*Smrad se osjeti iz štale čiji vlasnik ne želi ništa poduzeti usprkos upozorenjima Općine. Vlasnika kod njegove farme nismo zatekli *Tema je aktualizirana upozorenjima turistkinje koja ističe da se krše brojni propisi i najavljuje prijave europskim institucijama *Iz općinske uprave pozvali su veterinarsku inspekciju da nešto poduzme, a inspekcija im je odgovorila da bi Općina trebala nešto poduzeti
Svatko od svog odmora, počnimo od nas samih, očekuje da će ga provesti u miru, bez smetnji i uznemiravanja, pa stoga nije čudno da nam se turisti žale kad njihov odmor nešto poremeti. Ove su sezone česte pritužbe na bučne građevinske radove, pogotovo na Poreštini, nekima smeta preglasna glazba ili zabava u neposrednom susjedstvu, ima ih kojima čak i jutarnja crkvena zvona remete željeni mir, no ako glede buke možda i možemo smisliti različite isprike i opravdanja - smrad u neposrednoj blizini turističkih objekata je teško razumljiv.
Jedna turistkinja nedavno se anonimno obratila na desetak adresa - od lokalne samouprave, državnih inspekcija i medija, pa sve do međunarodnih udruga i Europske komisije - žaleći se na nesnosan smrad koji remeti njezin odmor u jednoj turističkoj vili u Kašteliru. U svojoj poruci, moleći na njenom kraju za anonimnost, ona navodi kako se svake noći duž ulice u kojoj obitava razliježe nesnosan smrad, odnosno vonj po izmetu i trulom mesu, zbog kojeg mora držati zatvorene prozore, što je u vrijeme sparina i visokih temperatura vrlo neugodno.
- Ovo nije vonj stajskog gnojiva tipičan za seoske sredine, već ekstremno jedak smrad, navodi turistkinja, u nastavku poruke prepričavajući kako se jedne večeri uputila uz ulicu tragom tog smrada, želeći otkriti njegov izvor.
- Ono što sam zatekla bilo je užasavajuće, ali još odvratnije bilo mi je saznanje da ni susjedi ni lokalne vlasti ne poduzimaju ništa, zbog čega sam se i odlučila napisati ovu poruku, nastavlja turistkinja, i navodi kako je vidjela psa zatvorenog u kavezu kako pati od žeđi i vrućine, što je provjerila više puta tijekom dana i nijednom nije zatekla psa izvan kaveza. Druge životinje, kaže, nije mogla vidjeti jer nije željela ulaziti u privatan posjed, ali sudeći po nesnosnom smradu kojeg je osjetila - pretpostavila je da i druge životinje na tom imanju ne obitavaju u primjerenim uvjetima.
Nakon što je to vidjela, kaže da se ustručavala u lokalnim restoranima naručivati meso, vjerujući da nije proizvedeno na zdravstveno siguran način po EU propisima.
Neodgovorni farmer
Svoja je zapažanja i negodovanja na kraju poruke rezimirala tvrdnjom da ovakve pojave škode lokalnom turizmu jer gosti ne mogu boraviti vani, već moraju biti u zagušljivoj kući iza zatvorenih prozora; da se svatko tko jede meso tog "neodgovornog farmera" izlaže zdravstvenom riziku; da se na tom imanju krše osnovne europske odredbe o dobrobiti životinja; te da će o svemu što je vidjela i osjetila izvijestiti lokalnu vlast, tijela EU za zaštitu okoliša, udruge za zaštitu prava životinja… Čak navješćuje da će angažirati odvjetnike da istraže cijeli ovaj slučaj, i da će, ne počne li se problem rješavati, otići iz ove destinacije i potražiti smještaj bliže moru gdje će se osjećati sigurnije.
Ova prilično oštra poruka odlikuje se rječnikom osobe koja je dobro upućena u pravnu terminologiju te u problematiku ekologije i zaštite životinja, stječe se dojam da to nije samo osoba kojoj je nešto zasmetalo pa samo prigovara, već je prilično odlučna da, ako se zainati, stvar istjera do kraja.