaćio. Cijelo je vrijeme u blizini kuće, u prirodi. Budući da su Kaligarići na osami, daleko od civilizacije, našao si je očito dobro stanište. Dok je bio manji, Silviju je najviše bilo strah lisica i čagljeva, zato ga ni nije htjela odmah puštati vani po noći, ali jednostavno nije prihvaćao biti u zatvorenom prostoru.

- Prilagodili smo se njegovim ritmu. Suprug se oko 5.20 sprema za posao, a Bambo čim čuje komešanje u kući dolazi pred vrata i grebe. Traži hranu i pažnju, znak da još uvijek pripada obitelj. Puno je srna koje prolaze pored naše kuće. Može otići kad god želi, on je slobodna divlja životinja koja je za sada odlučila ostati ovdje, kaže Silvija.

Treba li reći da mu se posebno vesele djeca s kojom se Bambo, uvjerili smo se u to i sami, doista voli igrati. Djeca ga obožavaju, kada igraju nogomet, Bambo trči s njima.

Kaligarići su raj na zemlji, nema veće slobode od života na selu, reći će Silvija, rodom iz Červara kod Poreča. Voli prirodu pa tako i divlje životinje pa se zajedno sa suprugom Dariom Antoncem upustila i u liječenje divlje svinje. Malo prugasto divlje prase živjelo je s njima u kući sve dok se nije u potpunosti oporavilo.

- Dario ima problema zbog šteta od divljih svinja na poljoprivrednim površinama, ali našeg vepra ne bi dao nizašto. Imao je možda petnaest dana kada je dolutao u jednu štalu i nisu znali što bi s njim. Nama ga je dovezao lovočuvar iz Općine Grožnjan, obišla ga je i lovna inspektorica. Uspjeli smo ga othraniti na dudu, s time da je imao upalu pluća kada je došao pa ga je trebalo liječiti antibioticima. Svi pitaju što ćemo sada s njim. Pa držati ga, što drugo. Kada ga izliječiš i othraniš, postane dio obitelji, tvrdi Silvija.

Silvija i Dario imaju petero djece, tri mačke, tri psa, divlju svinju i lane. Dario uz redovan posao ima i OPG, najveći je proizvođač istarskog crvenog i roza češnjaka. Jedina je to obitelj koja stalno živi u Kaligarićima, malom ruševnom selu oko kojeg zadnjih godina niču luksuzne vile i kuće za odmor.

- Prekrasno je, okruženi smo prirodom i čistim zrakom, nabrojat će Silvija čari seoskog života na osami.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter